Nevladina organizacija CAZAS apelovala je na nadležne institucije, posebno Ministsarstvo zdravlja i Fond za zdravstveno osiguranje, da omoguće nesmetanu nabavku i distribuciju ljekova potrebnih za antivirusnu terapiju lica koja žive sa HIV-om u Crnoj Gori.
Izvršni direktor te NVO Vladan Golubović je kazao da pacijenti zaraženi HIV-om ne smiju biti kolateralna šteta na relaciji država - dobavljači i da je država u obavezi da podrži, promoviše i nastavlja one programe koji daju dobre rezultate.
On je istakao da je od 1. jula, zbog završetka devetogodišnje saradnje sa Globalnim fondom za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije (GFATM), neizvjestan opstanak servisa među kojima su i preventivno - edukativne aktivnosti.
Kako je objasnila programska menadžerka u CAZAS-u Sanja Šišović, prestanak rada servisa može da izazove loše posljedice.
Rekla je i da ne vjeruje da bi iko volio da se suoči sa situacijom sa kojom se suočila Rumunija, Bugarska, Ukrajina i Rusija:
“Kolege iz Srbije su u julu prošle godine zatvorili servise i već se osjećaju posljedice toga, naročito među seksualnim radnicama”.
Ona je kazala da terapija za osobu koja ima HIV košta između 1.000 i 1.200 eura, dok preventivni program smanjenja štete po klijentu iznosi devet eura i da bi voljela da zna zbog čega se ne ulaže više u preventivu nego u liječenje koje je skuplje.
Golubović je rekao da populaciji u najvećem riziku pripadaju injektirajući korisnici droga, homoseksualci, seksualne radnice, koji su, “često nedostupni, skriveni i do njih je nemoguće doći na način kako je praksa u javnim zdravstvenim ustanovama”.
“Vjerujemo da je doprinos i pomoć organizacija civilnog društva u Crnoj Gori koje rade sa ovim populacijama kroz terenski rad i pružanje usluga u Drop-in centrima uspostavljenih za rad sa njima od velikog značaja za državu i društvo u cjelini”.
Golubović tvrdi i da je sve manje donatora koji su spremni da izdvoje sredstva za servise koje u svakoj zemlji podržava država i društvo.
Bonus video: