Osnivač i direktorka Specijalne ginekološke bolnice “Genesis” iz Novog Sada Zorica Crnogorac-Ilić kazala je u intervjuu “Vijestima” da se o problemu neplodnosti sve više i otvoreno govori, ali da i dalje ima karakteristike tabu teme i u mnogo liberalnijim društvima, te da veliki broj muškaraca smatra da je sve što ima veze sa bebama i začećem isključivo ženski problem.
Crnogorac - Ilić, u čijoj je zdravstvenoj ustanovi za devet godina urađeno više od 3.000 postupaka vantjelesne oplodnje i rođeno 2.000 beba, smatra da centri koji se bave vantjelesnom oplodnjom na Balkanu imaju iste probleme- nedostatak podrške nadležnih, prije svega države, vrlo nepovoljne propise i finansijske uslove.
Koliko dugo se bavite vantjelesnom oplodnjom? Zbog čega ste odlučili za usavršavanje baš na tom polju?
Nakon završene specijalizacije iz ginekologije i akušerstva 2002. godine posvetila sam svoje ljekarsko interesovanje liječenju bračnog steriliteta. U sljedećih par godina sam se dodatno usavršavala na prestižnim evropskim centrima za vantjelesnu oplodnju u Beču, Kopenhagenu, Londonu. Prva saznanja stekla sam kod najboljeg učitelja u ovoj oblasti profesora Vinstona na klinici "Hamersmit hospital" u Engleskoj. Uslijedio je kontakt sa docentom Peterom Kemeterom iz Austrije, s kojim sarađujem i danas. Rezultat svega toga je bolnica "Genesis" koju sam pokrenula 2006. godine u Novom Sadu. Članica sam evropskog (ESHRE) i američkog (ASRM) udruženja za humanu reprodukciju. Lično sam prošla proces vantjelesne oplodnje. Do potomstva sam stigla u 42. godini, poslije tri neuspjele trudnoće. Dobro znam koliko je taj put mukotrpan, pun neizvjesnosti i patnje.
Koliki je procenat uspješnosti vantjelesne oplodnje u vašoj klinici i da li se može govoriti o nekom generalnom procentu u SAD-u i Evropskoj uniji?
Bolnica je tokom godina dostigla i prevazišla procenat uspješnosti najpoznatijih svjetskih klinika u liječenju steriliteta. Danas je on na konstatnom nivou između 57,6 i 60 odsto. U posljednje tri godine imali smo 60,3 odsto porođaja sa jednom bebom, a višeplodnih porođaja sa blizancima i trojkama bilo je čak 39,7 procenata. Najčešća kombinacija polova je bila dva dječaka i jedna djevojčica u 33 odsto slučajeva, a najrjeđa kombinacija sa tri djevojčice je bila 10 procenata. Kontinuirano pratimo najnovija dostignuća u ovoj oblasti i sarađujemo sa najprestižnijim evropskim centrima ne samo ginekološkim, već i genetskim. Prosječna uspješnost vantjelesne oplodnje u svijetu se kreće između 30 i 50 odsto.
Ko su vaši najčešci pacijenti? Iz kojih zemalja dolaze?
Posebno smo ponosni na činjenicu na porast pacijenata iz zemalja EU. Naše bebe rastu danas, pored Srbije, i u Australiji, Švajcarskoj, Norveškoj, Americi, Rusiji, Švedskoj, Engleskoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Španiji, Rumuniji, kao i u Crnoj Gori. Problem sa neplodnošću imaju podjednako i intelektualci, radnici, zemljoradnici, uspješni poslovni ljudi, državnici...
Da li ste upoznati kako ta oblast medicine funkcioniše u Crnoj Gori i na kojem je nivou?
Koliko mi je poznato, ovdje postoji nekoliko centara, koji se bave vantjelesnom oplodnjom. Zapažene rezultate ima i moja prijateljica dr Tatjana Motrenko-Simić sa svojom zdravstvenom ustanovom u Budvi. Takođe, u Bosni i Hrvatskoj postoje dobri centri. Ipak, svi imamo iste probleme. To je nedostatak podrške nadležnih, vrlo nepovoljni propisi i finansijski uslovi. Kako biste usluge podigli na najviši nivo, morate konstantno da ulažete velika materijalna sredstva, bez obzira na rezultate. Nažalost, i dalje prevazilazimo te probleme, sa nadom da nam budućnost donosi više podrške, prije svega države. Kada govorimo o zdravstvu moraju se konačno izjednačiti privatne i državne bolnice. Pacijent mora imati pravo izbora gdje će da se liječi. Ne smije biti povlašćenih, neki kvalitet usluga i rezultati moraju biti nagrađeni, a pacijenti i njihovo zadovoljstvo moraju biti na prvom mjestu. U Srbiji je Republički fond za zdravstveno osiguranje, prije dvije godine, posljednji put raspisao tender za privatne bolnice na kojima se o trošku države može obaviti vantjelesna oplodnja. Samo u 2014. godine 1.213 parova je uspjelo da u uđe u Nacionalni program. A broj onih parova koji se nije našao na listi čekanja kod Fonda za zdravstveno osiguranje Srbije je desetostruko veći.
Zbog čega je neplodnost u porastu? Da li je to, kako se često može pročitati, povezano sa stresom?
Ne bih mogla da tvrdim da je stres glavni problem bračne neplodnosti, ali da je danas u mnogo većoj mjeri prisutan kao faktor, to je sigurno. Na reproduktivno zdravlje i muškaraca i žena utiče više činilaca. Iako su uslovljeni razvojnim anomalijama, ali i hormonima, veoma su prisutni i faktori koji se tiču životnih navika, zatim tu su i nasljedne bolesti, kao što su šećer, gojaznost. Prilikom dijagnostike bračnog steriliteta, prije nego što pristupimo liječenju, provjeramo i "ispravljamo" sve ove činioce.
Da li smatrate da je 30 procenata neplodnosti parova veliki u odnosu na broj stanovnika, što je slučaj u Crnoj Gori?
Broj parova koji ima problem sa neplodnošću iz godine u godinu raste u svijetu, pa i na ovim našim prostorima. Na dramatično povećanje steriliteta utiču osim zdravstvenih, socijalni, ekonomski i društveni faktori. Kao što sam već napomenula, neophodno je da sve države, pa i Crna Gora konačnu imaju jasnu nacionalnu politiku, koja će ohrabriti parove da rađaju i podižu djecu. Prje svega mislim na olakšice za liječenje steriliteta, ali i na brojne druge, kada se dijete rodi.
Da li ste se u praksi češce susretali sa sterilitetom kod muškaraca ili kod žena?
Najnovija istraživanja, a i naše iskustvo pokazuju da su jednake šanse da neplodnost bude prouzrokovana muškim ili ženskim faktorom. Godine starosti su značajan faktor za reproduktivnu sposobnost prvenstveno žene, ali i muškaraca naročito poslije 45. godine. Incidenca infertiliteta kod žena između 35-44. godine je duplo veća u odnosu na žene između 30-35. godine žene. Kod žena posle 35 godina broj jajnih ćelija se stalno smanjuje, kao i njihova reakcija na hormone, dolazi do ciklusa bez ovulacije, a starenje ćelija podrazumijeva i promjene na hromozomima, te je vantjelesna oplodnja zbog svega toga najčešća opcija za liječenje steriliteta. Kao i kod žena i kod muškaraca problem sa plodnošcu je multifaktorijalan. U 30-50 odsto slučajeva javljaju se nepravilnosti u produkciji ili funkciji spermatozoida. Hormonski poremećaji, opstrukcija reproduktivnih kanala i seksualna disfunkcija mogu privremeno ili trajno uticati na kvalitet uzorka i spriječiti začeće.
Da li je lakše liječiti muški ili ženski sterilitet i koji se lakše otkriva?
Kod muškaraca je težak postupak liječenja, jer oni ne žele da povjeruju da je problem do njih, niti da dođu na pregled vjerujući da je žena glavni krivac. Doduše, malo se u javnosti pretjeruje na ovu temu. Danas je liječenje muškog steriliteta lako, jer postoje ICSI metode koje prevazilaze nemogućnost potomstva u slučaju smanjenog broja spermatozoida i njihove pokretljivosti.
Da li je u manje patrijarhalnim društvima nego što je Crna Gora prisutna činjenica da se žene prve odlučuju na ispitivanja, te da je polazna tačka to " ne može biti do muškarca"?
Iako se o problemu neplodnosti sve više i otvoreno govori, nažalost, to i dalje ima karakteristiku tabu teme i u mnogo liberalnijim društvima. Većina muškaraca širom svijeta, ne samo u Crnoj Gori, i dalje smatra da sve što ima veze sa bebama i začećem je isključivo ženski problem.
Šta savjetujete parovima, kakav način života, eventualno promjenu ishrane ili fizičke aktivnosti koja bi u nekom procentu povećala mogućnost začeća?
Pokušavam da ih opustim i edukujem. Moraju da na problem neplodnosti gledaju, kao i na svaki drugi zdravstveni problem. Važno je da žene budu zadovoljne životom, sobom, da sebe vide kao majku, kao i da u procesu liječenja učestvuju oba partnera. Od velikog značaja je stav i odluka da se prva trudnoća ne treba odlagati.Vrlo često svojim pacijentima volimo da kažemo: Naše je 60 odsto, a ostalo je vaša glava.
Nakon koliko vremena redovnih seksualnih odnosa sa namjerom začeća možemo govoriti o neplodnosti?
Kada govorimo o neplodnosti, govorimo o trci sa vremenom. Ukoliko se poslije godinu braka, partneri nijesu ostvarili prirodnim putem kao roditelji, trebalo bi da potraže pomoć stručnjaka. Savremeni pristup u dijagnostici u našoj bolnici omogaćava parovima da se u kratkom vremenskom roku, bukvalno za jedan sat, omogući davanje tačne i detaljne informacije o uzroku neplodnosti i odmah potom i predloga "kako najbrže do bebe".
Prva beba začeta iz trinaestog puta, a kumstvima nema broja
Iako je po otvaranju bolnice doživjela prepreku da od 12 prvih vantjelesnih oplodnji nijedna žena ne ostane trudna, “iz trinaestog puta, iz jedne jajne ćelije” rodila se mala Jana iz Vrbasa.
“Ko kaže da je 13 baksuzni broj”, našalila se ljekarka, koja je bila i kuma na krštenju bebama koje su začete vantjelesnom oplodnjom u njenoj klinici.
Crnogorac - Ilić po ocu je Crnogorka, a po majci Vojvođanka. Trenutno odmara u svom domu u Herceg Novom, u društvu trogodišnjeg sina Nikole i supruga Miroslava Ilića, novosadskog hirurga.
Doktorka smatra da je uspjeh važan, ali i način na koji se dolazi do uspjeha i ističe da se poslom ne treba baviti samo zbog profita, jer je “takav poduhvat osuđen na propast”.
Zanimljivo je da ne voli kompjutere, jer se tako “čuva od negativnih informacija”, a knjige voli da čita samo kada je na odmoru. Ona je bila i stručni saradnik na knjizi novinarke Vesne Dedić, koja se bavila problematikom muškog steriliteta i predrasudama na ovim prostorima.
ERA test donosi uspjeh od 80 odsto
Crnogorac-Ilić objašnjava da se u “Genesisu” plaća samo prva konsultacija i vantjelesna oplodnja, dok su svi ostali pregledi besplatni. Kompanija IGENOMIX iz Valensije izabrala je Crnogorac - Ilić da u Srbiji uvede ERA test, kojim ljekari mogu sa preciznošću da utvrde tačan period kada je tijelo žene spremno da primi embrion, kako bi se vjerovatnoća od pobačaja svela na minimum.
“ERA test je pokazao da kod 25 odsto žena endometrijum nije spreman da prihvati plod treći ili peti dan od fertilizacije u laboratorijskim uslovima. Ispitivanja su pokazala i da ERA test donosi uspjeh od preko 80 odsto kod pacijentkinja koje su imale jedan ili više neuspjelih pokušaja vantjelesnih oplodnji”, tvrdi ona.
“Gnesis” inače ima 28 zaposlenih u stalnom random odnosu i desetinu vrhunskih ljekara iz zemlje i inostranstva, od akademika, do najmlađih specijalista.
Bonus video:
