Da dobar majstor gusala ne mora biti i dobar guslar primjer je Nikšićanin Zdravko Todorović.
Gusla tek toliko da isproba zvuk instrumenta kojim se čuva tradicija, a izradom gusala počeo je da se bavi devedesetih godina prošlog vijeka, kada je zbog ljubavi prema starom instrumentu uradio prve gusle.
Ljubav je prerasla u posao, i danas on i njegova porodica žive od zanata kome prijeti izumiranje.
„Sjećam se tih prvih gusala koje su ličile na gusle. Nije se imalo ni iskustva ni alata. Sve je počelo devedesetih godina i praveći jedne po jedne gusle stigao sam do nekoliko hiljada urađenih. Jedno vrijeme sam vodio evidenciju, ali sam prestao. Otprilike godišnje uradim po stotinu gusala koje stignu na sve kontinente. Gdje god ima ljudi sa ovih prostora ima i mojih gusala”, priča za “Vijesti” majstor koji se može pohvaliti da su njegove gusle, ako on već nije uspio, obišle svijet.
A njegove gusle naručivali su kako turisti i poštovaoci tradicije, tako i estradni umjetnici, političari, predsjednici država.
“Kada je Boris Tadić bio predsjednik države uradio sam gusle i za njega. Radio sam i za Vladu Japana. Ali, gusle mi najbolje ‘prodaju’ dobri guslari jer uz dobrog guslara i gusle bolje zvuče. Bolje su podmazane i ‘premazane’ svim bojama. Na mojim guslama sviraju Mišo Popović, mladi Nikola Krulanović, Milan Vujović, radio sam i za Baraća, Stojana Šipčića”, nabraja Todorović.
Gusle pravi isključivo od javora, koža je jareća, a za gudala koristi vještački silk jer se konjska dlaka rijetko koristi.
„Dobar zvuk zavisi od dosta faktora - da dubina karlice bude osam do devet centimetara, drvo da je ‘razboritije’, starije, a jareća koža da je makar godinu odležala, da je tanja i da je dobro zategnuta. Drvo kupujem od ovih što rade sa drvima ili berem kod mene na Malinsko, a kožu nabavljam iz Herceg Novog”.
Motivi na guslama su različiti, ali najčešće traženi su Njegoš, lovćenska kapela, manastir Ostrog, Sveti Vasilije, krsne slave. Od ukrasnog dijela gusala i “težine” izrade motiva zavisi i cijena instrumenta.
Todorović ih prodaje od stotinu do 500 eura. One sa motivima Svetog Đorđa su najskuplje.
“Radio sam gusle i Hrvatima, a jednom sam uradio i liru. Bavim se i duborezom, radim ikone, a pojedine su stigle do Moskve. Naporan je ovo posao. Ima dana kada radim po 15 sati neprekidno”.
Bez obzira na napor posla kojim se bavi, Todorović je ponosan što uspijeva da sačuva tradiciju starog zanata, ali i instrumenta, i što je uspio da hobi pretvori u stalni izvor prihoda.
Bonus video:
