Lice, duša i srce svakog grada je njegov centralni trg. On je žila kucavica, glavni damar svekolikog njegovog života. Trgovi su kao ljudi, žive svoj život, mijenjaju se… Damar življenja nikšićkog trga bio je nemiran, ispunjen društvenim i ličnim dramama, ali i lijep, pun zanosa i vjere u ljepšu budućnost“, zapisao je Maksim Vujačić u knjizi „Nikšić - Trg slobode“.
Izgubio je nikšićki Trg, najveći u Crnoj Gori, za 13 decenija postojanja dosta toga. Nestala je kaldrma, “ugurani” su objekti kojima tu nije mjesto, oduzet je prostor pješacima, dobio je boje na koje nije navikao, dozidao je ko je šta i koliko htio.
Međutim, ponešto je i dobio. Izgrađena je fontana, rekonstruisane su česme, postavljen je spomenik kralju Nikoli. Ono što je najvažnije, Trg je zadržao dušu, a i dalje je dio čuvenog nikšićkog korzoa. Arhitektonski jednostavniji i funkcionalniji trg u Crnoj Gori ne postoji. Međutim, ukoliko se ne počne sa godinama najavljivanom a nikada započetom rekonstrukcijom, Nikšićani se plaše da će Trg izgubiti i dušu.
Od Karađorđevog do Trga slobode
Negdje u ovo vrijeme, prije tačno 130 godina, knjaz Nikola je prvi put obišao nikšićku Novu varoš sa Trgom koji je urađen po projektu čuvenog arhitekte Josipa Sladea iz Trogira, po renesansno-baroknoj šemi idealnih gradova.
Gradnja Trga u obliku nepravilnog pravougaonika dužine 136, a širine 89 metara, površine 12.100 metara kvadratnih od kojeg se zrakasto pruža šest pravih ulica, počela je 1884.godine, a godinu kasnije je dovršena. U rubnim objektima podignute su kuće jednostavne arhitekture, slične po veličini, broju prozora i vrata.
U prizemlju jednospratnih kuća nalazili su se lokali sa malom pomoćnom prostorijom, a pored njih prolaz za dvorište. Otvarane su banke, apoteke, knjižare, prodavnice, kafane. Trg je popločan, ulice su nasute pijeskom, a guverner nikšićkog okruga vojvoda Šako Petrović sa građanima zasadio je drvorede, uglavnom lipa, manje brijestova. Drveće je doneseno iz Budoša, Duge i sa Vojnika. Guverner je posebnu pažnju poklanjao ozelenjavanju grada i njegovih ulica. Svi koji se napiju i naprave problem u kafani morali su da zasade po dvije mladice lipe ili brijesta. Nikšićani skloniji čašici morali su prvo da odu u Budoš, iskopaju dvije sadnice, zasade ih, redovno zalivaju i paze sve dok se potpuno ne prime. Zahvaljujući takvim presudama, Nikšić je bio poznat po zelenilu. Prva dva bunara u Novoj varoši izgrađena su na Trgu 1886. godine, a na njemu su 1929. podignute i četiri javne betonske česme, neobičnog i jedinstvenog izgleda, djelo Mitra Grahovca. Više od pola vijeka, sa malim prekidima za vrijema balkanskih i svjetskih ratova, Trg je bio trgovački centar, pijaca i glavni pazar za sjeverni dio Crne Gore. Ponedjeljkom je Nikšić bio “uzavreli” grad - više od hiljadu ljudi okupljalo se na Trgu, tj. pijaci koja je bila jedna od najsnabdjevenijih u zemlji.
Velika pijaca ostaće do 1952. godine kada je pored Trga podignuta pijaca. Sve do te godine Nikšić je izgrađivan prema Sladeovom planu. I poslije Drugog svjetskog rata pa sve do danas Trg je ostao mjesto na kome su se dešavale centralne manifestacije - proslave Prvog maja, defilei učesnika sportskih manifestacija, doček štafete, Nove godine, mitinzi, politički skupovi, koncerti…
Do Drugog svjetskog rata trg je nosio ime Karađorđa, po završetku rata postao je Trg maršala Tita, a od 1992. godine je Trg slobode. Po Sladeovom planu Nikšić je trebalo da dobije šest trgova. Napravljena su tri - Slobode, Save Kovačevića i Šaka Petrovića.
Košir želio da spoji prošlost i budućnost Kada je SO Nikšić 1971. godine raspisala konkurs za izradu urbanističko-arhitektonskog rješenja glavnog trga i centralnog poteza grada sa pratećim prostorima, prvu nagradu od 12 prispjelih radova dobilo je rješenje Feđe Košira, arhitekte iz Ljubljane, čovjeka koji je htio “prijateljski” da složi prošlost i budućnost.
“Prošlost i budućnost mogu da se prijateljski slože ako urbanističko nasljeđe sladeovske teme dopunimo varijacijama u ritmu savremenog oblikovanja, sledeći viziju humanističkog i humanog urbanizma, čiji simbol je prostor trga kao takvog”, naveo je Košir u obrazloženju nagrađenog rješenja.
Plan je, pored ostalog, predvidio i nekoliko fontana na Trgu koji je trebalo da se poploča kamenom, zaštitu starih česmi, periferne saobraćajnice i uprošćene šeme saobraćaja čime bi se stvorila pješačka avenija, očuvanje čuvenog korzoa.
Kada je 2001. godine raspisan konkurs za idejno rješenje za spomenik kralju Nikoli donesena je odluka o rekonstrukciji cijelog Trga. Prema tadašnjim projekcijama za uređenje Trga, koji bi zadržao autentičnost već uspostavljene urbanističke matrice, trebalo je izdvojiti preko dva miliona eura.
Bilo je predviđeno novo popločavanje, ugradnja adekvatnog osvjetljenja, postavljanje novog mobilijara i rekonstrukcija svih postojećih objekata.
Na Trgu je 2003. godine izgrađena fontana, a ptice, autora Miluna Miška Čvorovića, postavljene su dvije godine kasnije. Skulptura u bronzi kralja Nikole, visoka pet metara, idejno riješenje autorskog tima vajara Miodraga Živkovića i arhitekte Lidije Šaljić, otkrivena je 9. maja 2006. godine.
Kada su knjaz Nikola (u maju) i Slade (u oktobru) 1885. godine obišli Novu varoš i centralni gradski Trg bili su više nego zadovoljni graditeljskim rezultatima. Ne treba ni pogađati koliko bi njihovo zadovoljstvo bilo kada bi danas posjetili Nikšić i vidjeli Trg slobode.
Adžić: Tehnička dokumentacija biće gotova za dvije nedjelje
Lokalna uprava je 2011. godine donijela odluku o izradi izmjena i dopuna urbanističkog projekta Trga Slobode. Tehnička dokumentacija, prema riječima Nebojše Adžić, sekretara Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine, biće završena za petnaestak dana.
“Prilikom konkursa za izradu skulpture spomenika kralja Nikole urađen je urbanistički projekat. U okviru tog projekta ušli smo u realizaciju glavne tehničke dokumentacije, tj. izrade projekata hidrotehničkih i elektroinstalacija, odvodnjavanja, padova, saobraćajnog rješenje. Tek ćemo izradom tehničke dokumentacije imati predstavu o investicionom trošku“, kazao je Adžić. U zavisnosti od iznosa investicija, prema njegovim riječima, znaće se i početak rekonstrukcije Trga, a njegova je želja da se sa radovima krene na jesen, kako bi naredne godine nikšićki Trg konačno zablistao u novom ruhu.
„Može da se radi fazno. Postoji ideja, kao što je rađeno u Petrovcu, da se uradi kompletna infrastruktura sa svim instalacijama. Trg će imati betonsku podlogu, a biće popločan kamenom iz okoline Nikšića“, kazao je Adžić.
Prema njegovim riječima, želja im je da prostor između česme i fontane i česme i spomenika aktiviraju sa eventualnim otvorenim terasama gdje bi se ljudi okupljali. „Problem našeg Trga je što je po dimenzijama velik u odnosu na zgrade koje ga okružuju tako da, gledano prostorno, ’pluta’, jer zgrade ne mogu da ga vizuelno zatvore. Napravili smo nivelaciju, jer Trg ide kao na dvije vode i na sredini je najviši, pa je veliki pad. Želja nam je da napravimo kao neki šatorasti nagib i da dobijemo što ravniji Trg u tom vizuelnom doživljaju“, objasnio je Adžić.
Sudeći prema ovogodišnjem budžetu, u kome je za rekonstrukciju Trga, planirano svega 100.000 eura, Adžićeva želja da se sa rekonstrukcijom krene na jesen može ostati neostvarena. Ali, on vjeruje da neće izostati pomoć donatora.
Šarm nikšićkog korzoa
Fenomenu nikšićkog korzoa nije odolio ni generalni sekretar Savjeta Evrope Teri Dejvis, koji je prije tridesetak godina prvi put posjetio Crnu Goru, putujući sa suprugom po bivšoj Jugoslaviji. Od svih znamenitosti koje je vidio, kako stoji u knjizi Maksima Vujačića, najviše ga je impresioniralo nikšićki korzo.
“Kada smo stigli u Nikšić, odmah smo primijetili ogroman broj ljudi na ulici. Prvo smo se malo uplašili. Bilo je mnogo porodica sa djecom i mladih ljudi koji su očigledno uživali. Kasnije smo saznali da je to nikšićki korzo. Tako nešto nijesam vidio ni u jednom gradu na svijetu”, opisao je Dejvis.
Bonus video:
