Javnost u regionu ovih je dana zaintrigirala vijest da je holivudska glumica Pamela Anderson (47) dobila titulu grofice koju joj je prošlog vikenda na svojoj 8. “Kraljevskoj gala večeri & balu” u italijanskom Portofinu, u prisutnosti njegovih VIP zvanica iz Italije, Monte Karla, SAD-a, Rusije, Kine, Francuske i Švajcarske, uručio crnogorski “princ” Stefan Crnojević (55). Potomak je i nasljednik, navodi, poznate dinastije koja je vladala Dukljom, poslije Zetom, po kojoj je ime dobila današnja Crna Gora. S prodorom Turaka, kako bi sačuvali lozu, Crnojevići su izbjegli u Veneciju, odakle su se do danas raselili širom Italije i svijeta.
Od rodnog Trsta, preko Torina gdje je živio, do njegove aktuelne rezidencije na francuskoj rivijeri uz granicu sa Monte Karlom, princ Stefan Crnojević već godinama organizuje humanitarne događaje na visokom nivou, promovišući kulturu Balkana. O misiji koju je sebi zacrtao taj bivši gastronoenološki novinar, današnjem smislu postojanja kraljevskih loza i istoriji porodice Crnojevića, o motivima njegovih onih koji ga podržavaju i onih koji ga osporavaju, kao i o zvijezdi "Čuvara plaže", te zašto je tokom ceremonije morala da kleči, dobili smo odgovore u razgovoru koji smo većim dijelom vodili na - kako ga on zove - “domaćem” jeziku.
Divani ‘srpskohrvatski’
"Iako imam stan u Beogradu koji su nam komunisti ipak ostavili, rođen sam u Trstu i moj prvi jezik je italijanski, a govorim još engleski, francuski, španski, pomalo ruski i, razumije se, srpskohrvatski. Na svijet sam došao 29. aprila 1960, a kršten sam u velebnoj tršćanskoj pravoslavnoj Crkvi Svetog Spiridona u samom centru, na Trgu Ponte Rosso. Trst je uvijek bio utočište mojih Crnojevića, stare crnogorske familije, još od doba Austro-Ugarske Monarhije. Izvorno Černojevići, otišli su u egzodusu iz Crne Gore, 1690. godine. Na čelu s čuvenim pravoslavnim patrijarhom Arsenijem III. Crnojevićem, a po dogovoru s austrijskim carom Leopoldom I, otišlo je tada 30.000 Crnogoraca, koji su se naselili u Mađarskoj i Vojvodini, gdje se tako i danas nalaze većinska naša sela, a čak trećina mađarskog stanovništva danas su Srbi i Crnogorci. Razasuti smo po Rusiji, Mađarskoj i Austriji, gdje se rodio i moj otac".
Na jednoj od zvaničnih internet stranica Stefana Crnojevića postoji rodoslov, po kojem je on sin grofice, inače slikarke Snežane Avramović i oficira, kneza Onorata Černetića odnosno Crnojevića, potomka te slavne crnogorske loze, koja, po stranici sudeći, vuče korijene još iz vremena rimskog imperatora Gaja Julija Cezara. Crnojevići su, naglašava, vjekovima vladali Crnom Gorom, Srbijom, Albanijom, Makedonijom i Bugarskom, ali sa posljednjim crnogorskim kraljem Nikolom II Petrovićem Njegošem samo su u dalekom srodstvu. Od nekad aktivne vladavine danas im je preostala mogućnost dodjele plemićkih titula, promocija slavnog prezimena i dobrotvorni rad. Web stranice koje dovode u pitanje njegovu reputaciju nazvavši ga “samoproglašenim princem“ demantuje sa gnušanjem i u potpunosti odbacuje, dodajući kako su napravljene zlonamjerno, isključivo da bi mu nanijele štetu, bez dokaza i potpisa autora koji je “pod policijskom istragom”. Bolje bi bilo, veli, da se ta energija ulaže u daljnje slavljenje velikih Crnogoraca poput Vladike Petra II Petrovića Njegoša, svjetovnog i crkvenog vladara Crne Gore, pjesnika i autora čuvenog “Gorskog vijenca”.
Posljednja crnogorska dinastija Petrovića, kao i srpskih Nemanjića, kao mostom je, kaže, spojena s Crnojevićima kroz današnji grb Crne Gore koji sadrži simbole sve tri porodice. A ime joj je vezano isključivo uz lozu našeg sagovornika, princa Stefana, koji kao krunski dokaz povezanosti s Crnojevićima pokazuje dokument kojeg je 1. marta 1915. njegovim precima izdala Carica Marija Terezija.
Pa ‘ko nas to zavadi?
"Roditelji su mi uvijek lijepo govorili o istoriji naših balkanskih naroda i na njihovim licima još kao dijete viđao sam nesreću pri pomenu perioda od Drugog svjetskog rata do posljednjeg, između Srba i Hrvata. Vjekovima su balkanske zemlje živjele u zajednici, zajedno se branile od Turaka, pa sam i ja tako nezadovoljan činjenicom što nisam na svijetu vidio zemlje gdje su ljudi toliko slični, a tako se međusobno mrze. Stvarno nevjerovatno! Tužno je što, pri susretu s hrvatskim i srpskim ambasadorima, prvo što mi imaju potrebu reći je da nemaju ništa jedni protiv drugih, a to bi trebalo biti normalno. Šteta, jer svi smo bogati prirodnim resursima i ljepotama, imamo isprepletene kulture. U budućnosti ćemo se morati razumjeti i ići zajedno naprijed pozitivno", upozorava i dodaje da govori iz iskustva putnika u zemljama bivše Jugoslavije. U Hrvatskoj je posljednji put bio nedavno.
Balkansko, a naše
"Ove godine bio sam u Hrvatskoj, Sloveniji i kod kuće u Beogradu pa mogu reći: sve naše države su savršene. Fascinantna je naša istorija kroz storije starih plemićkih porodica i ostavštinu u njihovim dvorcima. Žao mi je što se o mojoj familiji zna znatno manje nego o Karađorđevićima, Nemanjićima ili Obrenovićima. Možda bi trebalo izdati više knjiga na engleskom kako bi ljudi kod kuće i u inostranstvu bolje upoznali nas i prekrasne balkanske zemlje.
Osjeća li se dobrodošlim i u Crnoj Gori?
"Nadam se da ću uskoro vratiti, u zvaničnu posjetu Crnoj Gori, ali i Srbiji, Makedoniji i Albaniji, zemljama u kojima su Crnojevići nekada bili gospodari. To je ista loza sa porodicom Comneno Paleologo, koja potiče od rimskih careva, što ne znaju ni mnogi istoričari. Iz svoje kancelarije u bogatome Monte Karlu uložio sam već dosta svog novca u rasvjetljavanje istorije moje porodice, kao i u promociju balkanskih zemalja - Srbije, Hrvatske, Crne Gore i drugih. To činim samoinicijativno i niko drugi me ne plaća kao mog prijatelja Nikolu Petrovića, koji dobija novac direktno od Vlade Crne Gore, iz državnog budžeta.
Ponosno i besplatno pronosim imena Crne Gore, Srbije i Hrvatske svagdje gdje odlazim i kroz humanitarne večeri koje organizujem. Pričinjava mi to veliko zadovoljstvo jer naše lijepe zemlje još uvijek su strancima premalo poznate. Kao i svi pravi Crnogorci ni ja nisam bogat, ali imam prijatelje koji su voljni dati donacije za večeri kada priznanja uručuje italijanski predsjednik, koji nam je, uzgred, dodijelio i zlatnu medalju za promociju kulture 2014. - mislim da to govori sve. Ja sam samo promoter koji od svega toga finansijski nema ni pare", odgovara o svojim motivima te ujedno špekulantima koji dovode u pitanje njegovu prinčevsku titulu.
Pamela došla džabe
Po vokaciji novinar sa smislom za PR, prihvatio je humanitarno povezivanje s holivudskom seks-bombom, ali ideja nije bila njegova, kaže.
"U Americi imam jako dobre prijatelje među producentima koji rade sa stotinama zvijezda, glumaca i pjevača, koji djeluju dobrotvorno, među kojima su, recimo Nikol Kidman i Leonardo di Kaprio. Pamela Anderson aktivistkinja je u zaštiti kitova, delfina i ostalih stanovnika podmorja, kao poznata glumica djeluje oko Japana i drugdje gdje su te vrste ugrožene. Kao glava svoje porodice, pristao sam da joj uručim red dame jer danas takve počasti trebaju da dobijaju pojedinci koji čine dobro za prirodu, okolinu, kulturu... Pamela mi je rekla da joj je životni san titula grofice, pa kad je tako, rekao sam joj, sa zadovoljstvom sam joj želju ispunio. Zauzvrat je iz SAD-a pristala doći potpuno besplatno, iako inače za gostovanja traži basnoslovne cifre koje potom preusmjerava u svoje humanitarne akcije", oduševljen je djelovanjem poznate glumice.
Zanimljivo je njegovo objašnjenje fotografija sa ceremonije dodjele, na kojima se vidi kako Pamela Anderson, poput viteza, kleči dok dobija titulu. Je li to prikladno za ženu?
Santa Margherita, Italy Countessa de' Gigli
A photo posted by The Pamela Anderson Foundation (@pamelaanderson) on
"Naša kraljevska obitelj Crnojević, nasljednik čuvenog Reda časti Svetog Đorđa, koja smo dodjeljivali na potezu od Bugarske do Hrvatske, iako kod vas nikada nismo bili na vlasti. Naš red, kao i primjerice Chevalier u Francuskoj, muškarcima dodjeljuje naslov viteza, a za žene je rezervisana titula - dama. Ritual podrazumijeva klečanje, a s obzirom na emancipaciju više ne smijemo praviti razlike", objašnjava u maniru modernog plemića, koji je, naglašava, mnogo toga proputovao i vidio, pa odgovorno tvrdi kako živimo u najljepšem dijelu svijeta, posebno apostrofirajući Hrvatsku.
Dobro je činiti dobro
"Mnogo sam puta bio u Zagrebu, po Istri, na Hvaru i mnogim jadranskim ostrvima, obišao brojne crkve i samostane. Ukratko, bio sam svuda po lijepoj Hrvatskoj i rado o tome pričam po svijetu".
Kao gastroenološki novinar, u nama vidi još mnogo neiskorištenih turističkih potencijala.
"Imate vrsna vina i kuhinju, koja uz bogatu etnološku riznicu, muziku i ljubaznost može zadovoljiti i najzahtjevnijeg turistu. Opštepoznato je da je jadranska riba najukusnija na svijetu, pa kad sam kod vas na tanjiru su mi isključivo plodovi mora, a što se tiče vina uvijek tražim da probam neko novo, crna i bijela jer ih podjednako volim. Ostalo mi je to u navici nakon dugog niza godina provedenoga u gastronomiji i enologiji, ali u posljednje vrijeme više sam se okrenuo humanitarnom radu. Želim se koncentrisati na svoju kraljevsku kuću i pod njenim okriljem raditi za moje balkanske zemlje, da što više učinim za promociju Hrvatske, Srbije i ostalih iz regiona, kao svojevrstan kulturni ambasador. Iako živim na francuskoj rivijeri, tik do granice s Monte Karlom i kojih pola kilometra od dvora monegaškog princa Alberta, s nostalgijom gledam ikone na zidovima svoga doma jer ja se i dalje najviše osjećam kod kuće u našim zemljama, kad osjetim mirise našeg podneblja i govorim jezikom svojih djedova. Nadam se zvaničnoj posjeti Crnoj Gori već u novembru, kao princ Stefan od Crne Gore te da će me slijediti moj mlađi brat Nikola sa 6-godišnjim sinom Aleksandrom, nasljednikom loze Crnojevića jer ja se nikada nisam ženio. Smatram da plemstvu nije mjesto u muzejima, ali ako ne želimo završiti u ropotarnici istorije, moramo biti aktivni: uz ovakve dodjele titula kao nagrada zaslužnim pojedincima i sami moramo naći svoje misije i činiti dobro".
Bonus video:
