Talas iseljavanja sa sjevera Crne Gore u posljednjih nekoliko mjeseci, koji je pokrenula sve lošija socio-ekonomska situacija u zemlji, uglavnom se završava u dva njemačka grada - Goslar i Braunšvajg. Te dvije opštine nalaze se u Donjoj Saksoniji, južno od Hanovera, i zbog odliva stanovništva veoma su zainteresovane za prijem imigranata.
Dok njemački zvaničnici tvrde da je prijava na azil loša odluka, jer se on u većini slučajeva ne odobrava, gradonačelnik Goslara Oliver Junk dospio je u žižu tamošnje javnosti kada je pozvao vlasti da višak izbjeglica pošalju u njegov grad. Razlog za to je što Goslar, nekada bogati rudarski kraj (olova, cinka, bakra, srebra i zlata koji su eksploatisani od 968. do 1988. godine), bilježi pad stanovništva sa tendencijom daljeg opadanja.
"S obzirom na to da je broj stanovnika u konstantnom padu, ne samo u Goslaru, već u cijelom regionu, nemamo drugog izbora nego da se oslonimo na imigraciju. Neophodni su nam stanovnici koji će pomoći da naša zajednica, ali i ekonomija našeg grada ponovo 'stane na noge'. Kada budemo imali više stanovnika, onda ćemo graditi i nove škole, bazene, sportske centre, kao i ostalu infrastrukturu. Poslovni ljudi mi se često žale kako im je neophodno više radnika i profesionalaca. Mislim da će azilanti biti pravi odgovor za naše probleme", rekao je Junk nedavno njemačkim medijima.
On je kazao, da za razliku od drugih gradova, Goslar ima smještajne kapacitete koji mogu odgovoriti velikom broju izbjeglica.
"Gradovi poput Dortmunda, Berlina i Getingena ne znaju šta će sa izbjeglicama, pa ih stavljaju u nešto što mene podsjeća na geto. Kako očekujete da će se integrisati neko koga smjestite u geto? Mislim da je Goslar pravo mjesto za takve ljude", kaže on.
U Goslar je prije dvadesetak dana otputovao Rožajac Nedžad D., na nagovor rođaka koji u tom gradu borave oko mjesec i po. Nije pristao da potpuno otkrije identitet „dok ne riješi status“.
„Ne znamo šta će sa nama biti, pa ne želimo da kasnije imamo problema.“, rekao je Nedžad „Vijestima“.
U Rožajama, istakao je on, kao ni u cijeloj Crnoj Gori nije vidio perspektivu, zbog čega se sa suprugom i troje djece odlučio na azil.
“Jedva smo sastavljali kraj sa krajem, ali nas je dodatno ugrozilo kada nam je u novembru ukinuta socijala. Kao razlog je navedeno da smo supruga i ja sposobni za rad. Ne sporimo, ali gdje da radimo. U Rožajama jednostavno posla nema. U jednom trenutku sam bio u iskušenju da ili dignem ruku na sebe i porodicu ili da odem u azil“, priča Nedžad.
Nije se pokajao što je otišao, ali ne zna šta će vrijeme donijeti: „Još je sve neizvjesno. Trenutno smo u kolektivnom smještaju, dobili smo hranu, garderobu, a u četvrtak i nešto novca. U našoj blizini ima još pet, šest rožajskih porodica, po jedna iz Bijelog Polja i Podgorice, ima dosta Pljevljaka... Zasada smo zadovoljni“.
Prodao kola i kravu da ima za put, sad čeka brata
Rožajac Muzafer F. je ispisao dijete iz škole i sa porodicom napustio Rožaje. „Nije to bila ni malo laka odluka, ali nemam šta da izgubim. Ako ne uspijem, uvijek se imam gdje vratiti. Kuća, neplodna zemlja i siromaštvo mi ne ginu“, kaže Muzafer za „Vijesti“.
Prijatelj mu je, ističe, javio da Goslar poslije 28. aprila više neće primati izbjeglice. „Preko noći sam se odlučio. Prodao sam kola koja vrijede oko 1. 000, za 400 eura. Kravu sam dao za 700 eura. I dalje mi je nekako teško, ali vjerujem da ću se vremenom navići. Ima ovdje još zemljaka, pa nam je zajedno lakše.
Nekako sam star za novi život, plašim se hoću li moći da naučim jezik, da se uklopim, ali drugog izlaza nije bilo.“, rekao je Muzafer. Očekuje da mu se ovih dana pridruže brat i prijatelj sa porodicom.
Smješteni pet kilometara od centra
Safet K. je sa porodicom azil zatražio u Braungšvajgu. “Prijatelj, rođak i ja smo uzeli familije i otišli. Juče nam je krenuo još jedan prijatelj. Zasada nemamo osjećaj da smo u drugoj zemlji. Naišli smo na dobar prijem. I smještaj nam je dobar. Imamo oko pet kilometara do grada i desetak do jezera i izletišta. Šetamo, upoznajemo okolinu i čekamo šta će biti“, rekao je Safet.
Njegova petočlana porodica prima blizu 1. 800 eura mjesečno, zbog čega vjeruje da će nešto moći i da uštede ukoliko budu morali da se vrate u Crnu Goru.
Prema podacima bjelopoljske NVO „Euromost“ sjever Crne Gore je od početka godine napustilo oko 3.500 građana. Te brojke nikada nisu zvanično potvrđene niti se povodom sve intenzivnijeg iseljavanja sa sjevera bilo ko od političara iz vladajuće koalicije javno oglašavao.
Bonus video:
