U mojkovačkoj lokalnoj upravi još nijesu odustali od namjere da se ostavština rudnika “Brskovo” uključi u turističku ponudu opštine. Ipak, ni poslije četiri godine od začetka, te ideje nijesu bliže realizaciji planova.
Kako sada stoje stvari, teško da će skoro biti moguće na terenu pokazati kako je izgledao život rudara u “Brskovu”. Ulazak u rudarske jame je trenutno za bilo koga jako opasan, a od postrojenja više ništa nije ni ostalo.
"Za bilo kakav napor da se u Mojkovcu napravi nešto slično turističkim atrakcijama, kao što su pojedine u regionu, bilo bi potrebno mnogo novca", kaže glavna opštinska administratorka Maja Ikervari.
"Mnogo je otežavajućih okolnosti, ali ima još tračak nade da ćemo uspjeti. NVO "Terra nostra", koja je nosilac posla i lokalna uprava su još 2010. godine u nastojanjima da rudarski život “Brskova” približimo turistima. Jasno je da će biti mnogo teško. Jedan od razloga je i to što je sva imovina, osim jama, privatna. Fondovi su to davno podijelili privatnicima. Kada imovina nije naša, onda je sve teže. Najvažnija i najtragičnija je činjenica da je mnogo toga što se ticalo rada rudnika uništeno”, kaže Ikervari.
A ostavštinu mojkovačkog rudnika, zatvorenog prije 20-ak godina, uništavali su mnogi. Ponajviše nemar i kupci dijela imovine tog nekada čuvenog preduzeća. Gotovo sve metalno što se nalazilo u nekadašnjem rudniku Brskovo prodato je nikšićkoj Željezari, kao staro gvožđe.
Nikšićka firma "Unis-san", koja je prije devet godina kupila jedan pogon rudnika u staro gvožđe je prodala mnogo vrijednosti. To preduzeće je kupilo pola flotacije rudnika za 145.000 eura. Nakon vađenja i prikupljanja metalnog otpada, poslije "Unis-sana", tvrde mnogi Mojkovačani, ostali su samo toksični otpad i gole zidine pogona.
I ostali su doprinijeli uništavanju onog što je, eventualno, moglo poslužiti kao turistička atrakcija. Dok se još jame nijesu počele urušavati, odneseno je sve što se moglo prodati u "staro gvožđe". I to mnogo ranije nego što su Nikšićani stigli.
"Pored toga što su na otpadu završili alati i mašine za vađenje i preradu rude, nažalost, uništeno je mnogo vrijedne dokumentacije. Sve je to prodato u stari papir. To je ogromna šteta, jer su to bila vrijedna svjedočanstva o rudarskom životu u našem gradu. Moramo vidjeti šta da radimo s onim što je ostalo, a nadam se da će to biti moguće”, tvrdi glavna administratorka.
Traže se uzorci rude, fotografije, filmski zapisi...
Ono što će biti moguće je, nadaju se u “Terra Nostar” i lokalnoj upravi je da se prikupi što više dokumentacije, foto i filmskih zapisa, uzoraka rude, stvari koje su rudari svakodnevno koristili na poslu, alata, čak i iz vremena srednjovjekovnog „Brskova“… Od svega toga planiraju da naprave kvalitetnu muzejsku postavku, koja će upečatljivo govoriti o rudarstvu u tom kraju.
Bonus video:
