Nekada je plesao sa prelijepom Merimom Isaković, a danas "pleše" po nikšićkim lokalima i prosi. Veselin Sejdović, šezdesettrogodišnji Nikšićanin, jedan od rijetkih kazandžija u gradu pod Trebjesom, 1979. godine bio je statista u čuvenom filmu Živka Nikolića “Jovana Lukina”.
Od tada je prošlo 36 godina, a Veso, kako ga Nikšićani zovu, zadržao je dobrodušni osmijeh, čak i kada mu niko ne da novac, šešir i par minuta slave.
"Eto, nekada sam bio glumac, a sada moram da prosim”, kaže Veso momcima kojima je prišao u nadi da će dobiti koji cent. Da li zbog "stare slave", šarma ili dobrodušnosti mladića, tek Vesova ispružena ruka nije ostala prazna.
"U filmu sam se našao sasvim slučajno. Sretali smo se Živko i ja po nikšićkim kafanama i tu me zapazio sa kazanima. Bio sam miran, povučen, prodavao sam kazane i pošteno radio svoj posao. Živko mi je rekao da snima film i ponudio mi da glumim u njemu, valjda sam mu bio zanimljiv. Odmah sam pristao”, priča Veso za “Vijesti”.
Nakon desetak dana počelo je snimanje kultnog filma, a Veso se našao u potpuno novoj ulozi. Oko njega glumci, Živko, zanosna Merima, i kamere da sve to zabilježe.
"Bilo je lijepo u filmu. Živko je bio dobar čovjek, uredan i lijepo je bilo sa njim raditi. Bio je toliko dobar da je to nemoguće. A tek kako je lijepo bilo biti u filmu u kome je glumila Merima, koja je nažalost ubrzo nakon filma imala udes”, prisjeća se Veso njegovog glumačkog iskustva.
Merima Isaković, jedna od tada najtalentovanijih i najljepših jugoslovenskih glumica, očarala je sve magičnim plesom u filmu “Jovana Lukina”. A Veso je imao priliku da uživo gleda taj ples i da joj se divi.
"Baš je bilo lijepo glumiti sa njom. Šteta što je imala udes… Sjećam se da su me posle filma ljudi prepoznavali na ulici. Prijalo mi je to. Primio sam i honorar, ali se ne sjećam koliko. Davno je to bilo”, kaže Veso koji sa sinom živi u naselju pod Trebjesom.
Kćerka mu je udata, a supruga je preminula. On i danas pravi kazane, ali priznaje da rijetko koji proda.
"Ljudi ih više ne kupuju - em im ne trebaju, em nemaju para”, kaže Veso.
I za kraj razgovora jedna “lekcija” o filmu i pod kojim uslovima bi se ponovo našao na velikom platnu.
"Imao sam koristi dok sam snimao film. Nikada više nijesam glumio. Zvali su me iz Srbije da dođem na Dunav da snimam. Nije do toga došlo. Ponovo bih snimao kada bi bilo dobrih režisera kao što je bio Živko, koji znaju svoj posao. Ali ne da se snima film po nekom romanu. Znaš, imaju tri vrste filmova - po romanu, objektivni i istorijski”. Njemu najviše leže oni "objektivni".
Galerija
Bonus video:
