Baranka R.S. (43) prvi put, od kada je postala majka, Novu godinu nije čekala sa djecom. U novogodišnjoj noći društvo joj nije pravio ni suprug. Zadnji dan 2014. godine ispratila je u društvu 13 osuđenica iz ženskog dijela spuškog zatvora.
"To što nisam bila sa djecom mi je najgora kazna. Već su dolazili. Imam sina i kćerku. Kazna na koju sam osuđena gora je za njih, nego za mene. Sad kada sam im najpotrebnija nisam tu”, rekla je ona novinarki "Vijesti".
R.S. iz Bara je, kao i ostali koji su u 2015. ušli zatvoreni iza spuških zidova, u novogodišnjoj noći imala bolju hranu nego inače i nije morala u 22 sata da bude u krevetu... Budni su bili do kasno u noć, ipak, nije im se slavilo.
Ukoliko ne bude promjene, ova Baranka će najmanje još dva dočeka proslaviti na istom mjestu... Četrdesettrogodišnjakinja se na izdržavanje kazne zatvora prijavila sama - 8. decembra. Prije toga tri puta je, zbog bolesti kćerke odgodila izdržavanje kazne. Optužena je da stavila u džep 650.000 eura zloupotrebom službenog položaja. Tvrdi da to nije uradila.
"Imala sam dosta težak život, ali izborila sam se. Međutim, naišla sam na ljude kojima nisam dorasla. Svaka greška se plaća. Za to što sam osuđena kriva sam, jer nisam obratila pažnju i nisam radila redosljedom kojim je trebalo, ali ukrala novac nisam", tvrdi ona.
Osuđenica dodaje da će se "dok je živa" truditi da dokaže da nije stavila u džep više od pola miliona eura.
"Ispaštam zbog nesavjesnog poslovanja. Trebalo je da uzimam priznanice, a nisam, od ljudi koje poznajem. To je moja najveća greška, ali nema veze, ja ću i da je platim”, priča ona.
R.S. priča o djeci i plače, kaže da ne može da se suzdrži kad ih pomene.
"Tri puta sam odlagala izvršenje kazne zbog kćerke koja ima dva autoimuna oboljenja. Trudila sam se da je što više spremim za ovo, ali još su mali", kazala je ona.
Nema strahota u zatvoru
Zatvor, rešetke, bodljikava žica, zatvorska policija...sada su njena svakodnevica. Baranka priča da nije ni pretpostavljala kako je “unutra”, ali da to što je zatekla “nije ni primaći strašnim pričama” koje je ranije slušala.
"Zamišljala sam sve ovo mnogo drugačije. Nema onoga što sam ranije slušala, čitala u novinama i gledala na televiziji da se dešava... Ništa od tih strašnih priča nisam doživjela. Ne mogu da kažem nešto što nije. Od službenika nisam doživjela ni najmanju neprijatnost, niti sam za ovo vrijeme vidjela da je bilo koja od ostalih zatvorenica doživjela tako nešto", kazala je ona.
Pojašnjava da je za osuđene najvažnije da se pridržavaju Pravilnika o kućnom redu.
"Kao kad uđete u nečiju kuću, morate poštovati njegova pravila. I ovdje je isto. Ako se pridržavate Pravilnika nikada nećete imati problema sa nekim od službenika. To je kao u vojsci - zna se kad je ustajanje, zna se šta smije, šta ne smije da se radi", priča ona.
Proživljavamo i krivice drugih
Zatvorenica iz Bara kaže da joj teško pada da sluša priče drugih osuđenica o krivičnim djelima zbog kojih su osuđene. U sobi u kojoj robija još su tri žene - jedna zbog istog krivičnog djela, druga zbog teške krađe, a treća zbog pokušaja ubistva.
"Svi smo ovdje zbog različitih djela i treba psihički da podnesete da je neko uradio nešto što ni u ludilu niste mogli da zamislite", kazala je ona.
Objašnjava da nije problem u tome da je priče drugih žena opterećuju, već joj je lakše da "jednostavno izbjegava da priča sa bilo kim".
"Ali ne mogu da izbjegnem ljude. Mi smo jednostavno svi tu i onda pokušam da se isključim, da čitam knjigu, radim bilo što drugo, samo da ne slušam takve priče. To je ono što je najteže u zatvoru", kazala je ona.
R.S. dodaje da je "spašava" što je radno angažovana, jer može "makar na trenutak" da zaboravi na realnost. Baranka radi u jednoj od upravnih zgrada.
"To mi je najveća pomoć. Kad radite ne razmišljate o svojim problemima, tako i ja. Trudim se da završim posao kako treba i onda mi je mnogo lakše. Kad dođem sa posla umorna, kao i svi koji su radno angažovani imam uslove da se istuširam, ručam, mogu da odmorim... Mnogo brže mi prođe dan", priča ona.
Osim nje u ZIKS-u je još 13 osuđenica starosti od 24 do 63 godine. Među njima je jedna povratnica.
Kazne na koje su osuđene kreću se u rasponu od četiri mjeseca do 14 godina, a iza rešetaka su zbog ubistva, ubistva u pokušaju, krađe, zloupotrebe službenog položaja, saobraćaja i falsifikovanja isprava.
Za razliku od osuđenika, protiv kojih je tokom 2014. godine pokrenuto oko hiljadu disciplinskih postupaka, žene su poštovale Pravilnik.
"Od 1. januara 2014. godine pa do danas nijesu vođeni disciplinski postupci protiv osuđenica", odgovoreno je sredinom decembra iz uprave spuškog zatvora.
Samo jedna nije radno angažovana, jer je tek stigla iz Istražnog zatvora
Novi ženski zatvor stavljen je u funkciju sredinom juna 2012. godine. Do tada, zatvorenice su bile smještene u posebnom dijelu paviljona F, u kom kaznu izdržavaju i muškarci, ali su bile fizički odvojene od njih.
U novom zatvoru osuđenice imaju mjesto za druženje - zajednički dnevni boravak, prostor za šetnju, sobu za posjete, mjesto gdje treniraju... Sve sobe imaju kupatilo.
U tom dijelu su još dvije samice, sala za pretres, prostorija za posjete advokata i karantin u kojem su zatvorenice smještene dok traje ispitivanje njihove ličnosti.
Dok su iza zidina zatvora, osuđene žene imaju mogućnost da koriste slobodno vrijeme - od 15 do 18 sati, ali i da vježbaju na spravama ili "zaduže" knjigu iz zatvorske biblioteke.
Većina ih je radno angažovana. Neke od njih rade u biblioteci, vešeraju, kuhinji...
"Samo jedna nije radno angažovana, jer je tek stigla iz Istražnog zatvora. Žene rade suptilnije poslove i lakše im je. U vešeraju rade osuđenice sa najdužim kaznama, odnosno iz treće klasifikacione grupe. One moraju biti ovdje, ne mogu biti angažovane van ženskog zatvora. U biblioteci su žene iz prve klasifikacione grupe", objašnjavaju iz uprave zatvora.
Uglavnom vrijeme krate čitajući knjige. U njihovim sobama fotografije, knjige, na prozorima ručno izrađeni ukrasni predmeti.
Ekipa "Vijesti" većinu robijašica zatekla je u dnevnom boravku. Nijesu bile raspoložene za fotografisanje. Međutim, čim smo napustili njihove odaje i sa službenicima krenuli u obilazak prostorija, kroz prozor su netremice pratile šta se dešava.
Umjetnički paviljon u "Pentagonu"
Za postavku umjetničkih slika u predvorju jedne od upravnih zgrada, koju zaposleni zovu “Pentagon” zaslužni su osuđenici, među kojima je bilo akademskih slikara. Pored slika, tu je izložena i maketa broda, a u drugoj prostoriji crnogorski grb urađen u drvetu...
Sve umjetnine i rukotvorine popisane su i inventar su ZIKS-a, a u upravi objašnjavaju da se ne mogu otuđiti.
Galerija
Bonus video:
