Značajan broj vjerskih lica aktivno učestvuje u političkim manifestacijama, a mnogi objekti u vlasništvu vjerskih zajednica koriste se propagandne političke svrhe u izbornoj kampanji, navodi se u Informaciji o potrebi donošenja predloga Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Ocjenjuje se da zakonski instrumenti u ovoj oblasti nijesu iskorišćeni u punom kapacitetu, naročito kada su u pitanju devastacija prostora, sakralnih objekata, njihova upotreba u nereligijske svrhe i netransparentan odliv finansijskih sredstava iz Crne Gore.
"Nizak nivo implementacije i inercije nadležnih institucija značajno su doprinijeli postojećem stanju, što je omogućilo vjerskim zajednicama da koriste priliku da izađu iz ustavnih i zakonskih okvira", kaže se u Informaciji koja je pripremljena u skladu sa tekućim aktivnostima Vlade.
Navodi se da je uticaj i prisustvo vjerskih zajednica u društvu i javnom životu od 1992. godine sve više izražen i izlazi iz privatne sfere pojedinca, zbog čega treba determinisati odgovornost vjerskih zajednica u pravnom porektu.
Prilikom razmatranja ove tematike, kako se ističe, treba imati u vidu tendencije pojedinih vjerskih zajednica da aktivno učestvuju u određenim društvenim zbivanjima kao nosioci političkih inicijativa.
"Uprkos što je Zakonom o pravnom polozaju vjerskih zajednica zabranjena zloupotreba vjerskih zajednica u političke svrhe, značajan broj vjerskih lica ne samo što prisustvuje političkim manifestacijama i aktvno učestvuje u istim, nego se na stranačkim skupovima obavljaju vjerski obredi, a mnogi objekti u vlasništvu vjerskih zajednica koriste se za propagandne političke svrhe u toku izborne kampanje", kaže se u dokumentu.
U tom smislu, kako se navodi, prisutna je pojava da vjerske zajednice artikulišu svoje zahtjeve preko programski srodnih nevladinih organizacija sa prepoznatljivim političkim sadržajem.
Dobri odnosi sa Svetom stolicom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom
Ističe se da se u proteklom periodu pozitivne primjere u sferi vjerskih odnosa prepoznaju u neposrednom dijalogu Vlade sa predstavnicima Svete Stolice, Islamske zajednice i Jevrejske zajednice. "Rezultat potpisanih Ugovora je uvažavanje crnogorskog državnog okvira i inkluzija ovih vjerskih subjekata u crnogorsko društvo".
Prihvatajući model pojedinačnog regulisanja statusa vjerskih zajednica, Vlada je jasno iskazala opredjeljenje da dijalogom definiše osnove Ugovora sa Pravoslavnim crkvama u Crnoj Gori, čime bi se stvorile pretpostavke za prevazilaženje animoziteta unutar struktura pravoslavne zajednice.
"Kada su u pitanju Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, Vlada do sada nije potpisala Ugovore, jer se između njih vode brojni imovinsko – pravni sporovi oko kulturno - istorijskog nasljeđa", kaže se u Informaciji.
Na teritoriji Crne Gore djeluju Srpska pravoslavna crkva (Mitropolija Crnogorsko – primorska i Eparhija Budimljansko – nikšićka) i Crnogorska pravoslavna crkva.
Specifičnost pravoslavne zajednice je uslovljena, kako se objašnjava, i činjenicom da se dio pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori nalazi pod direktnom duhovnom kompetencijom crkvenih institucija čije je sjedište izvan države, poput Eparhije Zahumsko – hercegovačke i primorske i Eparhije Mileševske.
"Evropski sud, povodom ovakvih slučajeva, smatra da je obaveza neutralnosti i nepristrasnosti države da procjenjuje legitimnost vjerskog uvjerenja i da je dužnost državnih organa da obezbijede suprostavljenim vjerskim grupama da poštuju jedna drugu, čak i kada su proistekle iz iste zajednice", kaže se u Informaciji.
Uloga državne vlasti u konfliktnoj situaciji između ili unutar vjerskih organizacija nije, kako se navodi, da otklanja uzrok spora ukidanjem vjerskog pluralizma, već uspostavljanje dijaloga.
Intenzivirati dijalog
Prije izrade Predloga Zakona o slobodi vjeroispovjesti trebalo bi normativnim aktima urediti pitanja u odnosu na postojeće i novoosnovane vjerske zajednice.
"Intenzivirati dijalog između Pravoslavnih crkava u pogledu potpisivanja Ugovora, što je bila praksa sa pomenutim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori u prethodnom periodu, pa onda pristupiti izradi zakona.
Na primjer, Hrvatska je potpisala ugovore sa Katoličkom crkvom kao najbrojnijom zajednicom, pa je nakon toga pristupila izradi Zakona o pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica", kaže se u Vladinom dokumentu.
Ističe se da posebnu pažnju treba posvetiti modelu finansiranja sveštenstva, detaljno utvrditi djelokrug poslova kojim se vjerska zajednica može baviti, odnosno regulisati sticanje materijalnih dobara vjerskih zajednica i definisati jasne budžetske kriterijume za finansijsku pomoć.
"Dosadašnja praksa omogućava diskrecione odluke resornog ministarstva prilikom dodjele materijalne pomoći vjerskim zajednicama, što je predmet kritika vjerskih zajednica".
Evidencija da bude obavezna
Ocjenjuje se da evidencija vjerskih zajednica ne treba da bude obavezna, ali sticanje pravnog subjektiviteta vjerske organizacije je uslov ukoliko ona želi da ostvaruje državne benefite.
"Treba se odrediti prema zahtjevima vjerskih zajednica u pogledu uvođenja vjerske nastave u javnim školama, kao i utemeljenje redovnog bolničkog i vojnog sveštenstva pri ustanovama i državnim organima", kaže se u Informaciji o potrebi donošenje predloga Zakona o slobodi vjeroisposvijesti.
Ocjenjuju se da bi, imajući u vidu zloupotrebe u radu vjerskih zajednica, odnosno njihov specifičan status u odnosu na druge pravne subjekte, trebalo definisati posebnu njihovu prekršajnu odgovornost.
"Zasebni pravni akt mora regulisati povraćaj oduzetih imovinskih prava vjerskim zajednicama, što je u posebnom fukusu, s obzirom na različita stajališta u pogledu vremenskog određenja razdoblja restitucije ili obeštećenja istih, 1918. ili 1945. godina", kaže se u dokumentu.
Bonus video:
