Drastično kršenje Zakona o koncesijama, nedostatak vodoprivrednih osnova i nepostojanje katastra vodotokova sa ekološkim i energetskim karakteristikama, ključni su problemi u planiranju gradnji malih hidroelektrana (MHE).
To se, između ostalog kaže u studiji “Koraci prema održivom razvoju MHE u Crnoj Gori, koju su partnerski uradile Svjetski fond za životnu sredinu (WWF) i “Grin houm”.
Eksperti su naveli da se i dalje koristi Vodoprivredna osnova iz 2001. godine, iako je, ne samo prošlo 14 godina, već je došlo i do značajnih promjena u planovima i načinu korišćenja voda.
“U komunikaciji sa Upravom za vode dobili smo informacije da ta institucija pokušava da mapira vode u saradnji sa Upravom za nekretnine i Upravom za šume. Upoznati smo da postoji GIS mapa vodnih tokova, ali na njoj oni nisu kategorizovani, naznačeni niti povezani sa podacima o količini i kvalitetu vode. Da se zaključiti da sektor vodoprivrede u trenutnoj formi u državnoj upravi nema kapaciteta da realizuje ovu važnu zakonsku obavezu”, tvrde autori studije.
Autori su predložili definisanje obaveze pripreme plana razvoja MHE za period od tri godine Zakonom o energetici, koji bi definisao koji vodotokovi se planiraju iskorisiti, u kojim okvirnim kapacitetima za zadovoljenje ciljeva dinamike povećanja kapaciteta MHE.
Nema katastra vodotokova sa energetskim i ekološkim karakteristikama
“Na osnovu dodijeljenih koncesija, planira se izgradnja 37 MHE, ukupne instalisane snage 80 megavati (MW) i planirane godišnje proizvodnje 257 gigavatsati (GWh). Ukoliko se uračunaju i projekti za koje su dodijeljene energetske dozvole, a još nisu dodijeljene koncesije onda se planira izgradnja 43 MHE, ukupne instalisane snage 83 MW, planirane godišnje proizvodnje od 269 GWh”, navodi se u analizi.
Autori podsjećaju da je u periodu od 2007. godine do danas Crna Gora sprovela četiri postupka javnog nadmetanja za dodjelu koncesija za izgradnju malih hidroelektrana.
“Pored toga, Zakonom o energetici iz 2010. godine omogućen je skraćeni postupak dodjele koncesija za male hidroelektrane instalisane snage do jednog MW procedurom energetske dozvole. U periodu od 2007. do 2015. godine odobrena su 32 projekta malih hidroelektrana, 22 projekta je odobreno putem procesa javnog nadmetanja, dok je 10 Ministarstvo ekonomije odobrilo putem dodjele energetske dozvole”.
Od 26 projekata za koje je dodijeljena koncesija, u dokumentu se navodi podatak da je 21 aktivan, dok je pet ugovora o koncesiji raskinuto.
“Trenutno je nejasno koje saglasnosti i koraci su neophodni za dobijanje dozvole za gradnju energetskih objekata. Zato treba definisati i implementirati spisak saglasnosti potrebnih kako bi se na kvalitetan i održiv način odobrila izgradnja energetskih objekata. Postojeći ugovori o koncesiji nejasno definišu obaveze i odgovornosti ugovornih strana, pa se ne rijetko zahtijevaju mišljenja advokatskih kuća u cilju tumačenja ugovora. Potrebno je bliže i jasnije definisati odgovornosti koncesionara i koncedenta ugovorom o koncesiji, a posebno u pogledu problema koji su doveli do raskida ili problema u realizaciji ugovora u dosadašnjoj implementaciji”, kaže se u studiji.
Navodi se i da su proces definisanja vodotoka na kojim se planira izgradnja MHE, dodjele odobrenja i koncesija za projekte MHE, kao i tehnička rješenja za iskorišćenje potencijala voda netransparentni i trebaju veće uključivanje javnosti.
Ima i krivične odgovornosti?
U studiji se navodi da Zakon o koncesijama definiše obavezu usvajanja godišnjeg plana koncesija, koji se u primjeru MHE ne sprovodi, što, prema mišljenju izvršne direktorice “Grin houma” Nataše Kovačević, Ministarstvo ekonomije dovodi u zonu krivične odgovornosti.
“S obzirom da je Ministarstvo ekonomije trenutno u procesu izrade koncesionog akta za peti tender za MHE smatramo da ova procedura treba da bude prekinuta ne samo zbog neusvajanja godišnjeg plana o koncesijama koji je osnova za pokretanje postupka dodjele koncesija u skladu sa Zakonom o koncesiji, već i zbog potrebne sistematizacije planova i potrebe razvoja MHE prije odobrenja dodatnih projekata”, kazala je Kovačević. Dodatni problemi, kako je navela, su nedovoljno jasno definisanje odgovornosti koncesionara, što je dovodilo do raskida ili problema u realizaciji ugovora, nizak kapacitet institucija odgovornih za upravljanje vodnim i energetskim resursima, nedostatak nadzora, nepostojanje jasno definisanih koraka procedure, odnosno kriterijuma za odobravanje projekata MHE, uključivanje javnosti pri planiranju i odobravanju projekata.
Bonus video:
