Zdravo, ja sam Fler, volim odbojku, ženski fudbal i rolere. Imam deset godina, dugu plavu kosu, plave oči i živim u Engleskoj. Nadam se da uživaš u poklonima... od Fler. Pisamce od djevojčice koja živi u Sautemptonu u južnoj Engleskoj, nalazi se na vrhu ukrasne kutije za obuću u kojoj su i zimska kapica, torbica, šnale, drvene bojice, čarape, hulahopke, kaladont i četkica, sveska, ubrus, bojanica, samoljepljivi brojevi i crteži, krpena lutka, skočice, baloni, dječji rokovnik...
Tako izgleda jedan od 6.230 „shoebox”, novogodišnjih poklon paketića koji su pred Novu godinu iz Engleske stigli za mališane u Crnoj Gori, a Fler je samo jedna od više hiljada djece iz Sautemptona koji ni prošlog decembra nijesu zaboravili svoje vršnjake.
Član ulcinjskog Rotari kluba Gani Resulbegović kaže da su paketići različiti i da mališani iz Engleske poput Fler, svojim vršnjacima često pošalju ceduljice ili pisamce u kome im kratko govore o sebi.
“Neko od njih napiše i adresu, neko ne, ali sve je to jako simpatično, onako kako samo to djeca znaju”, kaže Resulbegović koji je glavni „krivac” što “shoebox” paketići već 16 godina iz Sautemptona stižu u Ulcinj, odakle se distribuiraju širom Crne Gore preko ostalih Rotari klubova, po spiskovima Centara za socijalni rad. Za tih 16 godina, „shoebox“ paketiće dobilo je više od 150 hiljada mališana iz Crne Gore. U prosjeku, cijena jednog paketića iznosi 13 funti pa je vrijednost projekta do sada sa troškovima prevoza, špedicije, skladištenja i distribucije, prešla tri miliona eura.
Resulbegović kaže da Rotari klub “Magna Sautempton”, snosi sve troškove.
“Naše je samo da podijelimo poklone. Predlagao sam u početku da makar špeditera, koji je svih ovih godina barski ‘Jadroagent’, plaćamo mi, ali su odbili”, kaže Resulbegović.
Sve je počelo 2002, kada je bio član budvanskog Rotari kluba, jer su ulcinjski rotarijnaci svoj klub dobili tri godine kasnije.
“U posjeti mi je bila prijateljica iz Velike Britanije i sa njom sam tada razgovarao o mogućnostima realizacije jednog takvog projekta. Nedugo, pošto se vratila kući, kontaktirao me njen prijatelj Ričard Maunder iz Rotari kluba iz Sautemptona. Na moj poziv, Maunder je sa suprugom došao u Crnu Goru i u Ulcinju proveo nekoliko dana. Razgovarali smo o detaljima i odlučili da uzvratim posjetu i rotarijancima Sautemptona prezentujem ideju „shoebox“ projekta. Iste godine, u Ulcinj je stigao prvi kontingent poklon paketića”, priča Resulbegović.
U početku je bilo teško obezbijediti potvrde o oslobađanju robe od poreza i carine.
Maunder je i naredne godine sa prijateljem, opet posjetio Ulcinj i iznova bio oduševljen ljepotama grada.
“Baš kao i ja njihovim entuzijazmom dok sam boravio u Sautemptonu. Teško je riječima objasniti sa koliko ljubavi oni prilaze tom projektu. Dok sam bio tamo, mog domaćina pozvali su telefonom da dođe za paketiće, odmah je upalio auto i otišli smo do te porodice koja živi 10 milja od njegove kuće. Uzeli smo četiri paketića i vratili se. Tako to oni rade”, priča Resulbegović. U vrijeme pakovanja i prikupljanja paketića, kaže, na lokalnoj televiziji često se emituje promotivni slogan „Da li ste spemili svoj poklon“. Dodaje da se paketići priremaju na tri načina - samoinicijativno u kućama u krugu porodice, zatim u mnogim firmama i organizacijama i najzad u halama, gdje rotarijanci sa svojim suprugama i djecom slažu poklone u kutije.
“Oni su rijetko humani i društveno odgovorno ljudi. Recimo, ako ne mnogu da dođu u klub 4 ili pet puta mjesečno već jednom, oni pošalju dvije ili tri hiljade funti i kažu da je to za taj i taj projekat. I nikoga oni ne šalju kada ih neko zovne za paketiće, uvijek sami idu”, kaže Resulbegović.
Podsjeća da je do prije šest godina, broj paketića uvijek prelazio cifru od deset hiljada, često je bilo i po 14 ili 15 hiljada a jednom čak skoro 18.000.
“Kako su godine prolazile, uvidio sam da broj paketića premašuje tražnju. Zato smo odlučili da za naš distrikt smanjimo broj a da ostatak oni sami podijele drugoj djeci kojima su pokloni potrebniji”, pojašnjava Resulbegović.
Rotarijanci Sautemptona, posljednji put bili su u Crnoj Gori 2013, kada su prisustvovali fudbalskoj utakmici Crna Gora - Engleska. Karte je, kaže Resulbegović, na njegov zahtjev, obezbijedio Fudbalski savez. „Shoebox“ projekat je najdugotrajniji i najvrijedniji projekat u distriktu Crne Gore i Srbije. Kao čovjek, ja sam ispunjen, ali pravo da vam kažem, ne znam šta bih radio kada bi prestale isporuke. Pa meni se telefon usija tri mjeseca pred Novu godinu, zovu sa svih strana pitaju kada, šta, koliko. Iako nemam nikave materijalne koristi, ja sam dio tog projekta i tako će biti do kraja”, kaže Resulbegović.
“Pol Haris” za matične ćelije, Basaru i Tulića
Zajedno sa Rotari klubovima iz Italije, Barleta, Canosa i Trani, Rotari klub Ulcinj već devet godina učestvuje u realizaciji projekta čuvanja matičnih ćelija. Rotari fondacija je za taj projekat klubovima odobrila 200 hiljada eura. „Banka“ za čuvanje matičnih ćelija, koje se upotrebljavaju za liječenje leukemije, Alchajmerove bolesti, poremećaja imuniteta, malignih i drugih oboljenja, nalazi se u Barleti. Resulbegović kaže da je Italija jedina zemlja u Evropi gdje se ne naplaćuje čuvanje matičnih ćelija, koje inače košta 1,8 hiljada eura po ćeliji.
Za zasluge u tom projektu, Rotari klubu Ulcinj, koji broji 18 članova, dodijeljeno je 50 znački “Pol Haris”, prestižnog priznanja Rotari Internacionala, koje koštaju po hiljadu dolara.
“Takođe, prestižna priznanja zaslužili su i dr Nadežda Basara i dr Cane Tulić za pomoć koju su pružili i pružaju Ulcinjanima”, kaže Resulbegović.
Basara, porijeklom iz Crne Gore, koja živi i radi u Njemačkom Flesburgu, vrhunski je hematolog i od sigurne smrti svojevremeno je spasila dvoje Ulcinjana. Tulić, porijeklom iz Ulcinja, poznati je doktor koji živi i radi u Beogradu i čija su vrata za Ulcinjane uvijek otvorena.
Bonus video:
