U Crnoj Gori je zaposleno 86 osoba sa invaliditetom, a poslodavci, prema istraživanjima, imaju otpor da uposle pripadnike te populacije, saopštila je izvršna direktorka Udruženja maldih sa hendikepom (UMHCG), Marina Vujačić.
„U decembru prošle godine je bilo 69 poslodavaca koji su zaposlili 86 osoba s invaliditetom, od čega ih je 60 zaposleno na neodređeno. Dakle, ovo su podaci o ukupnom broju zaposlenih u 2014.godini, a ne u toku nje. Troje visokoškolaca s invaliditetom je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore“, rekla je Vujačić agenciji MINA.
Ona smatra da je situacija bolja s nego ranije, samim tim što poslodavci koji zapošljavaju osobe s invaliditetom imaju subvencije na njihove zarade.
„Ovo je posebno doprinijelo zapošljavanju te populacije, od organizacija osoba s invaliditetom, koje nemaju stalno i sistemsko finansiranje i koje su na taj način uspjele da održe kontinuitet u svom radu, ili kao UMHCG, zapošljavajući mlade s invaliditetom, pruža im mogućnost za sticanje prvog radnog iskustva“, kazala je Vujačić.
Međutim, dodala je, sa druge strane postoji i problem u tome što se još uvijek u najvećoj mjeri osobe s invaliditetom upravo i zapošljavaju u organizacijama koje se bave tom tematikom i na taj način vrši njihova segregacija. „Istraživanja pokazuju da poslodavci imaju otpor da zaposle osobu s invaliditetom“.
„Ali mislim da je podjednako veliki i ozbiljan problem to što se Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom nije promovisao u praksi, odnosno nijesu se prezentovali rezultati tih zaposlenih i time podsticali i poslodavci drugih sektora, ne samo NVO da zapošljavaju osobe s invaliditetom“, kazala je Vujičić.
Napredak se vidi u povećanju broja studenata
Prema njenim riječima, teško je zaista govoriti o pomacima za period od godinu, ali kao najpozitivniji iskorak izdvojila je usvajanje Zakona o visokom obrazovanju kojim su definisana prava studenata s invaliditetom, skoro u identičnoj formi kako ih je UMHCG i predložio u toku izrade Zakona.
„Takođe, kao napredak vidim povećan broj studenata s invaliditetom koji su ove godine upisali fakultet, kao i ukupan broj onih koji su nam se obratili za podršku. Međutim, u drugim oblastima napredak je sporiji, posebno bih istakla problem nepoštovanja zakona i neipusnjavanja obaveza u mnogim oblastima, od pristupačnosti, socijalne zaštite, zapošljavanja, do generalno oblasti ljudskih prava i zaštite od diskriminacije“, navela je ona.
Predstavnice UMHCG nedavno su iskazale nezadovoljstvo situacijom kada je pitanju poštovanje prava osoba s invaliditetom, prvenstveno kad su u pitanju fizičke barijere i nemogućnost pristupa mnogim objektima u Crnoj Gori, a Vujačić je ocijenila da sankcije koje su propisane treba primjenjivati u praksi.
„Nije poznato javnosti da je neki investitor, projektant, izvođač radova ili revident sankcionisan zbog toga što nije ispoštovao Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata u dijelu koji se tiče standarda pristupačnosti za lica s invaliditetom“, dodala je ona.
Samim tim, kako je kazala, generalno je neodgovornost i propuštanje ispunjavanja obaveza i zakonskih normi postalo uobičajena svakodnevnica.
Problem nepristupačnih objekata bi bio riješen da je država prihvatila naše mjere
Vujačić je navela da bi se problem nepristupačnih objekata sagrađenih u periodu od 2008. do danas riješio da je država prihvatila mjere koje su predložili, da se definišu Akcionim planom za poglavlje 23 koje su podrazumijevale reviziju svih projekata, građevinskih i upotrebnih dozvola koje su izdate od perioda usvajanja Zakona.
„A u kojima nijesu ispoštovani standardi pristupačnosti, i ponovno prilagođavanja tih objekata iz sredstava odgovornih za kršenje Zakona, kao i unapređenje sistema nadzora nad izgradnjom objekata i striktno poštovanje odredbe Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, kako bi se poboljšala primjena standarda pristupačnosti za lica s invaliditetom i lica smanjene pokretljivosti“, dodala je ona.
Uz to bi se, kako je kazala, i drugi u narednom periodu odgovornije odnosili prema osobama s invaliditetom.
„Na primjer, usvajanje Akcionog plana prilagođavanja objekata u javnoj upotrebi je pokazatelj nepoštovanja Zakona i opet neodgovornosti onih koji su nadležni. Poseban problem će biti ukoliko se do kraja godine ne utroše sva izdvojena sredstava jer proces prilagođavanja objekata još nije započet. I opet niko neće odgovarati zbog toga“, rekla je Vujačić.
Problem je što institucije često rade odvojeno
Kako je kazala, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava radi u najvećoj mjeri aktivnosti na promociji zakona o zabrani diskriminacije i o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom, a sprovodilo je i aktivnosti u cilju ostvarivanja biračkog prava osoba s invaliditetom.
„Mislim da ima prostora da se ovo Ministarstvo uključi i u realizaciji aktivnosti u nekim drugim oblastima i u saradnji sa drugim resorima, kao što su prosvjeta, održivi razvoj i turizam, rad i socijalno staranje. Generalno je problem što institucije često odvojeno rade aktivnosti i ne koordinišu međusobno“, smatra Vujačić.
Međutim, dodala je, da bi se to desilo neophodno je da i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava ima više zaposlenih i kapaciteta za oblast ljudskih prava i zaštite od diskriminacije.
„Pozitivno je to što je ovo na osnovu inicijative UMHCG i Saveza slijepih ovo Ministarstvo preuzelo koordinaciju nad donošenjem Novog Zakona o zabrani diskriminacije lica s invaliditetom. Samim tim ovo Ministarstvo će pored promocije koju je i do sada radilo, vršiti i nadzor nad sprovođenjem Zakona“, rekla je Vujačić.
Ona je podsjetila da je procesom izrade još uvijek važećeg Zakona koordinisalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja.
Mladi sa invliditetom se opredjeljuju za razne obrazovne programe
Vujačić je saopštila da je konstantna komunikacija UMHCG i univerziteta, kao i pojedinačnih fakulteta, doprinijela tome da se teme koje se tiču studenata s invaliditetom otvore, odnosno da se prije svega o postojanju, pa onda i problemima osoba s invaliditetom govori.
„Zbog podrške koju smo pružali sve veći broj mladih se odlučio na visoko obrazovanje, zbog toga sada u bazi korisnika usluga imamo 80 mladih s invaliditetom koji studiraju u Crnoj Gori na različitim fakultetima. Više nije praksa da mladi s invaliditetom upisuju većinom pravo i socijalnu politiku i socijalni rad već se odlučuju za raznovrsnije obrazovne programe“, rekla je ona.
Prema njenim riječima, veliki broj fakulteta je i dalje arhitektonski nepristupačan, bilo na državnom, privatnim univerzitetima ili samostalni fakulteti. „Iako ima napretka, još uvijek nedostaje sistemska podrška studentima s invaliditetom“.
„Već sam istakla da je usvojen Zakon o visokom obrazovanju u oktobru mjesecu ove godine i on pored oslobađanja od školarine definiše princip afirmativne akcije prilikom upisa na osnovne i specijalističke studije, polaganje ispita na način i u formi koja najbolje odgovara studentu s invaliditetom“, navela je Vujačić.
Kako je rekla, upravo te aktivnosti su se i do sada realizovale na zahtjev UMHCG, navodeći da je sada zakonski osnov garancija da ne smije biti izolovanih slučajeva i da će svi fakulteti morati da primjenjuju iste principe i kada je u pitanju upis, način polaganja kolokvijuma i ispita do drugih vidova podrške.
„Međutim, pored napretka i dalje nedostaju servisi podrške u visokom obrazovanju, posebno imajući u vidu način izvođenja nastave koja nije prilagođena određenom broju studenata s invaliditetom“, dodala je Vujačić.
Ni sama Studentska savjetodavna kancelarija, kako je rekla, nije dobila podršku za funkcionisanje od univerziteta, već samo od Ministarstva prosvjete.
„I tako veliki dio aktivnosti mi u UMHCG radimo u okviru redovnog plana i volonterski. Ovdje pored fakulteta mora da se uključi cijela država i da se poveća budžet koji se opredjeljuje za obrazovanje“, poručila je Vujačić.
Bonus video:
