U Podgorici postoje 102 lokacije na kojima se nalazi 251 kontejner za selektivno odlaganje otpada. Tako je makar bilo 2012. Na Starom aerodromu, na primjer, ako ih i ima, u te kontejnere danas niko selektivno ne odlaže otpad. A i ako odlaže, kamion Komunalne svejedno sve to smeće odvozi na gomilu. Što bi rekli, onda ste „džaba krečili“.
Siniša Stanković, generalni direktor Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj, selektivno odlaže otpad.
„To zaista nije problem, praznu PET ambalažu moja porodica sakuplja u posebnu kesu nekoliko dana i odnesemo je u kontejner koji je namijenjen za tu vrstu otpada. Takođe, stare novine , papir i karton sakupljam i odlažem u kontejner za papir i karton“, kazao je on „Vijestima“.
Nije problem, dodaje on, da se u nekom dijelu stana, na primjer na terasi, u posebne kese ili u jednu ili dvije plastične kante za otpad, koje se mogu jeftino kupiti u većim samoposlugama ili na pijaci, ili specijalizovanoj prodavnici, odvajaju pojedine vrste otpada i odlažu u posebne kontejnere koji se nalaze u blizini mjesta stanovanja.
Svaki građanin Crne Gore dnevno produkuje kilogram otpada. Godišnje, to je preko 200 hiljada tona
U dijelu grada u kojem Stanković stanuje nalaze se tri od onih 200 i kusur kontejnera za selektivno odlaganje otpada.
„U Ulici Vasa Raičkovića, u blizini supermakerta Voli postoje tri kontejnera - jedan za PET ambalažu, jedan za papir i karton i jedan za ostali, odnosno miješani otpad. Mogu da potvrdim da se u kontejnere za PET i papir i karton selektivno odlažu te dvije vrste otpada, dok se u treći kontejner odlaže miješani otpad“, kaže on.
Kao nekom ko se bavi poslovima upravljanja otpadom, kako je rekao, smeta mu što se otpad iz kontejnera za selektivno odlaganje odvozi jednim vozilom.
Ali, Stanković ne navodi i kako da taj problem bude riješen.
Nije bio u prilici ni da odlaže elektronski otpad, pa građane savjetuje da, ukoliko imaju stari računar ili mobilni telefon, takav otpad odvezu u jedan od dva reciklažna dvorišta u Podgorici. Šta kad stari računar ili telefon, televizor... baca neko u Pljevljima? Kolašinu?
Svaki građanin Crne Gore dnevno produkuje kilogram otpada. Godišnje, to je preko 200 hiljada tona.
U Crnoj Gori postoji preko 350 problematičnih lokacija na kojima se različite vrste otpada odlažu potpuno nekontrolisano i nelegalno, saopšteno je nedavno iz Ekološkog pokreta Ozon. Skoro svako riječno korito, jezero i podmorje je ugroženo različitim vrstama otpada, on je vidljiv i nalazi se pored glavnih saobraćajnica.
Problem odlaganja otpada je, čini se, zasad riješen samo u Podgorici. Država i lokalne samouprave prebacuju loptu jedni na druge - ko je kriv i ko je odgovoran za (ne)pravilno upravljanje otpadom u drugim opštinama, ko bi i kako trebalo da obezbijedi finansije, da li angažovati strane ili domaće stručnjake, kakvu tehnologiju upravljanja otpadom uopšte primijeniti... Do tada će prizori životinjskih leševa, namještaja, građevinskog i drugog otpada, i na sjeveru, i na jugu, biti crnogorska stvarnost.
Do tada će se i mještani koji žive u bizini deponije Možura gušiti u smradu, jer je ta deponija, kako je kazala i glavna ekološka inspektorka, Vesna Zarubica, preopterećena.
„Očekujte da će biti i gore“, poručio je Baranima profesor dr Petar Živković.
A Stanković kaže da bi svi trebalo da radikalno promijenimo navike...
Zdravlje ugroženo kad se leševi životinja miješaju sa otpadom
Kada bi imao kućnog ljubimca, Stanković bi ga, u slučaju smrti, odnio na selo i tamo zakopao. I tako može da učini svaki građanin u Crnoj Gori, a da zbog toga ne odgovara - jer Zakon o upravljanju otpadom, ni važeći, ni Predlog izmjena i dopuna tog zakona, ne tretiraju životinjski otpad.
Stoga su, prema riječima Aleksandra Perovića, direktora Ozon, kada je odlaganje životinjskog otpada u pitanju, pojedinci prepušteni svojoj odgovornosti.
„Kada se životinjski otpad pomiješa sa komunalnim, cijela smjesa se pretvara u opasan otpad i prijeti zdravlju ljudi, podzemnim vodama, potencijalni je uzročnik epidemija i zaraza...“, kazao je on.
U Zakonu o upravljanju otpadom, kao i u Predlogu izmjena, postoji definicija veterinarskog otpada. Za Perovića, veterinarski otpad se može tumačiti kao životinjski.
„Veterinarski otpad se u Zakonu opisuje kao otpad koji nastaje usljed pružanja veterinarskih usluga. Ako je uspavljivanje koje se vrši u skloništima za napuštene životinje veterinarska usluga, nama laicima se čini da se onda ta vrsta otpada može posmatrati kao životinjski“, kaže on i dodaje da će Ozon predložiti da se taj otpad tretira ili posebnim članom ili podzakonskim aktom.
U međuvremenu je iz Ministarstva poljoprivrede stigao predlog za izmjenu programa rada Vlade za 2014, u kojem traže da se Akcioni plan za usklađivanje zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU za Poglavlje 12 (veterinarske politike, kontrola životinja...) izbriše iz Programa za treći kvartal ove i uvrsti u obaveze Ministarstva u Program rada Vlade za sljedeću godinu.
Za izradu Akcionog plana, pored ostalog, neophodno je pronaći rješenje za izgradnju kafilerije, odnosno postrojenja za neškodljivo uklanjanje nus proizvoda životinjskog porijekla i veterinarski otpad, čija je vrijednost procijenjena na - 11 miliona eura.
EU uzalud donirala kontejnere
Njemac Michael Bader, revizor EU EcoLabel i turistički radnik, od početka godine je snimio 130 fotografija lokacija na kojima se u barskoj opštini, gdje živi godinama, nelegalno odlaže otpad. Lani je snimio 250 fotografija, godinu ranije 180...
Pita se i čemu služe uredno, jedan na drugi nasloženi kontejneri za selektivno odlaganje otpada na parkingu Komunalnog preduzeća u Baru.
„Tu stoje vjerovatno više od godinu dana, i trava je porasla oko njih. Kontejnere je donirala EU. Jesi li oni kupljeni samo kao dekoracija za parking“, pita Bader.
O upravljanju otpadom u školama
Zavod za školstvo nedavno je u Katalog programa za stručno usavršavanje nastavnika za ovu školsku godinu program “Obrazovanje o upravljanju otpadom”. Predviđeno je da tri škole, po jedna u Podgorici, Nikšiću i Cetinju, budu opremljene zelenim ostrvima.
Program se sastoji od interaktivnih i kreativnih radionica, studijske posjete, organizovanja sistema separatnog odlaganja otpada u objektima, valorizacije i reciklaže, sve sa ciljem da se nastavni kadar upozna sa tematikom i aktuelnih stanjem, uključujući i politiku upravljanja otpadom, zakonsku regulativu, tretman prerade i sve druge potrebne detalje koji će im koristiti u prenošenju znanja na učenike osnovnih škola.
“Veoma je važno u obrazovni sistem inkorporirati ovu temu i nadamo se da će postignuti rezultati biti na očekivanom nivou”, rekao je Perović, koji je autor tog programa.
Bonus video:
