Četvoročlana porodica Radojević živi u podgoričkom naselju Konik, u svega dvadesetak kvadrata. Kupatilo dijele sa komšijama, a struju nemaju već godinu dana.
Nedavno su nabavili furunu, za koju nemaju drva i koju moraju da otplate. Nemaju šporet i kuvaju na plinskom kuvalu – kada imaju namirnica. Više su gladni, nego siti.
Marko i Sanja Radojević imaju dva sina, od četiri i šest godina. Žive od 146,67 eura socijalne pomoći. Oba roditelja su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje i čekaju poziv za bilo kakav posao.
Marko kaže da je za svoju djecu sve radio: čistio septičku jamu, kopao kanale, istovarao kamione...
Često posao čeka na pogrebnom, ne bi li zaradio dnevnicu.
Čekanje često ne donese nikakav posao, požalio se Marko Banci hrane.
Marka i Sanju boli što svojoj djeci ne mogu pružiti barem minimum uslova za normalan život.
“Djeca nam žive u mraku već godinu dana. Smrzavamo se... O tome šta jedemo ne želimo ni da govorimo. Nemam načina da skuvamo djeci nešto za jelo, jer nemamo šporet, a ni struju. Ne dobijamo obrok od Narodne kuhinje, jer je veliki broj porodica na čekanju”, kaže Sanja.
Radojevići za struju duguju 1.500 eura.
“Nema načina da mi to od socijale možemo platiti”, kažu.
“Kada bi se našlo dobrih ljudi da nam pomognu da barem glavnicu otplatimo, pa da mjesečno izmirujemo obaveze, nekako bi se i moglo”, dodaju oni.
Dok su imali struju, za grijanje su koristili kvarcnu peć.
“Struju nismo imali čitavu prošlu zimu, a bojimo se da ćemo i ovu dočekati sa istim problemom, pa smo kupili staru furunu, ali je moramo otplatiti. Na njoj se ne može kuvati, ali bi nam makar bilo toplo da imamo drva”.
Marko je na balkonu cijepao daske koje je nalazio na skladištima, pa su pet, šest dana imali toplu sobu. Ali sada nigdje ne može da nađe ništa za ogrijev, pa da bi ugrijali djecu, pokriju ih ćebadima.
Roditelji spavaju na podu, a djeca na staroj garnituri koju je Marko dobio kao nadoknadu za svoj rad.
Majka Sanja kaže da djeca ne biraju hranu.
“Jedu sve što im dam”.
Ali, često nema ništa od hrane, pa djeca traže pomoć od bake koja živi u blizini. Ona im ponešto skuva i donese. Skromno, koliko se može od penzije koja iznosi 150 eura.
Radojevići nemaju ništa od kućanskih aparata - frižider, šporet, mašinu za veš...
Stariji dječak, Radoje, šestogodišnjak, je trebalo da ove godine krene u školu. Kako ima problema sa nerazgovijetnim govorom, roditelje su iz škole uputili kod logopeda. Dječak ide kod logopeda svaki drugi dan, ali to košta njegovu porodicu.
Mladji sin Vojislav ima bronhitis i potreban mu je inhalator koji ne mogu dobiti na recept. Porodica nema mogućnosti da ga sama kupi.
Radojevići nemaju dane posvećene slavi, rođendanima, Novoj godini. Nikada ne idu na more, u bioskop. Djeca nemaju igračke.
Banka hrane je paketom namirnica i higijenskih sredstava za neki period pomogla Radojeviće.
Nedavno im je uručena novčana pomoć studentske organizacije AIESEC.
Banka hrane apeluje na humane ljude i društveno-odgovorne kompanije da pomognu Radojevićima. Pomoć im je potrebna u hrani, obući (dječaci nose 34 i 32-33 broj), odjeći, vešu, posteljini, korišćenom namještaju, da izmire dug za struju i nabave šporet na drva i drva.
Za pomoć Radojevićima obratite se Banci hrane na telefon 069 495 680, putem emaila, ili na Facebook stranici.
Galerija
Bonus video:
