Prije nego što je postao konobar, Pljevljak Ljubomir Rončević radio je kao učitelj u više seoskih škola. Školski dnevnik nosio je osam godina.
Prva znanja od njega su sticali brojni Pljevaljaci među kojima danas ima dosta onih sa fakultetskom diplomom. Nakon što se sa sela preselio u grad zaposlio se kao konobar u preduzeću “Ugostiteljstvo”, koje je bilo u to vrijeme jedno od uspješnijih pljevaljskih kolektiva. Iako je umjesto dnevnika nosio tacnu, Ljubomir se nikada nije pokajao što je ugostiteljski zanat izabrao kao svoje novo zanimanje.
Prije 14 godina se penzionisao nakon 30 godina radnog staža provedenog u ugostiteljstvu.
„U selu Šljivansku sam imao devedeset učenika, a radio sam prvu i drugu smjenu. Danas je čini mi se lakše raditi kao učitelj jer se radi samo sa jednim razredom, a u moje vrijeme morao sam da nastavu držim istovremeno učenicima više razreda, na prijmer prvi i treći, drugi i četvrti“, rekao je Rončević koji je sa svojim nekadašnjim kolegama u Hotelu “Pljevlja” nedavno proslavio ugostiteljsku novu godinu koja se do devedesetih godina prošlog vijeka redovno slavila u ovom gradu.
Rončević kaže da mu je posao konobara u početku bio naporan jer je imao mnogo posla, pa je skoro cijelo radno vrijeme provodio na nogama.
„U kafanu u kojoj sam radio dolazili su fini ljudi. Svraćali su ljudi iz sela u kojima sam radio“, rekao je Rončević.
Iako ih je učio da je alkohol štetan za zdravlje Rončević je mnogo godina kasnije u kafanama u kojima je radio tim pićem usluživao i svoje nekadašnje učenike.
Kaže da za konobare važi nepisano pravilo da su voljeli da dopišu po neku turu, ali za sebe tvrdi da to nikada nije uradio, ali da su ga mušterije redovno čašćavale.
„Kada mi je čovjek došao u kafanu smatrao sam ga kao da mi je u kuću svratio“, kaže Rončević.
Njegov kolega Radojica Damjanović jedan je od prvih 14 školovanih konobara koji su došli u Pljevlja.
„Na drugoj godini školovanja u Podgorici postali smo stipendisti nekadašnjeg preduzeća “Ugostiteljstvo”. Mnogima je bilo čudno kada smo počeli da služimo hladan bife, koktele i radili sa horlegerom“, rekao je Damjanović, koji je nakon 36 godina rada prije pet otišao u penziju.
Prisjeća se da je svih tih godina Hotel “Pljevlja” koji ima oko 400 mjesta svako veče bio pun. Služio je brojne poznate ličnosti, među kojima je bio tadašnji italijanski predsjednik Sandro Pertini, koji je osamdesetih godina posjetio Pljevlja, zajedno sa tadašnjim predsjednikom SFRJ Mikom Špiljkom. Radio je kao konobar i u Saveznoj skupštini.
Mišo Borović je dugo godina bio upravnik Hotela “Pljevlja”.
„Redovno smo primali plate, a svaka četiri mjeseca dijeljen je i višak. Iako nijesu bile među najvišim platama mi smo bili zadovoljni“, kaže Borović.
Bonus video:
