Krajem prošle sedmice predstavljeni su rezultati genetskih istraživanja vinove loze u Crnoj Gori koje je sproveo, vodeći u svijetu, Institut za vino i vinogradarstvo iz La Riohe iz Španije. Osim konferencije za štampu u organizaciji Ministarstava za poljoprivredu i Ministarstava za nauku, organizovane su i prezentacije rezultata u Virpazaru za vinogradare i u Budvi - za turističke poslenike i poštovaoce vinske kulture. Rezultati su toliko značajni da je profesor Miodrag Grbić sa West Ontario Univerziteta iz Kanade, koji je učestvovao u projektu, izjavio da će ovi rezultati za Crnu Goru imati dugoročni značaj kao donošenje Crnojevića štamparije ubrzo nakon Gutenbergovog otkrića. Objasnio je i geografske i istorijske faktore koji su uzrokovali raznovrsnost vinove loze: ovaj dio kontinenta nije bio pod lednikom za vrijeme posljednje glacijacije što je doprinijelo očuvanju diverziteta biljnih vrsta koje su nestale u dijelu Evrope prekrivenoj lednicima; Crna Gora je bila hrišćansko ostrvo u otomanskom moru na kome se, zbog vjerskih razloga, nije pilo vino, pa je došlo do zatiranja vinskih sorti, odnosno gajenja stonih sorti. Unutar ovog obruča Crnogorci su gajili vinske sorte i zbog nemogućnosti razmjenjivanja i kretanja došlo je, što spontanom mutacijom, što svjesnom selekcijom, do ovakve raznovrsnosti vinove loze.
Po raznovrsnosti vinove loze, Crna Gora je jedna od kolijevki vinogradarstva. Nađeno je toliko divlje loze da je dr Rafael Ocete sa Univerziteta iz Sevilje, koji je obišao četiri kontinenta istražujući divlje loze, rekao da bi pod Uneskovu zaštitu trebalo staviti neke prostore u okolini Skadarskog jezera kao prirodni rezervat divlje vinove loze...
Pored ranije dokazanih autohtonih sorti: kratošije, vranca, žižka i krstača, nađena su 54 uzorka nepoznatih sorti od čega su 33 nađena samo na jednom mjestu, a 21 su nađeni na dva ili više mjesta u crnogorskim vinogradima, što znači da su rasađivane jer su davale dobro grožđe. Treba im dati imena, razmnožiti ih i od onih koje imaju vinski potencijal praviti jedinstvena - rijetka vina sa visokom cijenom. Ovo traži dalja naučna istraživanja pošto je uzorkovanje izvršeno samo na 50 odsto teritorije Crne Gore i možemo očekivati nova otkrića.
Utvrđena su dva genetska centra: kratošija, koja je oduvijek rasla na ovim prostorima i rozaklija, koju su, vjerovatno, donijele Osmanlije. Od kratošije potiče čak 18 vinskih sorti. Kratošija je otac vranca koji je prvi sekvencionirani genom crnogorskih loza sa originalnim DNK, s nevjerovatnom specifičnošću boje.
Nađene su tri sorte rozog grožđa potpuno različitog genoma, koje su se nazivale lisica ili lisičina, ali naučna analiza je utvrdila da predstavljaju tri različite sorte. Neko prije, a neko kasnije, shvatiće da su rezultati genetskih istraživanja vinove loze velika lična poslovna i velika privredna šansa Crne Gore. Tako će se osim Crmničana i njihovog vranca i Kuči moći pohvaliti jedinstvenom čubricom; Boka žiškom i Svetim Tripunom zaštitnikom vinogradara; Bjelopavlići lozom Svetog Vasilija i Ivan-bega Crnojevića; Budva kratošijom; Paštrovići lisicom…..
Kakve koristi može imati Crna Gora od genetskih istraživanja vinove loze može se vidijeti na primjeru AD Plantaža.
Crna Gora se može pohvaliti Plantažama. Veličinom, a jesu velike. Njihovim dobrim vinima, a jesu izvrsna. Izvoznim programom i poslovnim uspjesima, bez obzira na trenutne probleme koji pogađaju i mnogo veća i poznatija vinogorja. Plantaže su uspješni primjer kako se sopstvenim resursima, na pustopoljini kakvo je bilo Ćemovsko polje, sa domaćim lozama i našim ljudima može napraviti uspješan poslovni sistem. Plantaže su primjer vizije komunističkih rukovodilaca, odnosno korišćenja tekovina prethodnih generacija, jer život ne počinje s nama. Primjer su namjenskog trošenja zajma Svjetske banke. Primjer, da je veliko preduzeće lokomotiva razvoja a da je mali i srednji biznis kao privredna strategija podvala "eksperata" koji nijesu uvijek bili stručnjaci a još manje dobronamjerni. Ko ne zna o čemu pričam neka pročita tekstove američkog nobelovca za ekonomiju Jozefa Štiglica o slomu nacionalnih ekonomija u četiri koraka.
Plantaže su primjer da privatno vlasništvo nije jedino što je presudno za uspjeh firme, već sposoban i dobronamjeran menadžment što dokazuju posljednjih četvrt vijeka.
Plantaže su, konačno, primjer, da veliko preduzeće može da izdrži probleme u poslovanju a da ne zaustavi tekuće poslovanje i razvoj već i da sa svojim timom iznese ovako važan projekat. Plantaže su model kako Crna Gora kao privredni sistem može biti ekonomski održiva i razvojno orijentisana. Plantaže su Crna Gora - mala zemlja velikih vina!
Po mom mišljenju država može na primjeru Plantaža da iskoristi rezultate genetskog istraživanja vinove loze. Sa lozom se priča ne završava nego otvaraju vrata i za biljno, životinjsko i sva druga nasljeđa.
Kako na nivou opštine iskoristiti rezultate genetskih istraživanja vinove loze?
Primitivo iz južne Italije (Đoja i Mandurija), crljenak Kaštelanski iz Hrvatske i kratošija iz Crne Gore. U Italiji, osim pisanih podataka da je ova loza ,,introdukovana“ i sam naziv primitivo za lozu koji ničim ne podsjeća na naziv bilo koje druge italijanske sorte, upućuje da je iz krajeva koji su njima izgledali upravo takvi kakvo su ime dali lozi. Vjerovatno su italijanski trgovci, zbog ograničenja izvoza vina iz Budve, relativno skoro prenijeli i posadili loze koje su davale tako dobro vino i dali im prigodno ime primitive. Možda su je i odnijeli u Novi svijet, kao što je jednako vjerovatno da je neki naš nostalgični iseljenik prenio brdune kratošije i zasadio ih u Kaliforniji. Zanimljiv je i način na koji su se obezbjeđivali brduni (lastari) da se ne osuše. Na krajeve brduna su se naticale krtole koje su održavale svježinu. Genetička istraživanja potvrdila su kako sorta ne pripada talijanskom genetičkom basenu.
Zahvaljujući bezgraničnoj podršci države Hrvatske, snažnom lobiranju u Kaliforniji, Hrvati najupornije od svih pokušavaju da dokažu da je zinfandel potekao sa njihovih prostora. Da je to crljenak kaštelanski. Činjenica je, ipak, da je u cijeloj Hrvatskoj nađeno svega 25 čokota ove loze, kako se navodi u literaturi, iako su pročešljani i najzabačeniji i najzapušteniji vinogradi. To navodi na zaključak da je loza donijeta i nije nikad zaživjela i namnožila se . Ali ovdje je riječ o marketingu, odnosno o velikom novcu. Jedan poznati Amerikanac iz svijeta biznisa kupio je u Dalmaciji vinograd zato što je u njemu bio jedan čokot loze koja ima isti DNK kao zinfandel. Investitori, prvensteveno bogati fanovi zinfandela, krče primorsku makiju i melju kamen praveći prostor za vinograde. Hrvati dovode investitore i podižu vinograde i pričaju svoju ,,tanku” priču o porijeklu zinfandela ali ukupno predstavljaju sjajan primjer kako treba raditi.
U Crnoj Gori kratošije ima u svakom pa i najmanjem vinogradu, i ima 17 biotipova kratošije koji imaju svoja imena. Zovu se: mala kratošija, velja kratošija, rehavica, ljutica, čestozglobica, sitnoperica, bikača, vrana, vrančina..... Ovako bogata heterogenost populacije dokazuje njenu starost na ovim prostorima.
Ali da nije bilo Amerike ovo bi ostala jedna od lokalnih sorti kakvih ima sami Bog zna koliko, ovako je dobila svjetski značaj.
Zahvaljujući prvom naučnom radu akademika Marka Ulićevića iz 1962. višegodišnjoj borbi i ovom projektu koji je vodila dr Vesna Maraš, direktor razvoja Plantaža, pitanje porijekla zinfandela je riješeno, Zinfandel je naša kratošija, kako god da je stigao u Ameriku. Amerikanci su snagom marketinga jednu lokalnu sortu učinili profitabilnom i svjetski značajnom. Sada je pred Budvom pitanje kako iskoristiti američki marketing i na silini te energije, odnosno ogromnog novca, naplatiti skupocjeno nasljeđe. Sve vinogradarske sredine imaju svoje priče i svoje stare loze. Na primjer, Kotor takođe ima srednjovjekovni statut i u njemu se pominju loze, ne po sorti, što je nevjerovatna dragocjenost Budvanskog statuta, ali ima Svetog Tripuna, zaštitnika vinogradara. Zašto su baš tog sveca kupili Kotorani a ne nekog drugog ostaje da se istraži.
Bio sam srećan kad me je pozvala dr Vesna Maraš da timu naučnika pokažem stare loze u Crmnici gdje su u 14. vijeku bili vinogradi Balšića. Zatim u Bjelopavlićima u selu Viš, gdje su loze Ivan-bega Crnojevića koje mi je pominjao, godinama unazad, poznanik inženjer koji se bavi zdravom hranom, i u Rupicama Komanskim. Dr Maraš mi je rekla da tražim od prijatelja sve stare dokumente vezane za lozu. Meni se posrećilo da nađem pomen kratošije u Budvanskom statutu i da pomenem lozu u Ostrogu za koju se utvrdilo da je još jedno od ostroških čuda jer je to najstariji pomen jednog konkretnog čokota (1672. godina).
Profesor Grbić ističe da je nezaobilazna i neprocjenjiva pomoć istraživača iz istorije umjetnosti, istoričara ali i svih drugih, jer loza je dio hrišćanskog rituala, nalazi se obavezno uz crkve i manastire ali i uz sve značajnije stare svetovne objekte. Istorijski podaci i toponimi svjedoče o gajenju loze i u sjevernim krajevima Crne Gore. Projekat se nastavlja iduće godine 12. maja, pa naučnici pozivaju na mobu. Bilo bi pametno Crnogorcima svih vjera i nacija da ove zime, kad otpadne list, uzmu kosijere i okose lomine oko starih čokota i to prijave razvojnom sektoru Plantaža. Lako se može desiti da nađu pravo blago. Ko je skloniji knjizi neka traži u knjigama i starim dokumentima. Dragocjeno je i ako neko snimi: napuštene međe, zapuštene vinograde (redove, odrine, stare loze koje se penju uz stabla, kroz lomine...), stare i srušene kuće, voltove, konobe, badnjeve, bačve.
Na kraju, kako da pojedinac iskoristi rezultate genetskih istraživanja. Kako ću ja iskoristiti rezultate ovih istraživanja?
Na mom imanju u Crmnici ima jedna od tih jedinstvenih loza, (skinuću oznaku s nje da samo ja znam koja je). Tražiću sertifikat da je to jedinstvena loza. Napraviću jednu bocu vina od grožđa sa te loze koju niko na svijetu nema i ponudiću je preko interneta. Živo me zanima koliko eura ću dobiti za nju. Ako to uspješno završim, od ostalih vlasnika jedinstvenih loza otkupiću rod i napraviti po jednu bocu vina. Ponuduću na isti način kolekciju od 33 unikatne sorte. Ako neki čitalac diže obrve u čuđenju i nevjerici neka se prisjeti kalekcionara poštanskih maraka i vrijednosti kolekcija i pojedinih maraka.
U mom vinogradu imam sve tri sorte roze grožđa koje su nazivane istim imenom- lisica. S obzirom da se radi o tri potpuno različita genotipa napraviću vino i nazvati ga ”tri roze”… Organizovaću aukciju u hotelu “Queen of Montenegro” kod mog prijatelja Dikija zahvaljujući čijim sjećanjima i analizama smo rekonstruisali vino koje je bilo na meniju dvorca Šenbrun pod nazivom Rose del Castio (Kastio staro ime Petrovca).
A ako mi neko ukrade ideje? To će značiti da ima jaču motivaciju i energiju za realizaciju. Ja ću nastaviti da gajim vranac i pjevušim moju vinsku himnu: “Zar nije ljepše sad misliti na vinograd”(M. Šobić). Da, i biću okružen prijateljima i nazdravljaću im: Hvali vina, drž' se vranca!
Američki zifandel je, u stvari, čuvena budvanska kratošija
Najbolju šansu da iskoristi ova otkrića ima Budva. Prilikom iskopavanja antičke nekropole nađene su prelijepe posude za vino iz III vijeka prije nove ere, koje nesumnjivo govore o vinskim iskustvima prastanovnika Budve. Da su vino i vinogradi i kasnije bili važni ukazuju detalji loze i grožđa sa friza na nadvratniku crkve Santa Marija in punta iz 9. vijeka, ali i toponimi poput naselja Velji vinogradi. Vinogradarstvo zamire poslije Drugog svjetskog rata. Ne toliko zbog industrijalizacije, koliko zbog poklapanja najezde filoksere koja je posušila loze i početaka razvoja turizma. Ali pravo čudo zapisano je u srednjovjekovnom statutu Budve. Iz sačuvanog prepisa iz perioda despotovine, period između 1421. i 1442. (istoričar I. Sindik),u članu CCLXI stoji odredba o kratošijskim vinogradima.To je, do sada otkriveni, najstariji pisani pomen kratošije.
Nevjerovatno je da niko od brojnih naučnika, istraživača i čitalaca, do sada, nije shvatio značaj pominjanja kratošije u ovako starom i značajnom istorijskom dokumentu. U čak 20 članova govori se o proizvodnji, prodaji vina i zakupima vinograda… dakle o vrlo razvijenim vinogradarskim rabotama. Zašto je pomen kratošije pravo čudo? Čudo je zbog zinfandela. Jedna od zanimljivijih planetarnih vinskih priča stiže iz Amerike. To je priča o porijeklu loze od koje se dobija najpopularnije vino u SAD - zifandel. Gaji se na preko 40.000 hektara, podižu se novi veliki zasadi u Meksiku, Latinskoj Americi, Australiji…..
Odakle je ova loza stigla u Ameriku, bila je zagonetka. Naučnici i poslovni ljudi iz Mađarske, Italije, Hrvatske a tu je posljednje vrijeme i Crna Gora čine sve da dokažu da je njihova zemlja postojbina zinfandela.
Budvanska vina mogu biti uspješan turistički brend
Ovo je nova dimenzija u promociji Budve. Svako vino mora imati svoju priču kao što svaka turistička metropola na Mediteranu mora imati vino. A Budva ima bar tri. To daje novi kvalitet turističke ponude, nove mogućnosti iskorišćenja prostora, a prodaja i cijena vina od loza iz kraja odakle je potekao zinfandel, vrtoglavo će da raste. To će Budvi dati novu dimenziju, vinsku - još elitniju i dragocjeniju
Prvi je korak shvatiti da izgradnja i prodaja stanova i izdavanje apartmana nije jedini način za zaradu, a posebno ne u nedogled. To može riješiti samo ,,politika”. Ako betoniranje ostane jedini i glavni način biznisa, malo što ima smisla. Eventualno, neka lagana varijanta podsjećanja na slavne budvanske vinske dane: da opština proglasi neki vinski dan ili dane posvećene Budvanskom statutu i vinovoj lozi, koju su potisnule zgrade. Da se na zanimljiv turistički način primijene "vinske odredbe" Budvanskog statuta sa "kursnom listom" srednjovjekovni novac - današnji euro, kostimi, povlašćena prodaja vina u Starom gradu itd.
Da se otkupljuje najbolje sortno od kratošije, lisice i žiška vino, svake godine, po nagradnoj cijeni kao podsticaj vinogradarima koje će se upakovati pod etiketom - budvanskim brendom. Tako će se svake godine vinogradari takmičiti ko će proizvesti najbolje vino. Da se otkupi najstariji čokot kratošije i da se kao svojevrsna relikvija posadi na nekom uočljivom mjestu. Uz lozu na npr. kamenoj ploči urezati član 261 Statuta o kratošijskim vinogradima. Pravi poduhvat bi bio da Opština čitavo selo pretvori u vinsko selo sa međama poput Starih Duletića, koje je napušteno i potpuno zaraslo i tako sačuvano autentično. To bi mogao biti "vinski Sveti Stefan". Još uvijek ima prostora da se na području ovog sela, i sličnih, u bližoj i daljoj okolini, na bazi obezbjeđenja opštinskog zemljišta i povoljnih finansijskih sredstava, podrži podizanje zasada kratošije, lisice, žiška i ostalih autohtonih sorti vinove loze.
Autor je predsjednik Udruženja vinogradara Crmnice i Paštrovića
Bonus video:
