Kako "tačkasti urbanizam" ruži Podgoricu: Može li se za trg iskoristiti rješenje iz '97?

Arhitekta Andrija Markuš kaže da bi za rješenje glavnog gradskog trga trebalo razmisliti da se primijeni plan za koji je arhitekta Pavle Popović dobio nagradu na konkursu 1997. godine. Popovićev plan je uključivao redizajniranje prostora dijela Beka, i trga iza njega, gdje se sada nalazi parking.

Markuš tvrdi da je za tu investiciju svojevremeno bio zainteresovan i biznismen Bogoljub Karić. Taj plan je predviđao da se na 15 do 20 hiljada kvadrata izgrade zgrade prizemlje, plus tri sprata, sve je bilo uklopljeno u okolni ambijent Mirkove varoši. U tom prostoru su bili planirani i poslovni prostori, apartmani, veliki broj zanatskih radionica i uslužnih radnji, koje su karakteristične za staru Podgoricu.

I projektant Beka Božidar Milić nije bio protiv Popovićevog projekta.

“Jako je bitno da je taj projekat uređenja centra grada napravljen tako da poštuje DUP Nova varoš koji je uradio planer Mileta Bojanić, koji je obuhvatao kompletan prostor između rijeka Morače i Ribnice, današnjeg Bulevara Ivana Crnojevića i Ulice Marka Miljanova, jer su se nekada tako planovi radili. Konkretno taj plan je Bojanić radio od 1989. do 1993. godine”, kaže Markuš.

Markuš ističe da se u potpunosti slaže sa ocjenom svog kolege Pera Vukčevića, da Podgoricu ugrožava takozvani “tačkasti urbanizam”, u kome se planovi prave samo za jednu zgradu, ili na primjer, samo za istočnu tribinu stadiona, ne gleda se širi plan, već pojedine arhitekte izlaze u susret zahtjevima krupnog kapitala i pojedincima koji imaju novac i diktiraju svoja pravila. Markuš ne optužuje ni biznismene za ono što se događa sa planovima u Podgorici, već isključivo kolege arhitekte koji pristaju da za novac izlaze u susret ljudima koji imaju kapital.

“Za sve što nam se događa u planovima, a što narušava lice grada, uništava njegov imidž, dušu…ja okrivljujem pojedince arhitekte, moje kolege. Prvo, za Podgoricu okrivljujem arhitektu Nikolu Drakića, jer je on direktno odgovoran, po meni, za ono što se desilo hotelima Crna Gora i Podgorica. Sada imamo gradnju hotela Carine, koji ja lično nazivam “zatvorom sa četiri zvjezdice”, jer je opasan sa svih strana izgrađenim zgradama…Ja sam i protiv ideje da se na prostoru sadašnjeg Beka gradi neki novi veliki poslovni centar, jer je tendencija da se takvi centri grade van grada…Mi smo imali primjer poslovnog centra “Nikić”, koji se nalazi skoro u samom centru, i već je prenamijenjena funkcija tog objekta, sada je hotel, jer nije zaživio kao poslovni centar. Prošlo je vrijeme da vi ljudima ponudite samo kafić do kafića. Mi kao da smo najbogatija zemlja na svijetu, pa se sada najavljuje i rušenje hotela Ljubović, protiv čega sam, naravno…”, kaže Markuš.

On ističe da čak vjeruje u dobre namjere čelnih ljudi grada, onih koji rade u Sekretarijatu za urbanizam, glavnom arhitekti, ali da bi pažljivije trebalo da razmotre šta je ko do sada od planera arhitekata radio, koje projekte i kakve su posljedice njihovog rada, pa da se odluče koga će angažovati za konkretne planove….

“Problem nije ni u vlasti, ni u opoziciji, čak ni u novim kapitalistima koji žele brzo da oplode kapital, problem su alavi i nestručne arhitekte”, kaže Markuš.

Što se tiče Njegoševog parka Markuš kaže da ga je strah da će se, ako se nastavi sa ucrtavanjem zgrada, svesti na pijesak oko samog spomenika Njegošu.

“Vi možete urušiti Njegošev park, a da ne dohvatite Njegoševu skulpturu. Tako su urušili Sat kulu izgradivši u njenoj blizini visoke zgrade. Kada su u pitanju i Njegošev park i kasarna Morača, treba znati da rijeka nije ograničena samo njenim obalama, već i zelenilom oko nje. Prvi plan za kasarnu je naručen od konkretnog arhitekte koji je više vodio računa koliko će on da zaradi. Ja sam taj plan nazvao skakaonicom, to je bilo nedopustivo….Grad mora da sačuva stare zgrade, mora da sačuva dušu, od centra prema Morači trebalo bi da imamo uravnoteženost, a ne šok planiranje, ne zgrade koje štrče…”, kaže Markuš.

Povezati Staru varoš sa centrom pješačkim mostom

Kada je u pitanju regulacija saobraćaja u centru grada Markuš je mišljenja da bi trebalo pod hitno da se Stara varoš, kojoj je neophodna revitalizacija, poveže sa centrom preko jednog pješačkog mosta, koji bi se sagradio između Blažovog i mosta Braće Zlatičanin.

“Jako je bitno da zabranimo rušenje postojećih starih zgrada u centru, da se ne izlazi u susret pojedinim investitorima, jer nastaće haos.

Svojevremeno mi je arhitekta Slobodan Dragović, koji je radio u Parizu, naš čovjek, pričao kako je moguće ispod kompletnog Trga nezavisnosti napraviti garažu, sprovesti sav taj poduhvat da ne smeta životu građana u centru. Ako se razmišlja o zatvaranju ulica i tu moramo biti oprezni, jer isto valja ostaviti mogućnost da neke ulice budu otvorene za automobile, centar mora da se snabdijeva…” kaže Markuš.

Naš sagovornik kaže da treba predložiti zakon da se ne ruše stare zgrade u Podgorici, iako nijesu ni kulturno dobro.

Učenici sadili borove na Gorici

Andrija Markuš je podgoričko dijete i sjeća se da je prostor grada, poslije Drugog svjetskog rata, bio ogoljen bez drveća.

“Bile su takve vrućine ljeti, a nigdje lada, nijeste se mogli sakriti, niti kretati po žaropeku. Mogao si jaje da rofitaš, ako ga u pijesak staviš. I vjetrovi su bili snažniji, čini mi se, nas djecu neko je stariji morao prevesti preko mosta, kad duva jak sjever, makar dok smo u osnovnu školu išli.

Pošumljavanje Gorice, Malog brda, Momišićkog polja, današnje Tološke šume, počelo je 50 godina prošlog vijeka radnim akcijama, učestvovali smo i mi učenici. Kada je šuma zasađena na tim lokacijama, vlast tadašnja nije znala kako da je sačuva, znam da je moj đed Veliša tada predložio da dopuste sirotinji da bere donje grane i one koje su pale, nose kući za ogrev, to je i prihvaćeno od tadašnjih opštinskih vlasti. Kod stare vlade su bile iskopane rupe za sadnju drveća, nije se vjerovalo da će grad tako brzo rasti. Nama su te rupe, djeci koja smo išla u centar u školu, bile velike zamke i opsnost, kada pada jaka kiša, redovno smo u njih upadali.

Sve ovo pričam da je jasno svima koliko sam protiv nestanka zelenih površina. Jer parkovi su duša grada. Njujork bez Central parka ne bi bio centar svijeta”, kaže Markuš.

Budva i Podgorica najviše ugrožene građevinskim bumom

Prelaz u novi društveni poredak, koji je počeo devedesetih i poklopio se sa bratoubilačkim ratom na ovim prostorima, napravio je haos i u sferi građevinarstva, planiranja prostora, kaže Markuš.

U socijalizmu je sirotinja, oni koji nijesu mogli dobiti stan, gradila na divlje. Mi imamo sada primjer DUP-a Kruševac B, gdje je čitavom naselju nelegalno dodato da izgrade još dva sprata na postojećim zgradama. Sada dakle imamo situaciju da divlju gradnju forsiraju oni kojima treba za Sejšele.

Od divlje gradnje opštine ubiraju doprinose, pune budžete i neće da se odreknu tog izvora para. Najiraženija je situacija sa Budvom, djelimično sa Podgoricom. Ja sam nedavno objavio knjigu, u njoj poglavlje Adolf i Tito u Budvi. Riječ je o Adolfu Sibirovskom, arhitekti koji je svojevremeno projektovao Južni Jadran. Tito, koji je dolazio u Budvu da ljetuje, kazao je lokalnim rukovodiocima da ako neko poželi da zakloni pogled iz hotela, njega lično obavijeste…E sad vi imate slučaj da od magistrale u Budvi do obale imate 1.600.000 kvadrata građevinskog izgrađenog prostora. Imate zgrade koje u tom prostoru imaju više kvadrata nego što imaju sve kuće u čitavom starom budvanskom gradu. Imate arhitektu Miodraga Ralevića koji je, po meni, glavni krivac za taj građevinski haos u Budvi. Nešto slično se događalo i u djelovima Podgorice. Zato i tvrdim da su moje kolege arhitekte glavni krivci”, kaže Markuš.