Neposredno nakon što se prvi put u “Vijestima” pojavio tekst o krađi umjetnina iz nekadašnjeg hotela Berane, redakciji je stigao telefonski poziv od jednog podgoričkog kolekcionara koji je rekao da ima ponudu za kupovinu dvije slike iz triptiha Uroša Toškovića.
Čovjek je rekao da je u dilemi da li da ih kupi, s obzirom na to da su iz Berana odnesene pod nerazjašnjenim okolnostima.
“Vjerujte da sam u velikoj dilemi. Rado bih ih kupio, ali ne znam da ne napravim sebi neku neprijatnost ako su eventualno ukradene”, kazao je tada.
Objasnio je i da mu je dvije Toškovićeve slike - od ukupno tri koliko ih je bilo na zidovima hotela Berane, ponudio na prodaju neki Slovenac.
“Tako se makar predstavio. Rekao je i da će ih ako ih ne proda meni, ponijeti za Sloveniju i da će tamo da ih preproda. Mislio sam da je bolje i da ih ja kupim, nego da budu iznesene iz zemlje i trajno otuđene. Ja bih ih makar sačuvao”, rekao je kolekcionar.
Šta se dalje dešavalo nije poznato. Telefonski broj kolekcionara se u međuvremenu zagubio, a više se nije javljao...
Ostalo je upitna i vrijednosti ovog triptiha izražena u novcu.
Prema mišljenju tog kolekcionara, njegova stvarna vrijednost se ogledala u tome da je triptih predstavljao praktično nacionalnu vrijednost i da bi kao takav mogao nestati iz Crne Gore.
Tri slike kombinovane tehnike, koje čine cjelinu, iz jednog ranijeg perioda Toškovićevog stvaralaštva vrlo davno su za potrebe hotela “Berane” kupljene za tadašnjih nekoliko desetina hiljada njemačkih maraka.
Naravno da je vrijednost triptiha porasla u kasnijem periodu, kada je ovaj crnogorski umjetnik u Parizu označen kao najveći živi crtač na planeti.
Triptih se nalazio u manjem salonu u prizemlju hotela, kada mu se izgubio svaki trag, kao i drugim umjetničkim djelima.
Neki vjeruju da je samo Toškovićeva slika danas sigurno vrijedna onoliko koliko su berzanski mešetari platili većinski paket akcija čitavog hotelsko-turističkog preduzeća.
Nema sumnje da samo Tošković danas vrijedi mnogo u svakom smislu - novčanom i kolekcionarskom.
Takođe se vjeruje da nije nemoguće i da su još neke umjetnine iz nekadašnjeg hotela “Berane” iznesene iz zemlje.
Sigurno da nije teško utvrditi u kojem periodu je nestao Tošković, ko je mogao i kome da ga proda.
U Beranama i šire se zna kako je i kojim redosljedom hotel mijenjao vlasnike na papiru. Na taj način bi se i triptihu i svim ostalim umjetničkim djelima ušlo u trag.
Vjerovatno bi se tako ušlo u trag i čuvenoj skulpturi pod nazivom “Kupačica”, koja je rađena specijalno za terasu i fontanu hotela “Berane”, a sada njen drugi odlivak prisvajaju Budvani i čak se nalazi na logu RTV Budva.
Taj odlivak “Kupačice” je na Ričardovoj glavi, a prvi odlivak, onaj iz Berana, kako neki vjeruju, daleko je od Crne Gore.
“Postoje neke informacije, dosta pouzdane, da je “Kupačica” iz Berana sada u Kopenhagenu. Mešetari koji su pokrali čitav hotel nekako su je prenijeli do Danske i sada se tamo nalazi u jednoj privatnoj kolekciji. Koliko je prodata, ne zna se. Ono što je sasvim sigurno nijesu je ukrali Romi, kako se prepričavalo, da bi je preprodali kao staru bronzu. Čitava je, odnosno u komadu, ali nije u Crnoj Gori”, ispričao je jedan dobro obaviješteni Beranac.
Hotel “Berane” je do 2003. godine bio najznačajniji objekat hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Ta godina je početak pljačke i početak kraja.
Ovu ugostiteljsko turističku kompaniju tada je privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo. Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane.
Šlag na tortu bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka HTP-u 2005. godine zaplijenila hotel “Berane”.
Hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, puta tri sprata, sa 17 hiljada metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700.000 eura, a prodala tek iz trećeg puta za svega 200.000.
Navodno, istim vlasnicima pod drugim imenom.
Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je, međutim, da je ova filijala zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar.
Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar i dalje nestajao.
“Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi od hotela su završili u Podgorici, a ne kod nas”, rekao je jedan bankarski službenik iz Berana.
Vjeruje se da je upravo u ovom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocijenjene vrijednosti.
Osim Toškovićevog triptiha i slike Aleksandra Ace Prijića veličine četiri puta tri metra, ulja na platnu, samo u hotelu Berane bilo je i nekoliko slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.
Baš u to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je statua “Kupačica” akademskog vajara Dragana Mitrovića.
Na veliku žalost, u poptunosti su uništene i dvije drvene zidne instalacije, takođe značajne vrijednosti, djelo izvjesnog beogradskog umjetnika, koji ih je svojevremeno izrađivao na licu mjesta, živeći u hotelu.
Lopovi su ih skunuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao obična gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama.
Više nije imalo šta da se ukrade. Tu je bio kraj pljačke umjetnina nekadašnjeg hotelsko-turističkog preduzeća Berane, koje su iz ruke u ruku stigle ko zna dokle.
Sada se u Beranama postavlja pitanje da li postoji mogućnost da se ovim umjetničkim djelima nekako uđe u trag. Može li se “Kupačica” vratiti u Berane? Ako ne u hotel koji je sa posljednjim i legalnim vlasnicima zablistao u najmodernijem ruhu, onda u Polimski muzej, gdje se čuvaju mnoge druge umjetnine.
Kulturni poslenici pitaju šta će ostati poslije naleta tajkuna na ovaj grad, ako se ne sačuvaju makar kulturna i umjetnička djela. Fabrike su odavno pokradene i pretvorene u spomenike tranzicije.
Nije se smjelo dozvoliti da se iz grada na Limu otuđe umjetnine i raznesu od Slovenije do Kopenhagena.
Bonus video:
