Omiljeni, a odnedavno i zvanično najbolji profesor na odsjeku za političke nauke Državnog univerziteta u San Hozeu (SAD) je rođena Podgoričanka Danijela Bubanja- Dadli (Dudley).
Ona predaje na odsjeku za političke nauke, a specijalizirala je međunarodne odnose i uporedne političke sisteme.
“Pošto sam u Beogradu studirala međunarodne odnose, htjela sam da naučim engleski pa sam 2002. godine otišla u SAD. Plan je bio da ostanem godinu, poslije čega bih se vratila u Beograd da završim studije i onda nazad u Crnu Goru da tražim posao. Naravno, stvari uvijek ne ispadnu kako mi planiramo, tako da sam ostala da živim u Americi”, priča ona.
Objašnjava da je naš školski sistem pripremio za studiranje bilo gdje u svijetu, pa je osnovne studije završila na Državnom univerzitetu San Hoze sa najvišim počastima iz oblasti političkih nauka.
“Taj uspjeh mi je obezbijedio punu stipendiju za postdiplomske studije na univerzitetu Kalifornije Riversajd, omogućujući mi da završim bez ikakvih dugova”, navela je Danijela.
O tome da je nauka i uspješnost porodični izbor, govori i činjenica da je Danijelin brat Dejan Bubanja završio medicinu i radi u gradskoj bolnici u Minhenu.
Kako Danijela kaže, kada je došla u SAD vrlo slabo je govorila jezik, što joj je u početku otežavalo studije. Kaže da joj je zbog drugačijih običaja, načina komunikacije i ideja o društveno prihvatljivom ponašanju bilo teško da se navikne na način života u Americi.
“Ali kada naučite jezik i običaje, poslije se samo rad broji”, naglasila je Bubanja Dudli.
Za Kaliforniju smatra da je jedinstvena jer se mogu sresti ljudi iz cijelog svijeta, te joj to što dolazi iz male sredine nikada nije predstavljalo problem.
“Većini ljudi je ovdje teško da shvate kolika je Crna Gora, pošto San Hoze ima preko milion stanovnika a Kalifornija skoro 40 miliona”, kaže Bubanja-Dadli.
Danijela ne voli da se kaje ni da razmišlja šta je mogla uraditi drugačije u životu jer kako kaže, nema mogućnost da se vrati u prošlost i to promijeni. Smatra da vrijedi vidjeti čitav svijet, učiti o raznim kulturama i načinima života, pa ne bi ništa mijenjala, sve i kad bi mogla.
“I dalje sam Crnogorka i državljanstva se nikada nijesam odrekla jer uvijek postoji mogućnost da se vratim kući, ali to se za sada neće desiti”, kazala je Danijela, čiji je suprug Amerikanac i sa ocem radi u porodičnoj firmi.
Predavanje o modelu UN-a joj je, kako navodi, posebno interesantno.
“Provedem semestar predavajući o UN i pripremajući studente za konferenciju, i onda ih na kraju semestra povedem na simuliranu konferenciju UN-a u San Francisko koja traje pet dana gdje studenti predstavljaju razne države i učestvuju u raspravama, pisanju rezolucija, i slično”, objasnila je ona.
Nije svijet ono što gledamo u filmovima
Mladim ljudima koji žele da napuste Crnu Goru Danijela poručuje da nema savršenog mjesta na svijetu, već da život u svakoj državi ima svojih pozitivnih i negativnih strana.
Najbitnije je, prema njenim riječima, da prije nego što se bilo gdje upute odrede svoje prioritete.
"Stvari nijesu uvijek onakve kako izgledaju na filmovima ili kako su opisane u knjigama. To ne znači da ljudi ne bi trebalo da putuju”, savjetuje Bubanja-Dadli.
Plaćala duple račune da bi radila ono što voli
Bubanja-Dadli je doktorsku disertaciju pisala o Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj zbog čega je neko vrijeme boravila u tim zemljama zbog istraživanja.
“Dok sam bila na postdiplomskim studijama, moj muž i ja smo živjeli 700 kilometara jedno od drugoga. I prije nego što sam pošla na postdiplomske studije znali smo da to ne bi bilo lako, ali smo takođe znali da vrijedi truda. Tako smo pet godina putovali 700 kilometara svakog drugog vikenda, i plaćali 'duple račune' na dvije strane Kalifornije”, priča ona i dodaje da se to isplatilo jer sada može da radi ono što voli.
Bonus video:
