Nikšićanin Miroslav Damjanović, profesor srpskog jezika i književnosti, jedan je od onih koji su odradili pripravnički staž van struke za koju su se školovali, pa samim tim izgubili mogućnost zaposlenja u nekoj vaspitno-obrazovnoj instituciji.
Kada se prijavio za Vladin program za stručno osposobljavanje pripravnika i dobio mogućnost da ga odradi nije ni slutio da će time sebi zatvoriti vrata za posao u nekoj školi. Prema riječima Damjanovića, kada se prijavio za Program stručnog osposobljavanja jedino je kao budućeg poslodavca navodio škole, smatrajući da je pravo prosvjetnog radnika da pripravnički odradi upravo u školi.
“Kada sam diplomirao krenuo je Vladin program za stručno osposobljavanje pripravnika. U prvom krugu nijesam prošao, a i pretpostavljao sam da nije lako upariti toliko prijavljenih ljudi”, priča za “Vijesti” Damjanović.
Pošto nije prošao ni u drugom krugu požalio se Zavodu za zapošljavanje gdje je dobio informaciju da to nije njihova nadležnost već Uprave za kadrove.
“Obratio sam se Upravi i gospođa mi je u telefonskom razgovoru kazala da sam 'izvisio', termin od koga se ježim na ulici kada ga čujem. 'Izvisio' sam jer nijesam imao sreće, kao da je to neka igra na sreću a ne pravo svih visokoškolaca koji nijesu odradili pripravnički. Nekoliko dana nakon toga čuo sam tadašnjeg premijera Igora Lukšića da nema nikoga ko nije uparen. A ja sam bio jedan od neuparenih. Pretpostavljam da nijesam bio jedini, da je bilo još takvih”, kazao je Damjanović.
Dvadesetak dana nakon toga pozvao ga je prijatelj koji mu je kazao da je dobio da pripravnički odradi u Matici srpskoj iako, kako je kazao, tu organizaciju nigdje nije naveo kao budućeg poslodavca.
“Išao sam po onoj logici daj šta daš, samo da odradim pripravnički, ne znajući da time gubim mogućnost da kasnije posao dobijem u nekoj školi, posao za koji sam se i školovao. Da sam znao da gubim mogućnost zaposlenja u školi ne bih ni prihvatio ponuđeni pripravnički. Sa Maticom sam zaista imao izvanrednu saradnju i tamo sam radio kao lektor”, kazao je četrdesetjednogodišnji Damjanović.
Obratio se Ministarstvu prosvjete sa molbom da mu objasne kako da dobije šansu da radi posao prosvjetnog radnika, ali odgovor nikada nije dobio.
Prema njegovim riječima apsolvirao je na vrijeme a onda je, kako je kazao, zbog nedovoljno dobrog materijalnog stanja bio prinuđen da radi, pa je na diplomu čekao petnaestak godina.
“Počeo sam da radim kao konobar ne sluteći da ću na diplomu čekati toliko dugo i da ću toliko dugo raditi taj posao. Posao me udaljio od fakulteta, čak i više nego što je trebalo. Mislim da sam mogao i ranije da diplomiram, ali tako to obično biva kada čovjek počne da radi. Prije pet godina sam diplomirao”, kazao je Damjanović i priznao da umjesto da on “školuje goste”, oni “školuju” njega.
“Slušam uglavnom priče o kladionici i vremenskoj prognozi, to je fond od nekih 200 riječi. Brat je primijetio da sam nekada fino pričao, ali da mi to sada ne ide od ruke. I dalje radim u kafani, plata mi je 250 eura i moj rječnik je iz dana u dan sve 'bogatiji'”, ironično je prokomentarisao Damjanović kome je i supruga prosvjetni radnik.
Ona je prije devet godina završila engleski jezik, a prije tri, putem Programa za stručno osposobljavanje, odradila pripravnički. u školi, tako da povremeno radi kao zamjena.
“Nemamo djece i upravo nemogućnost dobijanja stalnog zaposlenja u struci je jedan od razloga zašto još uvijek ne razmišljamo o proširenju familije. Po prirodi sam jako optimističan, ali zaista gubim nadu da ću ikada raditi posao za koji sam se školovao”, kazao je Damjanović.
Saznao je, kako je kazao, da postoji mogućnost volontiranja u školi kako bi na taj način, nakon godinu, dobio mogućnost da polaže stručni.
“Kao porodičan čovjek ne mogu i ne smijem da se odreknem ovih 250 eura i kafane da bih volontirao. Od čega da živimo tu godinu supruga i ja. Samo od nadležnih tražim da omoguće ljudima koji su završili fakultete da rade svoj posao. Neka nam makar daju šansu da radimo kao profesori. Volio bih da postoji neki test da se vidi da li svi koji smo završili fakultet znamo ili ne znamo da radimo taj posao, tj. da li imamo dovoljno znanja za to”, rekao je Damjanović.
Prosjekom do željenog poslodavca
Iz Koordinacionog tima za implementaciju Programa stručnog osposobljavanja odgovorili su “Vijestima” da “korisnik sa poslodavcem zaključuje ugovor na dobrovoljnoj osnovi, kojim regulišu međusobna prava i obaveze”.
“Korisnik se prijavljuje na načina što sam bira određeni broj poslodavaca kod kojih bi se stručno osposobljvao, a koji su izrazili potrebu za određenim studijskim programom. Jedini kriterijum za povezivanje korisnika i poslodavaca je ocjena tokom studiranja, što znači da studenti sa boljom prosječnom ocjenom dobiju prije željenog poslodavca, od onih koji imaju lošiju prosječnu ocjenu tokom studiranja”, stoji u odgovoru Koordinacionog tima.
Bonus video:
