Crna Gora je napredovala u poštovanja ljudskih prava, ali se mora nastaviti sa usvajanjem i primjenom međunarodnih standarda prava kako bi građani dobili efikasnu zaštitu, ocijenio je koordinator za ljudska prava u Građanskoj alijansi (GA), Milan Radović.
On je saopštio da reforme u oblasti temeljnih prava podrazumijevaju nastavak saradnje sa međunarodnim organizacijama i njeno jačanje sa Evropskim sudom za ljudska prava, kako bi se otklonile posljedice kršenja ljudskih prava i sloboda.
„U tom kontekstu posebno treba uložiti trud i napore kada su u pitanju pristupni pregovori sa Evropskom unijom (EU). To ne treba da bude samo štrikiranje obaveza iz akcionih planova i zadržavanje pozicija, već to moraju biti suštinske promjene“, rekao je Radović u intervjuu agenciji MINA.
On je kazao da sudski postupci moraju biti efikasniji i da je GA praćenjem tih aktivnosti zapazila dugo trajanje suđenja u predmetima visoke korupcije i ratnih zločina i drugih težih oblika kršenja ljudskih prava, sa trendom višestrukog ukidanja sudskih odluka.
„To posebno brine kada su u pitanju predmeti koji su u krivično-pravnom smislu po pitanju vremena, mjesta i načina vezani za teritoriju Crne Gore i za to teško da može imati opravdanja“, naveo je Radović.
On smatra da je potrebno povećati budžete institucija za ljudska prava i osnažiti kapacitete kako bi one mogle adekvatno promovisati poštovanje ljudskih prava i prije svega istraživati slučajeve njihovih kršenja.
„Crna Gora treba da pojača napore u borbi protiv nekažnjivosti za ratne zločine. Dosadašnji rezultati su pokazali da su crnogorske institucije bile veoma pasivne i da nijesu djelotvorno istražile, krivično gonile i sudski kažnjavale za ratne počinjene tokom 90-ih“, saopštio je Radović.
Prema njegovim riječima, na počinjanje istraga za ratne zločine koji su se dogodili na prostoru Crne Gore dugo se čekalo, a kada su počele, vodile su se sporo, dok su sudskim postupcima obuhvaćeni neposredni izvršioci.
„Za sedam ratnih zločina koji su procesuirani pred crnogorskim institucijama (Štrpci, Dubrovnik, Bukovica, Deportacije, Kaluđerski laz, Morinj i Pregled pregovaračkog procesa za poglavlja 23 i 24 Klopuh) donijete su tri pravosnažno osuđujuće presude“, naveo je Radović.
On je dodao da su pravosnažno osuđene tri osobe, dok su svi drugi oslobođeni.
„U izvještajau EK za prošlu godinu navedeno je da su sudske odluke koje su do sada usvojene sadržale pravne greške i nedostatke u primjeni međunarodnog humanitarnog prava“, rekao je Radović.
On je kazao da još nema postupaka koji bi vodili utvrđivanju komandne odgovornosti ili za saučesništvo i podstrekivanje na ratne zločine.
Radović smatra da je zaštita od torture područje kojem se mora posvetiti puna pažnja, naročito po pitanju efikasnih i djelotvornih istraga i gonjenja počinilaca.
„To podrazumijeva i drugačiju kaznenu politiku kao dio odgovora države na ozbiljne oblike kršenja zabrane torture registrovane u Crnoj Gori. Ovo se posebno odnosi na incidente koji su prijavljeni u periodu od 2016. do prošle godine“, rekao je Radović.
On je ocijenio da su u Crnoj Gori Romi, prema svim indikatorima, najugroženija društvena grupa i da se součavaju sa ozbiljnim problemima u svim sektorima društva.
Radović je naveo da je posebno izražen problem u rješavanju građansko-pravnog statusa, učešća na tržištu rada, uslova stanovanja i infrastukture i ostvarivanja socijalnih prava u skladu sa statusom koji imaju u Crnoj Gori.
„Zabrinjavaju i neka rješenja koja vode segregaciji romske zajednice. Ono što je neophodno dalje uraditi jeste da se stvore uslovi da Romi dobiju predstavnike u parlamentu“, kazao je Radović.
On je saopštio da je u Crnoj Gori od 2004. godine zabilježeno 70 slučajeva napada na novinare i dodao da slobode medija nema bez efikasne istrage i otkrivanje počinilaca i nalogodavaca, kao i procesuiranja tih napada.
„Prema našim podacima od 2004. godine, odnosno od najtežeg slučaja – ubistva glavnog urednika Dana Duška Jovanovića, u Crnoj Gori zabilježeno je više od 70 slučajeva napada na novinare, od čega su 43 slučaja procesuirana, 25 je u radu, a osam prijava je odbačeno“, naveo je Radović.
Prema njegovim riječima, sve to ukazuje da država još nema odgovor na napade na novinare i njihovu imovinu, kao ni kako da ih zaštiti u njihovom radu.
Radović je kazao da je diskriminacija fenomen koji je sa jedne strane po istraživanjima javnog mnjenja jako izražen u Crnoj Gori, dok sa druge građani nijesu ohrabreni ili je ne prepoznaju, pa je i ne prijavljuju nadležnim institucijama.
On je dodao da u prosjeku više od 70 odsto građana Crne Gore smatra da je diskriminisano.
„Posebno bih istakao diskriminaciju prilikom zapošljavanja prema manjinskim grupama, osobama sa invaliditetom, Romima, LGBT i ženama. Takođe, izraženo je i nasilje nad ženama kao poseban oblik diskriminacije“, kazao je Radović.
On je rekao da rezultati istraživanja GA pokazuju i da je problem osoba sa invaliditetom (OSI) i dalje primjetan, i ukazao na fizičke barijere i nepristupačnost objektima u javnoj upotrebi.
„Osim toga, ovakva situacija uzrokuje na brojne dodatne probleme, s obzirom da u nepristupačnom okruženju nije moguće razvijati bilo koje druge aktivnosti koje zahtijevaju neposredno ili posredno angažovanje OSI“, smatra Radović.
On je saopštio da je analiza GA pokazala da je Crna Gora preduzela čitav niz mjera kako bi riješila status raseljenih i interno raseljenih, kao i onih bez državljanstva.
„No, i pored uloženih napora određeni broj njih još nema riješen status i praktično nelegalno boravi na teritoriji Crne Gore uz prećutno saznanje i toleranciju nadležnih“, rekao je Radović.
On je kazao da se na taj način daje se dodatni impuls rješavanju problema apatridije i da se za konačan status moraju pronaći odgovarajuće rješenje, kako bi te osobe postale pravno vidljive i podobne za ostvarivanja prava i sloboda, kao i sva druga lica pod jurisdikcijom države Crne Gore.
„Crna Gora je u odnosu na migracije i azil uskladila zakonodavni okvir i doista čini sve napore na rješavanju tih pitanja“, naveo je Radović.
On smatra da su postojeći kapaciteti Centra za tražioce azila u Spužu upitni sa stanovišta mogućnosti naglog priliva većeg broja migranata, zbog čega je nužno sačiniti alternativne planove i moguća rješenja za taj problem.
Radović je kazao da to ujedno otvara pitanje raspoloživosti sredstava državnog budžeta za ovaj centar, pored sredstava koja se traže od EU.
„Ujedno, treba raditi na obezbjeđenju potrebnih ljudskih resursa i vještina u državnim strukturama (prihvatnim centrima i Direkciji za azil) kako bi se nosili sa mogućim izazovima migratornog pritiska“, saopštio je Radović.
On smatra da je veoma važno i pitanje integracije onih koji su dobili zaštitu.
„Ovaj proces mora biti značajno unaprijeđen i moraju se izdvojiti veća sredstva za integraciju“, poručio je Radović.
Bonus video:
