Na paraolimpijskim igrama u Seulu 1988.godine reprezentacija golbala (goalball) SFRJ osvojila je zlatnu medalju, a tri godine kasnije bili su i evropski prvaci. Od tada traje „post” kada su medalje bivših jugoslovenskih golbalista u pitanju. Od bivših republika samo su Slovenci nastavili tradiciju i nalaze se u A grupi sastavljenoj od osam najboljih evropskih reprezentacija. U ostalim republikama golbal ponovo oživljava.
Zbog toga je u Nikšiću, u organizaciji Bedem festa, organizovan prijateljski tromeč na kome su učestvovali golbalisti Nikšića, Podgorice i Beograda. Iako golbal treniraju nepuno godinu Nikšićani su pobijedili na pomenutom turniru. Gosti iz Beograda bili su drugi, dok je Podgoričanima pripalo treće mjesto.
„Ovaj tromeč je jako značajan za osobe oštećenog vida i prvi put u Nikšiću promovišemo sport koji je specifičan za slabovide. Golbal je jedini sport koji se igra na paraolimpijadi, ali ne i na olimpijadi”, kazao je Goran Macanović, direktora Saveza slijepih Crne Gore.
Golbal je jedinstveni kolektivni sport koji se igra u tišini i namijenjen je osobama sa oštećenjem vida koji, na reljefno obilježenom terenu odbojkaških dimenzija, igraju zvučnom loptom. Teren na kojem se igra dug je 18, a širok devet metara, a linije se formiraju tako što se puniji kanap prilijepi za parket širom ljepljivom trakom pa se tako reljef može osjetiti i dodirom noge. Lopta, koja je zvučna kotrlja se po parketu, pa igrači po zvuku znaju gdje se ona nalazi. Utakmica traje dva poluvremena po deset minuta, a igrač ne smije preći na polovinu protivničke ekipe. Golbal igra šest igrača, po tri u ekipi, a gol je linija od devet metara koju brane tri igrača, dva sa bekovskih pozicija i jedan u centru Penal se izvodi ako igrač pređe u protivnički teren, zadrži loptu prilikom bacanja duže od deset sekundi, ili istu baci poslije linije od šest metara, jer lopta mora pasti prije šesterca kako bi protivnički igrači imali dovoljno vremena da je čuju. Golbalom se bave i lica sa malim procentom vida pod uslovom da kao obavezan detalj imaju neprozirne naočare, ili poveze, ispod kojih se čak i tuferišu oči jer bi i sam osjećaj svjetlosti mogao dovesti nekog igrača u priviloegovan položaj.
„Golbal osobama sa oštećenim vidom omogućava da razvijaju sposobnosti orjentacije, snalažljivosti, a u pounoj mjeri pokazuje koliko osobe sa oštećenim vidom mogu da budu uspješne u društvenom životu i bavljenju sportom”, kazao je Macanović.
Golbal je izuzetno zahtjevna igra koja iziskuje dobru fizičku i psihičku spremnost, a igrači koriste opremu golmanskog programa za fudbal sa ojačanjima na koljenima i laktovima a pri izboru patika vodi se računa da imaju tanje đonove zbog potrebe osjećaja reljefne podloge.
„Uskoro ćemo imati prvi registrovani klub u u Crnoj Gori i nadam se da će iz Nikšića krenuti jedna dobra priča koja može da rezultira razvijanjem mini lige na nivou Crne Gore. Ideja je da se u nekom narednom periodu radi na formiranju balkanske regionalne lige, a sve u cilju da se osobe sa oštećenim vidom motivišu da se bave ovim sportom, da putuju i upoznaju razne ljude i države”, kazao je Macanović.
Igra se mnogo žešće
U Nikšiću je bio i Petar Vranjković, član zlatne generacije golbalista, danas predsjednik Nacionalnog sportskog saveza slijepih i slabovidih Srbije.
“Danas se igra mnogo brži i žešći golbal, mada smo mi igrali sa više žara i želje, vatrenije. Kao iskusan golbalista i osvajač mnogih medalja mislim da je trend golbala počeo da pada dolaskom kompjuterizacije, a i inkluzija je veliki problem jer naša slijepa djeca koja pohađaju inkluzivno obrazovanje su u sportu nezastupljena, pošto škole i profesori nijesu spremni da rade sa tom djecom na časovima fizičko”, smatra osvajač paraolimpijskog zlata.
Vranjković ističe da će turnir u Nikšiću pomoći da se na pravi način prezentuje sport kojim se bave osobe sa oštećenim vidom. Pozvao je lokalnu upravu grada pod Trebjesom, ali i ostalih gradova u Crnoj Gori, da podrže global kako bi se pomenuti sport vratio na staze na kojima je bio prije 25.godina.
Igra ratnih veterana
Golbal su osmislili oslijepjeli austrijski i njemački ratni veterani za vrijeme rehabilitacije u jednoj austrijskoj banji 1946.godine. Pravila su postavili Austrijanac Hanz Lorenzen i Njemac Sep Rajndl.
Lopta je u početku bila ozvučena spolja postavljanjem metalnih zatvarača za flaše na obmotanoj mreži, ali kada su igrači počeli da povrijeđuju lice neko se dosjetio da loptu ozvuče iznutra metalnim opiljcima. U početku se igra zvala rolbal (od njemačkih riječi roler – kotrljanje i bal – lopta), ali je Svjetska federacija za sport slijepih IBSA sredinom 80-ih godina odlučila da novi naziv golbal, kako neupućeni ne bi mislili da je smisao igre puko kotrljanje lopte, a ne postizanje gola.
Igra je nakon 30 godina od osnivanja na paraolimpijadi u Torontu 1976. uvrštena u paraolimpijski program, a dimenzije lopte su, u cilju povećanja dinamičnosti, smanjene i njena zapremina sa početnih 2,5 kilograma je sada 1,25.
Danas se golbal igra u preko stotinu zemalja svijeta i vjerovatno je jedini sport koga prati apsolutna tišina koja je neopohodna da bi igrači čuli zvončiće u lopti.
Bonus video:
