Ljubica Todorović iz Jasenova Polja, petnaestak kilometara od Nikšića, u 102-oj godini „sokoli“ pacijente na odjeljenju ortopedije u nikšićkoj Opštoj bolnici. Naime, baka Ljubica je prije desetak dana slomila kuk i prema riječima dr Dejana Pavličića, načelnika ortopedije, hrabri depresivne pacijente i daje im volju za brži oporavak.
„Urađena je parcijalna traumatska proteza kuka i interesantno je to što se ona u tim godinama brzo oporavila. Drugi postoperativni dan, poslije vađenja drena, ona je ustala i uz pomoć fizioterapeuta stala je na svoje noge. Imamo tu neke pacijente koji su pomalo depresivni, ‘negativni’ i ona ih obilazi da ih hrabri, da im pokaže kako ona može da hoda poslije operacije”, kazao je dr Pavličić koji je zajedno sa kolegama obavio operaciju..
Pavličić objašnjava da oporavak zavisi od samih pacijenata, a da je najbolji primjer za to baka Ljubica.
“Pacijenti koji hoće da se oporave i koji to žele oni se i oporave. Ima pacijenata koji bi trebalo da su vrlo brzo mobilni nakon operacije, da ustaju, ali neće. Ne mogu sami sa sobom da se dogovore. Kod nje je situacija sasvim drugačija, ali i iznenađujuća u tim godinama”, pun je hvale za bakinu upornost načelnik ortopedije.
A baka Ljubica, uz pomoć medicinske sestre i hodalice, polako šeta hodnikom da pokaže novinarima da je Pavličić ne hvali tek tako.
“Dobro sam ja. Operacija je dobro prošla, mnogo bolje nego što sam se nadala. Sjedim i mogu da se opirem na noge, malo me još boli, ali nije to ništa. Ustajala sam već pomalo”, priča baka Ljubica dok objašnjava da je pala uveče u kupatilu jer svijetlo nije bilo upaljeno.
Todorovićeva je rođena davne 1914.godine. Promijenila je mnogo država, a Nikšić nije napuštala – počev od kraljevine Crne Gore, preko Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju, zatim FNRJ, SFRJ, SRJ, SCG i CG. Mnogo država, ali, kako reče baka Ljubica, mnogo i godina.
“Živim na Jasenovo Polje od kako sam se udala. Davno je to bilo, za vrijeme stare Jugoslavije. Držali smo stoku, obrađivali zemlju, sve ručno radili. Bilo je teško, a danas omladina živi ko bog. Nikad u gradu nisam živjela, a i ne znam šta bih tu radila”, kaže baka Ljubica koja ima petoro djece – četiri kćerke i sina, sa kojim živi.
Tu su i 12 unučadi i isto toliko praunučadi. Njeno najveće bogatstvo.
“Imala sam ranije operaciju koljena. I oko sam operisala u Beogradu. Sada ne vidim na to oko, a i na ovo drugo slabije vidim. Pa i kako ću da vidim kada imam toliko godina”, sa smijehom kaže starica, koja je postala miljenica svih na odjeljenju ortopedije.
“Imali smo na odjeljenju muškaraca starijih od stotinu godina, njih četiri ili pet, koji su takođe operisali kukove. U principu muškarci se mnogo brže oporave od žena. Osim bake Ljubice”, kazao je dr Pavličić.
Bonus video:
