Sigurnoj ženskoj kući (SŽK) se u prvih 11 mjeseci prošle godine 488 osoba obratilo za pomoć zbog porodičnog nasilja, a iz te ustanove su saopštili da je finansijska održivost najveća poteškoća sa kojom se susreću.
Oni su ukazali da sve žene, bez obzira na njihovu ličnost, stepen obrazovanja, ekonomski status, starost ili nacionalnu pripadnost, mogu u nekom trenutku da budu žrtve nasilja.
“Naš zadatak je im pružimo podršku i osnažimo ih da izađu iz situacije nasilja”, kazali su iz SŽK agenciji MINA.
Oni su dodali da ta ustanova ženama žrtvama porodičnog nasilja osim smještaja u sklonište, pruža usluge psihološkog savjetovanja, instituta povjerljivog lica i kompletnu pravnu pomoć i zastupanje.
„U kancelariji SŽK svakog radnog dana za žene žrtve nasilja dostupno je individualno savjetovanje od devet do 16 sati, dok je krizni telefon klijentinjama dostupan 24 sata dnevno 365 dana u godini“, precizirali su iz te ustanove.
Najveći broj žrtava nasilja, kako su rekli, javlja se za individualno savjetovanje, što porazumijeva informacije o nadležnostima institucija, postupku nakon prijavljivanja nasilja, proceduri razvoda braka i povjeravanja djece.
“U prvih 11 mjeseci prošle godine SŽK za pomoć se obratilo 488 osoba sa iskustvom porodičnog nasilja”, kazali su iz te ustanove.
Prema njihovim riječima, nakon inicijalnog savjetovanja sa korisnicama, u skladu sa njihovim potrebama, 103 slučaja su prijavljena policiji, pravna pomoć je pružena 361 put, medijacija u kontaktu sa institucijama realizovana je 100 puta, institut povjerljivog lica (praćenje klijentkinje u postupcima pred institucijama) upotrijebljen 31 put i psihološka pomoć pružena 25 puta.
Oni su dodali da su u skloništu SŽK u prvih 11 mjeseci prošle godine bile smještene 132 osobe (89 žena i 43 djece).
„Žrtve u skloništu mogu ostati najduže šest mjeseci, ali se dešavalo da žrtve ostanu i duže, naročito ako se nalaze u teškoj ekonomskoj situaciji bez pomoći i podrške primarne porodice“, saopštili su iz te ustanove, navodeći da najduže u skloništu ostaju samohrane majke sa bebama čije očinstvo nije priznato ili je otac nepoznat.
Oni su dodali da je kapacitet skloništa SŽK 16 osoba.
Iz te ustanove su ukazali da, uprkos zakonskom okviru država pruža samo minimalnu i sporadičnu finansijsku podršku.
“Zbog toga i dalje funkcionisanje skloništa obezbjeđujemo uz pomoć i podršku stranih donatora, tako da je finansijska održivost najveća poteškoća sa kojom se susrećemo”, kazali su iz SŽK.
Oni su naveli da u skladu sa Konvencijom Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici koju je Crna Gora ratifikovala, država treba da obezbijedi obuku i pomoć prilikom zapošljavanja žrtvama nasilja i ostale usluge za oporavak žrtve kao što su - finansijska pomoć, stanovanje, obrazovanje, kao i pristup uslugama zdravstvene i socijalne zaštite.
Iz SŽK su dodali da na državnom nivou, Crna Gora nesumnjivo formalno pokazuje interesovanje za rješavanje problema nasilja nad ženama, ali još uvjek implementacija donijete pravne regulative i sinergično djelovanje institucija nije adekvatno.
“Crna Gora je ratifikovala Konvenciju o spriječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, pa sve nadležne institucije treba da preduzmu mjere kako bi se osigurala efikasnija zaštita žena žrtava nasilja u porodici”, smatraju u SŽK.
Sudovi u praksi, kako su kazali, često izriču kazne koje su blizu zakonskog minimuma ili su čak i ispod njega.
“Blaga kaznena politika poručuje da je nasilje u porodici legitimno i društveno prihvatljivo. Predloženim izmjenama želimo da doprinesemo uspostavljanju djelotvornog i srazmjernog sistema kažnjavanja nasilnika, sistema koji odvraća od vršenja krivičnog djela nasilja u porodici”, rekli su iz SŽK.
Oni su ukazali da je primarna prevencija jako važna kao i učenje djece o nenasilnoj komunikaciji, jer je nasilje isključivo izbor i odgovornost nasilnika već od vrtića i kroz cijeli obrazovni sistem.
Iz SŽK su poručili da se sistem neplaćanja alimentcaija u praksi pokazao kao nedjelotvoran i neefikasan, pa ga je neophodno unaprijediti.
Prema njihovim riječima, država nema efikasne mehanizme da spriječi zloupotrebe pomoću kojih nesavjesni roditelji izbjegavaju obavezu izdržavanja djece, poput promjene prebivališta, rada na crno, prijavljivanja na minimalna primanja, neprijavljvanja dodatnih zarada, upisivanja imovine na tuđe ime i slično.
„Naše istraživanje pokazuje da davaoce izdržavanja, najčešće očeve, ni zatvorska kazna ne može natjerati da plate svoje obaveze, pa se samim tim dovodi u pitanje svrsishodnost izrečene kazne, a samohrane majke i njihovu djecu izlažu ekstremnom siromaštvu”, kazali su iz SŽK.
Bonus video:
