Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG je u saradnji s osam organizacija (Juventasom, Centrom za građansko obrazovanje – CGO, CAZAS, SOS telefonom za ženu i djecu žrtve nasilja Podgorica, Centrom za antidiskriminaciju – Ekvista, Udruženjem Roditelji, Kvir Montenegro, Centrom za monitoring i istraživanje – CeMI) pripremilo i dostavilo komentare Ministarstvu zdravlja na Nacrt Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, tokom javne rasprave.
"Naime, iako je donošenje novog Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju predstavljalo mogućnost da se prava osoba s invaliditetom iz oblasti zdravstvenog osiguranja urede i propišu u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom Ministarstvo zdravlja prilikom izrade teksta Nacrta Zakona nije u adekvatnoj mjeri unaprijedilo rješenja u odnosu na važeći Zakon. Pozitivna rješenja koja su evidentna u Nacrtu Zakona odnose se na to da je u Nacrtu u odnosu na važeći Zakon propisana afirmativna akcija za osobe s nekim vrtsama invaliditeta (kategorije koje se inače pominju Zakonom) pokrivanjem troškova zdravstvene zaštite u 100% iznosu i toza pet pokušaja liječenja od neplodnosti, dok važeći Zakon propisuje da to pravo imaju sve osobe i to tri puta. Takođe, ovaj Nacrt propisivanje troškova hrane i smještaja za pratioce djece s određenim vrstama invaliditeta tokom rehabilitacije do 18 godina života u 100% iznosu, dok je važeći Zakon to pravo propisivao u 100% iznosu troškova samo za djecu do 5 godine života, a za djecu od pete do desete života zdravstvena žaštita se pokriva u iznosu od 80% ukupnih troškova", istakla je Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.
Međutim, kako je dodala Vujačić, pored već zagarantovanih kompezatornih prava i to samo za pojedine grupe osoba s invaliditetom Nacrt Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju u pogledu ostvarivanja prava djece i osoba s invaliditetom ima više manjkavosti.
"Drastična diskriminacija po osnovu zdravstvenog stanja i invaliditeta je propisana u Članu 25 Stavu 1 Nacrta zakona, u kome se pravo na korišćenje zdravstvene zaštite na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u inostranstvu uskraćuje osiguraniku sa hroničnim oboljenjem u akutnoj fazi, i/li osiguraniku kod kojeg je neophodno duže liječenje, odnosno smještaj u stacionarnu zdrastvenu ustanovu po dolasku u inostranstvo. Ovo je direktna diskriminacija osoba s invaliditetom čiji je invaliditet prouzrokovan hroničnim oboljenjem (artritis, multiple skleroza, osteoporoza…) i koje trebaju konstantnu zdravstvenu zaštitu. Zbog navedenih razloga predložili smo izmjenu ove odredbe u smislu garantovanja ovog prava osobama s invaliditetom, bez diskriminacije", kazala je Vujačić.
Ona je dodala da nacrt zakona, takođe, propisuje prava, samo za osobe s najmanje 70% tjelesnog oštećenja što za posljedicu ima diskriminaciju velikog broja osoba s invaliditetom, kako po procentu tako i po vrsti invaliditeta.
"Takođe,odraslim osobama s invaliditetom se ne garantuje pokrivanje troškova ishrane i smještaja pratioca u bolnici i ustanovi za specijalizovanu rehabilitaciju, već se to pravo ograničava samo na djecu s određenim vrstama invaliditeta, i to u slučaju ishrane i smještaja pratioca u ustanovi za specijalizovanu rehabilitaciju. Ovom diskriminacijom po osnovu vrste i stepena invaliditeta, kao i godina starosti se direktno krši Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom koja u Članu 25 propisuje da “Države potpisnice priznaju da sva lica sa invaliditetom imaju pravo na uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja bez diskriminacije po osnovu invalidnosti.”. Predložili smo garantovanje ovih prava djeci i licima sa najmanje 50% invaliditeta, što smatramo prihvatljivom varijantom od strane Ministarstva zdravlja, kao kompromisno rješenje, imajući u vidu ukupnu finansijsku situaciju, ali i neophodnost da mnogo većem broju osoba s invaliditetom mora biti garantovano osnovno ljudsko pravo, pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu", tvrdi Vujačić.
Po njenim riječima nacrtom zakona, osobama s invaliditetom nije garantovano pravo na obezbjeđivanje punog iznosa naknade zarade zbog privremene spriječenosti za rad iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, čime se poslodavci demotivišu da zaposle osobe s invaliditetom.
"Kako bi se osiguralo da davaoci zdravstvenih usluga s kojima Fond za zdravstveno osiguranje zaključi ugovor svoje usluge pružaju i osobama s invaliditetom pod jednakim uslovima kao i drugima, UMHCG je predložilo da se ugovorom regulišu i mjere za obezbjeđivanje dostupnosti zdravstvene zaštite kod ovih subjekata.Do danas u praksi nije skoro ništa urađeno na ispunjavanju obaveze Crne Gore po Konvenciji da obezbijedi: “ranu identifikaciju i intervencije onda kada je to primjereno i usluge usmjerene na minimiziranje i sprječavanje dalje invalidnosti, uključujući među djecom i starim licima“, UMHCG je predložilo uključivanje rane identifikacije i sprječavanja progresije oštećenja u pojam zdravstvene zaštite i pravo na zdravstvenu zaštitu", objašnjava Vujačić.
Ona napominje da su takođe predložili da se, kako ističe, apsurdna odredba kojom se propisuje da Fond za zdravstveno osiguranje, po pravilu, odlučuje bez donošenja Rješenja, promijeni u skladu sa pravilima upravnog postupka i prava građana da se o njihovim pravima i interesima odlučuje pisanom odlukom.
"Upravo nepropisivanje ove obaveze u praksi je dovelo do diskriminacije velikog broja osoba s invaliditetom i uskraćivanja prava, bez ikakvih pisanih obražloženjaNa kraju, ne manje važno, Nacrt zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju sadrži diskriminatornu i omalovažavajuću terminologiju koja je suprotna Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom (osobe sa intelektualnim poteškoćama, autističnim poremećajima, lica sa smetnjama u razvoju), a koja je inače zastupljena i karakteristična za oblast zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja. Upravo zbog takve diskriminatorne terminologije koja se na različite načine tumači u praksi (pominjanjem samo određenog broja dijagnoza) mnoge osobe s invaliditetom ne mogu ostvariti svoja prava", zaključila je Vujačić.
Bonus video:
