Lopičić: Ustavne žalbe udaljavaju Sud od osnovne nadležnosti

“Zbog popularizacije instituta ustavne žalbe, Ustavni sud je suočen s većim brojem neriješenih žalbi (koji u ukupnom broju ustavnosudskih predmeta čini 80 do 90 odsto), i zato najviše utiču na rad i brzinu rješavanja predmeta”, kazala je Lopičić
61 pregleda 0 komentar(a)
Desanka Lopičić, Foto: Arhiva "Vijesti"
Desanka Lopičić, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 12.03.2015. 16:27h

Crnogorski Ustavni sud se, zbog velikog broja ustavnih žalbi, sve više udaljava od svoje klasične nadležnosti, apstraktne kontrole zakona i drugih propisa, upozorila je predsjednica tog suda, Desanka Lopičić.

Ona je, na regionalnoj konferenciji u Zagrebu o efikasnoj upotrebi nacionalnih pravnih ljekova u domaćim pravnim postupcima i supsidijarnoj ulozi Evropskog suda za ljudska prava, kazala da je broj izjavljenih ustavnih žalbi u stalnom porastu.

“Zbog popularizacije instituta ustavne žalbe, Ustavni sud je suočen s većim brojem neriješenih žalbi (koji u ukupnom broju ustavnosudskih predmeta čini 80 do 90 odsto), i zato najviše utiču na rad i brzinu rješavanja predmeta”, kazala je Lopičić.

Prema njenim riječima, veliki broj ustavnih žalbi posljedica je različitih uzroka.

“Najznačajniji su nedovoljna obaviještenost građana o karakteru ustavne žalbe, dugo trajanje sudskih postupaka, nenadležnost Ustavnog suda za rješavanje nekih ustavnih pitanja”, rekla je Lopičić.

Ona je kazala da primjena instituta ustavne žalbe pokazuje da je njena djelotvornost, pored niza objektivnih nedostataka, bila opterećena i normativnim nedostatkom kompenzacione komponente za utvrđenu povredu ljudskih prava i sloboda.

Ustavni sud, kaže Lopičić, nije imao zakonsko ovlašćenje za donošenje odluke o pravičnom zadovoljenju kada se ustavna žalba pokaže osnovanom, odnosno da u meritumu dosudi podnosiocu žalbe pravično zadovoljenje, po ugledu na Evropski sud za ljudska prava.

Prema njenim riječima, za to nije data ni nadležnost nekom drugom organu, unutar pravnog sistema Crne Gore.

"Jer je ustavna žalba koncipirana kao posljednje pravno sredstvo, koje je, saglasno odredbama Evropske konvencije potrebno iscrpiti unutar pravnog sistema Crne Gore, odnosno procesna pretpostavka za obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava, ili uslov prihvatljivosti predstavke, ali samo ukoliko je to pravno sredstvo djelotvorno, u smislu prakse Suda“, rekla je Lopičić.

Kako je navela, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, prema izvještaju Zastupnika Crne Gore pred tim sudom, do kraja 2013. godine imao je u radu 1062 predstavke, podnijete protiv države Crne Gore od fizičkih i pravnih lica i nevladinih organizacija.

Evropski sud za ljudska prava je u odnosu na Crnu Goru donio 700 sudskih odluka, od čega je u 671 slučaju predstavka protiv Crne Gore odbijena kao neosnovana, odbačena kao neprihvatljiva ili je brisana sa liste, u deset slučajeva je utvrdio da nije bilo povrede konvencijskih prava, dok je u 19 slučajeva utvrđena povreda konvencijskih prava na koje su se odnosile predstavke.

“Podnosioci predstavki su se u 15 slučajeva pozvali na povredu člana Konvencije, koji garantuje pravo na djelotvorno pravno sredstvo unutar pravnog sistema na nacionalnom nivou”, kazala je Lopičić.

Ona je ocijenila da su sudski postupci protiv Crne Gore pred Evropskim sudom, ukazali na potrebu da se u okviru pravnog sistema države sistemski unaprijede i time preventivno uklone slabosti, koje bi mogle biti povod za nove predstavke protiv Crne Gore pred tim sudom.

Bonus video: