Iako je maltretiranje životinja u posljednje vrijeme sve izraženije, ne znači da ga ranije nije bilo.
"Maltretiranje, iživljavanje i nečovječno ponašanje prema životinjama traje oduvek, zato što je oduvek postojalo nešto u ljudima što se zove regresija agresivnog ponašanja", kaže za TV Vijesti psihološkinja Radmila Stupar Đurišić.
U prevodu osoba prema kojoj se neko ponaša agresivno, a ne može da mu vrati istom mjerom svoju agresiju ispoljava prema slabijem.
Životinje, kažu iz Udruženja Arka Montenegro, nerijetko maltretiraju i tinejdžeri.
"Veliki broj sada najnovijih zlostavljanja životinja upravo govori o rastu agresivnosti te djece. To je danas životinja, ne bi me iznenadilo da vremenom, kada odrastu ne bi me iznenadilo da pređe na ljude, stoga je za brigu zaista", smatra Darinka Ljubiša iz Udruženja za zaštitu životinja.
Da treba da nas zabrinu ovakve priče poručuju oni koji o njima pišu.
"Ja kad god vidim sličnu priču pokušavam da zamislim kakva osoba mora biti čovjek koji drugo živo biće vješa zapali, stavi mu petardu u usta ili bilo gdje drugo, šta mu prolazi kroz glavu? Ti slučajevi nažalost prolaze nekažnjeno, najčešće su u pitanju neidentifikovana lica", kaže Damira Kalač iz portala Vijesti.
Od 1. januara prošle do 10. aprila ove godine na adresu Uprave policije stiglo je 29 prijava građana koje se odnose ubijanje, mučenje ili zlostavljanje životinja. Policijski službenici su, postupajući po prijavama, u ovom periodu podnijeli 15 krivičnih prijava protiv lica osumnjičenih da su počinila krivično djelo ubijanje i mučenje životinja i razaranje njihovog staništa. Ostale prijave građana su u radu. Arka Montengro podnijela je 25 krivičnih prijava. Iako su zadovoljni radom policije smatraju da problem nastaje kod ostalih nadležnih organa. Tim prije što krivična prijava često ne dođe ni do suda. "Ne zbog toga što nije pravovaljana, već zbog toga što se prekršioci kazne sa 200 eura", kaže Ljubiša.
Zbog toga bi, ističe, sva udruženja trebalo da se uključe i rade na promjenama zakona. Kako životinje ne bi ginule na surov način neophodno je razvijati svijest o njihovoj zaštiti. Jer, što se više edukujemo agresivnost je manja. "I onda ostaje jedna specifična kategorija ljudi, građanstva i njih je negdje 10 do 15% ljudi koji osjećaju zadovoljstvo dok malteritiraju životinje", kaže psihološkinja Stupar Đurišić.
Đurišić savjetuje da ukoliko neko primijeti kod sebe bilo bi bi dobro da se obrati stručnom licu jer takve nasilne potrebe uglavnom pokazuju simptome poremećaja ličnosti,a pomoć bi mogla riješiti problem. Tako bi slike mučenih i ubijenih životinja bile rijetkost ili u najboljem slučaju prošlost.
Bonus video:
