Više od pet grama soli dnevno u ishrani doprinosi povećanju krvnog pritiska i rizika od bolesti srca i moždanog udara, kazao je direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.
On je danas, na otvaranju međunarodne TAIEX radionice, rekao da je 2010. godine čak 1,7 miliona umrlih od kardiovaskularnih bolesti povezano sa prekomjernim unosom soli.
“Sve je vise dokaza koji ukazuju da je problem prekomjernog unosa soli daleko širi nego što se mislilo jer značajno utiče i na bubrege, koštanu masu (rizik od osteoporoze), povezan je s nekim karcinomima (karcinom zeludca), te generalno govoreći narušava ljudsko zdravlje”, kazao je Mugoša.
On je istakao da bi smanjenje unosa soli značajno doprinijelo prevenciji hroničnih nolesti, smanjivanju povišenog krvnog pritiska za 25 odsto i redukciji prijevremene smrti.
Mugoša je ukazao da je opterećenje nezaraznim bolestima postalo vodeći javnozdravstveni problem, u svijetu i u regionu jugoistočne Evrope.
On je saopštio da nezarazne bolesti nijesu samo vodeći uzrok smrti, već i obolijevanja koje posljedično dovode i do nesposobnosti oboljelih.
“Od ovih bolesti, godišnje, umre više ljudi nego od svih drugih uzroka zajedno, jer četiri glavne grupe hroničnih nezaraznih bolesti - kardiovaskularne, maligne, hronične respiratorne bolesti, kao i šećerna bolest odgovorne su za 82 odsto svih smrtnih slucajeva, a procjenjuje se porast broja umiranja od hroničnih nezaraznih bolesti na 52 miliona zaključno sa 2030. godinom”, naveo je Mugoša.
On je pojasnio da je visoka potrošnja soli, više od pet grama dnevno, doprinosi povećanju krvnog pritiska i povećava rizik od bolesti srca i moždanog udara.
Mugoša je kazao da su u 2010. godini, 1,7 miliona umrlih od kardiovaskularnih bolesti povezani sa prekomjernim unosom soli.
“Nažalost, sve je vise dokaza koji ukazuju da je problem prekomjernog unosa soli daleko širi nego što se mislilo jer značajno utiče i na bubrege, koštanu masu (rizik od osteoporoze), povezan je s nekim karcinomima (karcinom zeludca), te generalno govoreći narušava ljudsko zdravlje”, rekao je Mugoša.
Prema njegovim riječima, smanjenje unosa soli značajno bi doprinijelo prevenciji kardiovaskularnih, bubrežnih i niza drugih bolesti, kao i smanjenju smrtnosti od srčanog i moždanog udara odnosno doprinijeće ostvarivanju ciljeva koji se odnose na smanjivanje povišenog krvnog pritiska za 25 odsto i redukciju prijevremenog mortaliteta.
Mugoša je ukazao da na smanjenje opterećenja hroničnim nezaraznim bolestima može preventivno djelovati kroz organizovane intervencije multisektorskim pristupom za zdravlje u svim politikama.
“Važan dio smanjenja obolijevanja i umiranja od nezaraznih bolesti je redukcija faktora rizika vezanih za ove bolesti - nepravilne ishrane, zloupotrebe duvana, fizičke neaktivnosti i štetne upotrebe alkohola”, dodao je Mugoša.
Prema njegovim riječima, iskustva drugih zemalja koje su uspjele da smanje unos soli, pokazuju da se ciljevi mogu postići samo uz višegodišnje sistemski planirane i usmjerene aktivnosti, uz tijesnu saradnju svih zainteresovanih strana uz istovremenu senzibilizaciju i edukaciju potrošača.
“Najznačajaniji aspekt je podizanje svijesti opšte populacije, potrošača prije svega, kao i stručne javnosti, o pitanju prekomjernog unosa soli, kao i sistematsko smanjenje unosa tzv “skrivene” soli”, poručio je Mugoša.
Generalna direktorica Direktorata za bioetiku i međunarodnu saradnju Mira Jovanovski Dašić naglasila je da se takozvana “skrivena so” nalazi u hljebu, tjesteninama, sirevima, proizvodima od mesa, konzervisanoj i hrani pripremljenoj u restoranima, posebno u objektima brze hrane.
Kazala je da "skrivena so" prosječno sačinjava oko 75 odsto ukupnog dnevnog unusa soli i da je samo oko petina količine koju konzumiramo pod našom kontrolom.
Zaključila je da podaci iz naučnih studija pokazuju da unos prevelike količine soli predstavlja rizik za razvoj arterijskog krvnog pritiska kod svih uzrasta, a ne samo kod odraslih.
Ona je ukazala da „skrivena so“ prosječno sačinjava 75 odsto (od 60 do 80 odsto) ukupnog dnevnog unosa kuhinjske soli (hljeb i pekarski proizvodi čine od 25 do 30 odsto te količine, zavisno od navika u ishrani).
“Samo oko petina količine soli koju konzumiramo je pod našom kontrolom”, dodala je Jovanovski Dašić.
Prema njenim riječima, većina osoba nije svjesna ukupne količine soli koju unosi i nije sposobna da smanji količinu unijete soli.
Jovanovski Dašić je objasnila da je jedini način kojim pojedinac može uticati na smanjenje količine „skrivene soli“ da u potpunosti, ili skoro u potpunosti, prestane uzimati hranu u kojoj se ona nalazi.
Ona je kazala da je, pošto je to praktično teško izvodljivo, alternativa da se smanji količina soli u hrani koja potiče iz prehrambene industrije.
“Podaci iz naučnih studija pokazuju da unos prevelike količine soli predstavlja rizik za razvoj arterijskog krvnog pritiska u svim uzrasnim kategorijama, a ne samo kod odraslih”, saopštila je Jovanovski Dašić.
Ona je ukazala da su djeca posebno osjetljiva zbog brzog sticanja navike na slanu hranu, što dovodi do izražene potrebe za unos vrlo slanih proizvoda i čini preduslov za dugotrajne (doživotne) obrasce ponašanja.
Jovanovski Dašić je rekla da će se postojanje visokog arterijskog krvnog pritiska u djetinjstvu vrlo vjerovatno nastaviti i u odraslom dobu i na taj način povećati rizik za nastanak drugih hroničnih bolesti.
Ona je dodala da kod gojazne djece najveći rizik za razvoj arterijske hipertenzije uzrokovane povećanim unosom soli.
“Kako je prekomjerni unos soli direktno povezan sa pojavom hroničnih nezaraznih bolesti koje predstavljaju vodeći uzrok umiranja u svijetu, procjenjuje se da je, globalno, vodeći faktor rizika za umiranje, hipertenzija, odgovorna za 13 odsto smrti, pušenje duvana (odgovorno za devet odsto), povišen nivo šećera u krvi (za šest odsto), tjelesna neaktivnost (za šest odsto), povišena tjelesna masa i gojaznost (za pet odsto)”, pojasnila je Jovanovski Dašić.
Ona je ukazala da, u prosjeku, jedna od tri odrasle osobe u svijetu ima povišen krvni pritisak.
Jovanovski Dašić je objasnila da visok krvni pritisak i povećanje krvnog pritiska u kasnijim godinama, direktno zavisi od povećanog unosa soli, niskog unosa kalijuma, nedovoljne potrošnje povrća i voća, prekomjernog konzumiranja alkohola, prekomjerne težine i nedostatka fizičke aktivnosti.
Ona je dodala da istraživanja pokazuju da prekomjerni unos soli utiče na pojavu ili pogoršanje i drugih hroničnih nezaraznih bolesti.
Jedan od zaključaka sistematskog istraživanja faktora rizika je, kako je navela Jovanovski Dašić, da su najveći nutritivni rizici visok unos natrijuma i nizak unos voća.
Prema njenim riječima, smanjenje soli u ishrani, od svih javno-zdravstvenih strategija, jedna je od najlakše izvodljivih javno-zdravstvenih mjera.
“Za njenu primjenu najvažnija je međusektorska saradnja, posebno s prehrambenom industrijom, s ciljem smanjenja sadržaja takozvane „skrivene” soli, odnosno soli u proizvodnom procesu, jer je veći dio soli koji unosimo u organizam skriven u gotovoj, polugotovoj i industrijski proizvedenoj hrani”, poručila je Jovanovski Dašić.
Bonus video:
