Obrasla šibljem i drvećem, smještena na blagom uzvišenju u Starom selu u nikšićkoj Župi, sa istočne strane djelimično urušena, nalazi se 160 godina stara tvrđava, poznata kao kula Voltica.
Voltica je karaula-tvrđava, podignuta u doba vladavine knjaza Danila Petrovića 1854. godine. Za arhitekturu je zanimljiv način izgradnje i njen oblik jer nije tipičan za to vrijeme (dvije okrugle kule, prizemlje i sprat).
Sprat je u voltovima zbog čega je i dobila naziv Voltica. Površina pod objektom iznosi 270,5 m². Odlikuje se debelim zidovima i obiljem puškarnica. Tvrđava je imala dva topa i posadu od 20 vojnika.
Bila je aktivna do 1880. godine, a nakon toga ju je kralj Nikola poklonio porodici Stojanović, koja je kulu godinama koristila, najprije kao dom, a potom i kao štalu.
Kuće Stojanovića odmah su pored Voltice. Istorijat kule prenosio se koljena na koljeno, pa tako i prema kazivanjima pedestečetvorogodišnje Stanke, koju smo zatekli kod tvrđave, a koja nije htjela pred objektiv, saznajemo i kako je kula postala vlasništvo Stojanovića.
"Kralj Nikola je poklonio karaulu Grujici Stojanoviću zbog zasluga prilikom oslobođenja Bara. Kao nagradu Grujica je mogao da bira između 10 rala zemlje, dolje u slivlju ili karaulu. Grujica je izabrao karaulu koje su potom koristile generacije Stojanovića. Dvije direktne potomkinje tu su i živjele, na gornjem spratu, do 1960. godine”, priča Stanka.
Dio urušenog gornjeg sprata Voltice
Ona se prisjeća potom i ne tako davnog vremena kada se na gornji dio kule moglo drvenim stepenicama sa vanjske strane koje su vremenom propale. Posljednjih decenija kaže Stanka, kula im je služila uglavnom kao štala.
“Mi smo na gornjem spratu ostavljali sijeno. Unutra smo ispraćali i krave. Bila je ona u prilično dobrom stanju sve do zemljotresa 1979. godine kada se istočna strana malo urušila”, prisjeća se Stanka.
U Volticu, čiji su zidovi debeli i više od metra, ulazi se s južne strane, kroz kružnu kulu iz koje kratki hodnik vodi u pravugaonu centralnu prostriju sa polukružnim plafonskim svodom i mnoštvom puškarnica.
Puškarnice inače dominiraju čitavom tvrđavom. Iz glavne prostorije ulazi se, opet kratkim hodnikom u sjevernu kulu koja gleda na Župu.
Istoričar Ivan Tepavčević, objašnjava da je kula je inače imala veoma značajnu istorijsku pozadinu. Naime, knjaz Danilo uspio je da kod kapetana Mušovića izdejstvuje da se u Župi sazida karaula koja bi služila za pregovore sa Turcima i slično.
Nakon crnogorske pobjede na Grahovcu 1858. godine, a na intervenciju velikih sila dolazi do razgraničenja Crne Gore i Turske 1859. godine u kojem je kula odigrala određenu ulogu.
"Naime, Ali-paša je zahtijevao da Župa treba da ostane i dalje u sastavu turske države, međutim, francuski i engleski predstavnici podržali su zahtjev crnogorskog predstavnika, da se kula nije mogla graditi na tuđem zemljištu. Tako je 1859. godine Župa nikšićka zvanično ušla u sastav Crne Gore, iako je ona ranije bila oslobođena od Turaka (1853. godine)“, navodi Tepavčević.
Kulturno dobro od nacionalnog značaja
Sudeći po odogovru koje su “Vijesti” dobile iz Ministarstva kulture, dani nebrige nadležnih institucija i devastacije ovog jedinstvenog kulturnog dobra, bliže se kraju.
Zapravo u toku je i razmatranje kategorizacije ove tvrđave, kao kulturnog dobra od nacionalnog značaja.
Naime, Aleksandar Dajković, iz Direktorata za kulturnu baštinu, ističe da su “Projektom revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore, sa Akcionim planom implementacije” koji je rađen tokom 2013. i 2014. godine predložene brojne konzervatorske mjere i režim zaštite.
“To je Izrada konzervatorskog projekta sanacije (restauracije, konzervacije, konsolidacije i adaptacije) i sprovođenje konzervatorskih i arheoloških istraživanja. Takođe, kako je kulturno dobro bez odgovarajuće namjene i funkcije, predložena je moguća namjena objekta u kulturno-obrazovne i turističke svrhe”, objašnjava Dajković, ne precizirajući kada će se tome pristupiti.
Na osnovu Posjedovnog lista broj 49, K.O. Jugović, Opština Nikšić, nosilac prava sopstvenik-posjednik je fizičko lice, Zavod za zaštitu spomenika SRCG TG, koji se na osnovu podataka iz Uprave za nekretnine vodi kao nosilac prava od 1982. godine.
Zavod je 2011. godine, transformisan u Upravu za za štitu kulturnih dobara i Centar za konzervaciju i arheologiju.
Galerija
Bonus video:
