Porodica Nikšićanina Boža Matijaševića živi od proizvodnje i prodaje suvog mesa, skorupa, sira i povrća.
To im je, tvrdi Božo, jedini izvor prihoda.
Matijašević kaže da se svake godine potrudi da sugrađanima, ali i ljudima širom Crne Gore, “pomogne“ da spreme novogodišnju i božićnu trpezu.
Suvo meso, ovčje, kozje i svinjsko, Božo i članovi njegove porodice godinama uspješno prodaju.
“U mojoj porodici poljoprivredna proizvodnja je tradicija. Imam ženu i trojicu sinova, niko nema posao, i svi se bavimo poljoprivredom. Teško je, ali navikli smo da radimo, a ako se vrijedno radi onda se može i živjeti od ovoga“, kazao je Matijašević.
Sa porodicom živi u prigradskom naselju Kličevo, a na proljeće izdiže na katun, u selu Rađeva, na pola puta od Nikšića do Krnova.
“Držim osam krava, imao sam i 12 svinja, na proljeće kupujem ovce i koze. Imam sušaru i sve što osušim uspijem da prodam. Prodam oko 60 brava, desetoro krmadi, ali i 200 kila skorupa, isto toliko i sira, krtole i kupusa po 30 tona, raštana, luka. Tako svake godine“, rekao je Božo.
Na katunu ima desetak rala zemlje, a u zakup uzima još tri puta toliko, kako bi, kako kaže, obezbijedio egzistenciju porodici.
“Sve što imam napravio sam od ove muke. Danas niko od mladih neće da radi. Moji sinovi moraju, ne dam im ja drugačije“, ističe, kroz osmijeh, vrijedni domaćin.
Ekonomista bez posla za štandom
Najmlađi Božov sin, Luka, ima 24 godine i u Beogradu je završio Ekonomski fakultet.
“Odradio sam pripravnički i sada sam bez posla . Dok se čeka posao, moram nešto raditi. Najbolje mi leži prodaja. Izgleda da sam rođeni trgovac“. Ističe da je ipak otac zadužen za pripremu mesa i da ne želi da se dobrom majstoru “miješa u posao”. “Mladima bih poručio da uče, završe fakultet, nekada će im valjati. U međuvremenu, neka rade i ne biraju. Poštenog rada niko ne treba da se stidi“.
Bonus video:
