Naznake da se bilo kakav talas izbjeglica kreće ka Crnoj Gori ne postoje, što ne znači da ne može doći do njihovog priliva na koji treba biti spreman, poručeno je sa panel diskusiji o izbjegličkoj krizi u regionu koja je danas održana u Podgorici.
Panel diskusiju „Izbjeglička kriza u regionu: Političko-pravne, humanitarne i bezbjednosne posljedice“, organizovali su Centar za demokratsku tranziciju (CDT) i Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).
Predstavnik Kancelarije Ombudsmana Siniša Bjeković istakao je da je Crna Gora od samo jednog tražioca azila, došla u situaciju da ima oko devet hiljada zahtjeva za dodjelu statusa azilanta.
Kako je objavljeno na portalu CDT-a, on je pojasnio da se izbjeglice, kada se nađu pred vratima jedne zemlje, moraju tretirati po principima zabrane vaćanja i dostojanstva, što podrazumijeva pravo na život i zabranu mučenja.
Bjeković je, međutim, primjetio i da je prisutna „veća zaokupljenost formalno-pravnim, a manje suštinksim aspektom izbjegličke krize".
„S obizorm na to da je Crna Gora mlada demokratija koja je ponovo rođena 2006. godine, u tom svjetlu treba tretirati pitanje koliko je sposobna da se nosi sa naglim prilivom izbjeglcia na svojoj teritoriji“, smatra Bjeković.
Sandra Bugarin iz Ministarstva unutrašnjih poslova je istakla da je situacija koja se desila u Sriji „najveća humanitarna kriza koja se dogodila nakon Drugog svjetskog rata".
Ona je objasnila da je to narod koji pokušava da nađe najlakši, najbrži i najkraći put do zemlje koja je sigurna destinacija.
Kada je riječ o azilantima u Crnoj Gori, Bugarin je objasnila da je Crna Gora 2012. godine imala 1.529 tražilaca azila, 2013. njih je bilo 3.554, 2014. ih je bilo 2.312 a ove godine 1.541.
Ona je kazala da su od julske situacije rasta broja migranata koji su iz Makedonije preko Srbije pokušavali da dođu do Evropske unije, svi zahtjevi za azil u Crnoj Gori stali.
„Od tada nemate ni 20 tražilaca azila", ističe Bugarin.
Željko Šofranac iz Uprave za zbrinjavanje izbjeglica je istakao da migracioni talasi koji dolaze ne mogu izbjeći Crnu Goru.
„Veliki problem su smještajni kapaciteti, što znači da se moramo fokusirati na izlazne tačke, upravo tamo gdje su njihove želje - a to je zapad", kazao je Šofranac.
On je naglasio da kada se pojave, teško je takve grupe kontrolisati.
„Ni Njemačka ne može da kontroliše ovo pitanje, tako da bi stvarnost bila haotičnija od našeg plana pripreme", rekao je Šofranac
S druge strane, on je podsjetio da je Crna Gora i do sada imala prilive izbjeglica, naročito 2013. kada je bio najveći preliv sa njih 300-400 "na smještaju".
Šofranac je istakao da, kada bi Crna Gora znala kojim putem će izbjeglice ući u nju, mnogo lakše bi se izvršila priprema svih potrebnih životnih uslova.
„Ima raznih puteva kojima oni žele da stignu, ali pretpostavljamo da je to od Albanije preko Crne Gore do BiH i Hrvatske. Takođe, postoji mogućnost da dođu iz Srbije, kao i da ulazni dio koji predviđamo postane izlazni ka Italiji", objasnio je Šofranac.
On smatra da kvota od 120 ljudi koju predviđa Evropski savjet za Crnu Goru nije velika brojka, ali se, kako je kazao, boji da stvarnost može biti drugačija, „tako da se spremamo za veće prilive".
Aleksandar Čađenović iz UNHCR CG je kazao da se još od 2003. godine upozorava da je trenutna situacija nešto što se moralo desiti prije ili kasnije.
On je ocijenio da Crna Gora ne može da odgovori na ove izazove, zato što je izbjeglički sistem baziran na međunarodnoj solidarnosti i humanitarnom pravu, što prije svega podrazumijeva raspoređivanje tereta među zemljama.
Bonus video:
