Novi Državni plan za upravljanje otpadom nastaviće agoniju prošlog, a nepostojanje jasne vizije i pouzdanih podataka o količinama i sastavu otpada koji završava na deponijama i neuređenim gradskim smetlištima predstavlja osnovni problem dokumenta, ocijenio je direktor Ekološkog pokreta “Ozon” Aleksandar Perović.
“Državni plan otvorio je tri opcije, dao je neke smjernice, ali nije na kvalitetan način preporučio šta treba da se uradi. Ono sa čim se sada barata je proizašlo iz projekta Evropske komisije koji se pokazao kao neuspješan, a podaci Monstata nisu urađeni metodologijom kako se to obično radi u EU”, kazao je Perović.
On je pojasnio da opcija 3 koja predviđa Crnu Goru kao jednu centralizovanu regionalnu sanitarnu deponiju podrazumijeva i preradu otpada termičkim putem.
“Ta opcija je dosta diskutabilna jer su analize bazirane na tehnologijama spalionica, koje su prevaziđene. Druge dvije opcije predviđaju tri, odnosno pet regionalnih sanitarnih deponija, koje su takođe u EU u fazi izbacivanja iz upotrebe”.
Pojašnjavajući zašto podaci iz Plana, koji je na javnoj raspravi, nisu relevantni, Perović je rekao da su prije tri godine urađena dva sezonska mjerenja, što je nedovoljno. “Mi trenutno radimo četiri sezonska mjerenja u četiri opštine, po metodologiji Fakulteta za tehničke studije u Novom Sadu, koja podrazumijeva i praćenje evidencija kamiona i otpada koji završava na deponijama i analizu morfološkog sastava”.
Do sada su urađena dva sezonska mjerenja koja su pokazala da, na primjer, u Podgorici i Kotoru količine proizvedenog otpada iznose kilogram po glavi stanovnika dnevno. Perović je ocijenio da je to malo, da bi se pričalo o nekom krupnom biznisu i reciklaži, kako se navodi u Planu.
“Opcije sa tri ili pet regionalnih deponija, gdje bi u Podgorici bila smještena regionalna deponija za više gradova su isto diskutabilne, opet zbog nedostatka podataka. U slučaju da promašimo sa količinom otpada može lako da stvorimo gubitaša, od koga niko neće imati koristi”.
EU planira da države članice do 2020. recikliraju najmanje 40 odsto otpada, što je, tvrdi on, u Crnoj Gori neizvodljivo.
“Teško je očekivati da ćemo do 2020. imati taj procenat, kada se sada, prema podacima Monstata, reciklira svega 2,66 odsto otpada. Taj procenat je sigurno veći, jer prilikom prikupljanja otpada koji se može preprodati na tržištu treba uzeti u obzir i samostalne sakupljače koji rade nelegalan biznis. Tako, na primjer, sve limenke iz kontejnera se pokupe prije nego što smeće kamion odveze na deponiju. Takođe, i deponije daju pare za te stvari, tako da je taj segment sive ekonomije slabo razrađen u Državnom planu”.
Zbog toga, kako navodi, podgorička deponija, odnosno Reciklažni centar, koja je najveće preduzeće u toj oblasti, posluje sa minusom.
“Kako onda mogu u plusu biti male opštine na sjeveru, kada imaju skoro duplo manje otpada po glavi stanovnika”.
Perović je ocijenio da je veliki problem i to što otpad koji se već nalazi na postojećih 360 deponija nije uzet u obzir. “Taj broj stalno raste i samo u Nikšiću je 10 deponija više nego što je bilo tokom zime. Niko ne prepoznaje način na koji te deponije treba sanirati”, kazao je Perović.
Sakupljači zarade i do 3.800 eura
Prilikom obuke koju je organizacija Help organizovala za sakupljače sekundarnih sirovina iz tehničkog sektora podgoričke deponije iznijet je podatak da pojedine porodice mjesečno zarade i do 3.800 eura sakupljanjem kartona i streč folija.
“Limenke su najskuplje i tona košta 750 eura, a tona papira oko 40 eura. To je zona sive ekonomije, a u svakom gradu ima ljudi koji se time bave i to značajno smanjuje sve prihode koje država ima od procesa reciklaže”, kazao je Perović.
Niko ne zna ni broj vozila
Perović je ocijenio da bi prema dosadašnjem raspoloženju nadležnih, opcija sa tri regionalne deponije bila najbolja.
Po njoj Podgorica bi bila centar za cijeli centralni dio Crne Gore, što znači i za Nikšić, Šavnik, Cetinje i Danilovgrad.
Niko, međutim, ne zna koliko imamo specijalizovanih vozila za selektivno odlaganje otpada, koliko bi koštala saobraćajna infrastruktura, jer su to velike količine koje bi gravitirale ka Podgorici.
Nije uzeta u obzir mogućnost željezničkog prevoza, koji bi smanjio troškove”.
Kada se na deponiji nađe opasni otpad, sve je opasno
Perović je upozorio na opasnost od miješanje komunalnog i opasnog otpada, dok u Ministarstvu smatraju da se, u skladu sa Zakonom, na regionalnim sanitarnim deponijama, pod određenim uslovima, može odlagati i opasni otpad.
“Struka kaže da kada se komunalni otpad pomiješa sa opasnim, cijeli otpad postaje opaasn. Mi smo na svim uzorcima sa deponija vidjeli da na njima završava i medicinski ili elektro otpad, koji spadaju u opasni. Sada je to sve opasni otpad, naročito na velikim deponijama kakve su u Beranama ili Nikšiću. Taj otpad treba tretirati kako se tretira opasni, a ne samo da se radi sanitarna kada”.
On je istakao da selektivno odlaganje treba da počne od selekcije u domaćinstvima, a ne kao do sada postavljanjem četiri različita kontejnera na ulici, u koje baca ko šta stigne.
Bonus video:
