Jedan od osnivača Crnogorskog pokreta Stevo Vučinić za 20.000 eura prodao je ilirski mač i šljem Narodnom muzeju Crne Gore.
Vučinić je na to imao pravo, jer predmeti nijesu proglašeni kulturnim dobrom Crne Gore, kazao je “Vijestima” direktor NMCG Pavle Pejović.
Izvor “Vijesti” koji je redakciji dostavio dokumentaciju Narodnog muzeja, međutim, tvrdi da su predmeti otkupljeni nezakonito, jer ih je Vučinić uzeo sa zaštićenih arheoloških lokaliteta, pa zbog toga “nije smio da ih proda, već vrati državi”.
Vučinić je negirao optužbe da je predmete uzeo sa zaštićenih arheoloških lokaliteta, kazavši da ih je nabavio “na drugi način “80. i neke godine”.
On je 2011. Muzeju ponudio bronzani šljem, za koji je dobio 10.000 eura, a godinu kasnije za mač je dobio isto toliko novca.
“Vučinić je ponudio za otkupljivanje iz svog posjeda jedan ilirski mač, bronzani, starosti oko 2.500 godina i jedan ilirski šljem. Radi se o jako rijetkim muzejskim predmetima. Konsultovao sam se sa ljudima iz struke, smatrali su da ako postoje uslovi treba to otkupiti i otkupili smo ih”, kazao je Pejović.
Dodao je da u Crnoj Gori postoje samo dva ilirska šljema - jedan otkupljen od Vučinića koji je u cetinjskom muzeju i drugi koji se nalazi u nikšićkom muzeju.
“Svojevremno je u Budvi iskopan jedan i završio je negdje u Beogradu”, kazao je on.
Pejović tvrdi da nijesu otkupili zaštićene predmete.
“Da bi bili kulturno dobro, moraju ih proglasiti kulturnim dobrima. Te predmete nikada niko nije proglasio kulturnim dobrima. Oni sada imaju šansu kao muzejski predmeti da budi proglašeni za kulturna dobra. Do sada to nisu bili, već su bili slobodna roba na tržištu”, kazao je on.
Pejović je ispričao da je od Vučinića osim ta dva predmeta otkupljeno i oko 40 komada neolitskog alata.
“To su kamene sjekire, kameni strugači koji su nađeni negdje na lokalitetima pored Zete, zbilja ne znam gdje i mislim da će on kao neko ko se bavi time morati jednog dana da kaže gdje je to nađeno da bi se to na jedan stručan način istražilo”, kazao je Pejović.
Vučinić: Cijena je niska, vrijede bar dvaput više, možda i 50.000
Vučinić je ocijenio da cijena po kojoj su predmeti otkupljeni trebalo da bude mnogo veća.
“Postoje međunarodne cijene po kojima se procjenjuju predmeti. Situacija u Crnoj Gori nije povoljna, inače bi cijena bila dvaput veća, možda bi za te predmete dobio 50.000 eura”, kazao je Vučinić.
Pejović je rekao da je vrijednost ilirskih predmeta otkupljenih od Vučinića interesantna.
“Varira, zavisno od očuvanosti, starosti itd... Kada smo gledali neke stvari dobijali smo informacije da cijene za te predmete dostižu i do 70.000 eura. To su predmeti koji su veoma dragocjeni i jako je važno da se nađu u postavci arheološkog muzeja”, kazao je on.
Nema potvrde za jedan od mačeva koje je kupio muzej
Sagovornik koji je dostavio dokumentaciju tvrdi da Narodni muzej nije zakonito otkupio predmete od Vučinića i da u knjizi ulazaka nema potvrde za jedan od dva mača.
“Kada je od Narodnog muzeja traženo da dostavi dokument od koga su otkupljeni predmeti izbrisali su ime prodavca. O tome da su otkupljeni od Steva Vučinića govori knjiga otkupa iz 2012. godine”, kazao je sagovornik “Vijesti”.
Pejović je rekao da je njegova obaveza da se završi procedura za predmete koji “uđu u muzej”
“To nema veze sa mnom, i ne znam da li su to oni unijeli u knjige ili ne, o tome nemam pojma. Ne razumijem kako nije uvedeno”, kazao je Vučinić.
Pejović je rekao da je njegova obaveza da se završi procedura za predmete koji “uđu u muzej”.
“Ostalo je na rukovodicu muzejske jedinice, kustosu koji je zadužen za to, da proslijedi centru za dokumentaciju. Ne bježim od odgovornosti, ali ako nije unijeto u dokumenta, onda se ne može govoriti o mojoj odgovornosti, jer sam uradio sve što je trebalo. Napravili smo ugovor, vidjeli ste otkupni dosije, plaćeni su predmeti, eksponati su u muzeju, u stalnoj postavci”, kazao je on.
Dodao je da ako je neko zatajio u papirologiji, treba uzeti u obzir da je muzej u međuvremenu radio novi akt o sistematizaciji i unutrašnjoj organizaciji. “Mi smo taj akt predali Ministarstvu kulture 9. maja 2014. godine, a tek ovih dana je ponovo uzet na razmatranje da bi se uz njihove primjedbe uputio Ministarstvu finansija odnosno Vladi. Tim aktom je predviđeno da svaki muzej ima svog dokumentaristu”.
Bonus video:
