“Radio sam protekle tri i po decenije u Zetatransu kao pravnik na najodgovornijim poslovima, bio direktor filijale Podgorica, pomoćnik izvršnog direktora i donedavno i direktor sektora za pravne i kadrovske poslove. Samo zato što sam ukazao na neregularne poslove, od kojih imaju štetu i firma i država i što nijesam htio da budem dio te prljave igre, posljednjih godinu, dvije podvrgnut sam neviđenom šikaniranju i mobingu, i na kraju sam početkom marta dobio otkaz”, kaže Stevo Milošević iz Podgorice.
Sve je, kako kaže Milošević, počelo u jesen 2012. godine kada je ukazao na neregularne poslove.
“U maju te godine Služba za sprečavanje krijumčarenja Uprave carina otkrila je da je iz našeg skladišta tečnih goriva bez carinskog nadzora uzeto nevjerovatnih milion i po litara goriva, odnosno preko 50 cisterni. Gorivo je bilo vlasništvo 'Vuk petrola', a bilo je pod našom garancijom. U tom trenutku državi je napravljena šteta oko 900 hiljada eura, zbog toga što na to gorivo nije naplaćena carina, PDV i akciza.
Tražio sam raskidanje ugovora sa tom firmom, pozivanje na odgovornost našeg radnika koji je to omogućio jer smo zbog toga mogli zaraditi blokadu računa, izgubiti carinsku garanciju i licencu za skladištenje goriva što bi bilo pogubno po firmu. Ništa nije preduzeto”, objašnjava Milošević.
U jesen iste godine Milošević kao već prokazani protivnik mutnih poslova dobija čudnu ponudu. “Izvršni direktor Anton Turk i njegov pomoćnik Dragan Racković nude mi da se na moje ili nečije drugo ime osnuje firma. U tu firmu bi se prebacilo 50 naših radnika koji bi bili osigurani na minimalne iznose. Htjeli su na taj način da stvore utisak kod vlasnika u Kopru da će firma još bolje poslovati, pa bi na osnovu toga oni očekivali još sigurnije pozicije i više privilegije.
Pošto je firma i tada do ovih neregularnih poslova dobro stajala, nijesam htio da budem dio te mutne igre na račun radnika. Rekli su mi da sam destruktivan i da sam bolji za sindikalca jer brinem o radnicima, nego za direktora pravnog sektora. Tada počinje maltretiranje i mobing”, kaže Milošević.
U međuvremenu, Carina prijeti blokadom računa da bi naplatila onih 900 hiljada poreza za ispod ruke uzeto gorivo iz rezervoara Zetatransa. Tada na scenu stupaju veze. “Umjesto da krivično odgovaraju svi koji su dozvolili ovaj propust naš menadžment uz veze 'Vuk petrola' u Ministarstvu finansija dobija da dug plati u pet jednakih rata. Krajem godine Carina otkriva da je ponovo bez njenog nadzora nestalo još 102 tone goriva. Pošto je i za to bio odgovoran isti radnik tražio sam kao direktor sektora za pravne i kadrovske poslove, da se pozove na odgovornost i otpusti.
Umjesto toga naš izvršni direktor i njegov pomoćnik sa tim radnikom sporazumno raskidaju ugovor o radu i daju mu 5.000 eura otpremnine. Par dana nakon toga on se zapošljava u 'Vuk petrolu'. Treba li crtati da je riječ o šemi, odnosno da je očigledno da je neko omogućio ovoj firmi da nezakonito posluje sa akciznom robom i izbjegne obaveze prema državi. Ko zna koliko je ta igra trajala prije nego su uhvaćeni”, kaže Milošević.
Pošto se nije mirio sa nezakonitim poslovima svojih šefova Milošević se obraća odboru direktora firme Inter Europa iz Kopra koja je vlasnik Zetatransa.
“Objasnio sam o kakvim se poslovima radi i skrenuo pažnju koliko su to ozbiljni prestupi. Rečeno mi je da će sve provjeriti. Prošle godine u martu sa mnom su u Podgorici razgovarali predsjednik odbora direktora Vado Keranović, njegova saradnica Tatjana Vošineg-Pucer, Turk i Racković. Keranović je minimizirao sve moje tvrdnje ističući da je eto Zetatrans mogao da ima štete, ali da se to nije desilo.
Kada sam ga pitao znači li to da ja mogu da opljačkam banku, uhvate me ja vratim pare i nikome ništa, a on je rekao da ako mi se ne sviđa u Zetatransu da mogu da apliciram negdje drugo”, kaže Milošević. Tada njega, kako tvrdi, potpuno izoluju. “Ne daju mi nikakve radne naloge, ne pozivaju me na sastanke iako sam direktor pravnog sektora, nema službene prepiske mejlovima. Iako sam svaki dan uredno dolazio na posao praktično ni u kom smislu nijesam učestvovao u životu firme. Pošto sam potupno izolovan naknadno saznajem da su mimo mene, iako sam i dalje direktor pravnog sektora, sa mojom prvom saradnicom sporazumno raskinuli radni odnos i poslali je u penziju sa otpremninom od 10 hiljada eura, a onda je sjutradan bez konkursa i posredovanja Zavoda za zapošljavanje vratili na posao.
Kada sam tražio objašnjenje zašto i kako je to urađeno dobio sam na potpis ankes ugovora o radu i ponudu da idem za pomoćnika direktora filijale u Nikšiću. Pošto je to značilo nišu poziciju, 500 eura manju platu i da svaki dan putujem po 100 kilometara nijesam pristao i otada se pojačavaju svakakvi pritisci i mobing zbog čega sam kasnije završio kod ljekara”, kaže Milošević.
On se ukazujući na ozbiljne prekršaje i nezakonitosti službeno obraćao i predsjedniku koncerna Inter Europa Kopar Ernestu Gortanu. “Dobio sam uopštena obećanja da će sve ispitati, formirao je radnu grupu koja je čula moju priču ali nikada nijesam dobio izvještaj šta su oni utvrdili, što će reći da sam bio u pravu. Prilično je čudno da se toleriše ovakvo ponašanje Turka i Rackovića, da se oni čuvaju na pozicijama iako rade nezakonito, a niz vodu se puštaju najiskusniji kadrovi koji samo traže da se radi po zakonu i u regularnom interesu firme”, kaže Milošević.
“Vijesti” nijesu uspjele da dobiju komentar izvršnog direktora Zetatransa i njegovog pomoćnika na tvrdnje Miloševića, jer Turk i Racković nijesu odgovorili na pozive, SMS i mail iz redakcije.
I drugi neposlušni platili
Milošević nije jedini “neposlušni” u Zetatransu. “Koleginica koja je bila zadužena za investicije je takođe ukazivala na nezakonite poslove prilikom odabira izvođača nekih investicionih radova. Nije htjela da ovjerava fiktivne fakture za neobavljene poslove.
Turk i Racković su ukinuli njeno radno mjesto i počeli sa mobingom. Prebacili su je na mjesto na aerodromu kojeg nema u sistematizaciji. I ona je zbog toga imala zdravstvene probleme i spor je na sudu.
Nas dvoje nijesmo jedini, jer Turk i Racković otkako su tu šikaniraju sve neistomišljenike i one koji 'smetaju', posebno visoko školski kadar pa su lošim pozicioniranjem i nagrađivanjem veći dio njih već otjerali”,kaže Milošević.
Htjeli po svaku cijenu da ga sklone
Miloševiću su, kako tvrdi nudili svašta, čak i da sjedi kući i prima platu, samo da se skloni i ne ometa nezakonite poslove.
“Prvo su mi u septembru prošle godine ponudili da budem pomoćnik direktora filijale u Nikšiću sa 500 eura manjom platom. Nijesam pristao, a zbog zdravstvenih problema između ostalog izazvanih i neprestanim prijetnjama, pritiscima i mobingom neko vrijeme sam bio na bolovanju.
Kada sam poslije Nove godine došao na posao dobio sam ponovo ponudu za Nikšić, ovaj put bez umanjenja plate. Nijesam prihvatio jer nijesam želio da trgujem sa svojom čašću i dostojanstvom. U međuvremenu su mi nudili da ne dolazim na posao i primam platu. I to sam odbio.
Ponudili su da ostanem do jeseni ove godine i uz otpremninu odem u privremenu penziju. Nijesam pristao jer bi to značilo da se povlačim pred onima koji krše zakon, a i dobio bih za 16 odsto manju penziju. Oni su rekli da je to ponuda uzmi ili ostavi i kada ja nijesam pristao 10. marta ove godine su mi uručili otkaz. Ja sam naredni dan podnio tužbu i sada je taj spor pred sudom”, zaključuje Milošević .
Bonus video:
