Da seminarski rad nema svrhu ukoliko ne doživi svoju praktičnu primjenu pokazao je mladi Nikšićanin Aleksandar Marojević, student završne godine elektrotehnike.
On i njegov drug Milan Bojanić napravili su vodonik generator, uređaj u kome se odvija elektroliza vode i dobija tzv. HHO (hidroksi) gas koji predstavlja smješu gasova vodonika i kiseonika.
Ovaj gas se uvodi u motor vozila, djeluje kao katalizator i povećava ukupnu iskorišćenost postojećeg goriva čime se postiže ušteda od 10 do 40 odsto, produžava se vijek trajanja motora, smanjuje se količina izduvnih gasova od 50 do 97 odsto i čisti motor od karbonskih deponija.
Nijesu njih dvojica izmislila toplu vodu, nijesu ni automobil na vodu, a samim tim ni vodonik generator njihov patent, ali, kako objašnjava Marojević dok ispred porodične kuće u župskom selu Morakovo demonstrira rad generatora, oni ne znaju da je to neko prije njih uradio u Crnoj Gori.
Možda i jeste, kako reče ovaj mladi inovator, ali je svoj rad sačuvao „samo za sebe“.
„Generator radi na principu razlaganja kiseonika i vodonika elektrolizom iz destilovane vode. Može se koristiti i voda sa česme, ali je destilovana bolja jer ne stvara kamenac pa je samim tim i servis motora rjeđi. Nije to skupo ako vam za 500 kilometara treba litar destilovane vode koja košta 35 centi”, kaže Aleksandar dok pokazuje konstruisani generator.
Sudbina mnogih inovatora koji su pokušali do pobjede naftni kartel pokazala je da motor na vodu ne donosi ni slavu ni bogatstvo. Zato je jedan Australijanac riješio da svoju inovaciju besplatno plasira.
Nije toliko složeno, objašnjava on, napraviti generator. Nije ni skupo. Treba imati elektrode i neutralne limove i tri sata slobodnog vremena. Tu je, kako kaže, i pola sata koliko treba za njegovu ugradnju. Najkomplikovaniji dio posla je izrada proračuna.
“Morate znati koji generator da se napravi za određenu kubikažu. Mora se proračunati površina limova, razmak između limova, broj neutralnih limova između elektroda i mora da se tačno zna koliko gasa proizvodi taj generator. Za sve to je potrebno malo znanja iz elektronike. Nije to neki složeni račun samo treba pravilno ‘sastaviti kockice’. Davno je jedan Australijanac, kome se ne zna ime, napravio motor na vodu i on je poznat kao Džoova ćelija, a inženjeri ga zovu HHO generator”, objašnjava Aleksandar.
Sudbina mnogih inovatora koji su pokušali do pobjede naftni kartel pokazala je da motor na vodu ne donosi ni slavu ni bogatstvo. Zato je jedan Australijanac riješio da svoju inovaciju besplatno plasira.
Na video trakama snimio je princip rada motora sa energetskom ćelijom koja je koristila samo običnu vodu. Ne zna se njegovo ime ali kako je u tom snimku sebe oslovljavao sa Džo, izum je nazvan Džoova energetska ćelija.
Ovo auto dođe kao neki hibrid. Uspio sam da od automobila koje je 1990. godište napravim auto budućnosti. Ko zna, moža se za deset godina bude vozilo na vodonik”, kaže Aleksandar.
Nesebični Džo se nije fotografisao i ne zna se kako izgleda, a javnost je zahvaljujući internetu uspjela da sazna više detalja o njegovom tehnološkom rješenju.
“Ova tehnologija je odavno poznata u svijetu. U Srbiji postoje dvije-tri firme koje ugrađuju te generatore. U Crnoj Gori nijesam čuo da ima neko ko to radi. Ovaj generator se može ugraditi kod bilo kog motora, a njime se dobija veća snaga motora, veći obrtni momenat, smanjuju se izduvni gasovi i smanjuje se potrošnja goriva nekih 30 do 40 odsto. Vodonik je mnogo bezbjedniji od plina, a motor mnogo tiše radi” , kaže mladi inovator.
Tvrdi da njegov automobil u kome je ugradio vodonik generator, u pitanju je audi 1,6 TDI ’90. godište, troši manje goriva oko 35 odsto.
“U početku su drugovi i rođaci zbijali šale sa mnom i tražili mi litar vode da stignu do Podgorice, a kada su vidjeli da ovo nije šala sada dosta njih zove i traži da se generator ugradi u njihov automobil. Ovo auto dođe kao neki hibrid. Uspio sam da od automobila koje je 1990. godište napravim auto budućnosti. Ko zna, moža se za deset godina bude vozilo na vodonik”, kaže Aleksandar.
“S vremena na vrijeme u rijetkim intervalima, veliki duh otkrića pohodi Zemlju da bi saopštio tajnu koja će unaprijediti čovječanstvo. On odabira najsposobnijeg najzaslužnijeg i šapuće mu tajnu na uvo. Kao bljesak svjetlosti dragoceno znanje dolazi. Kad uhvati skriveno značenje srećnik vidi magičnu promjenu... Čuda koja on vidi, mada udaljena u vremenu, desiće se. On to zna, nema ni trunke sumnje u njegovom umu, u svakom vlaknu tijela on osjeća - to je velika ideja'', zapisao je Nikola Tesla koji je još 1930. godine na automobilu marke ’Pierce Arrow’ isprobao električni motor.
Majer tvrdio da se sa 83 litra vode može na put od Los Anđelesa do Njujorka
Amerikanac Stenli Majer iz Ohaja je konstruisao motor za automobile sa gorivnom ćelijom na vodu i demonstraciju izveo 1990. godine na prototipu automobila koji je nazvao “Dune Buggy”.
Demonstraciji “čuda tehnike” prisustvovali su ljudi poput Majkla Laughtona, dekana za inženjering na Queen Mary College u Londonu, admirala ser Entoni Griffina, nekadašnjeg kontrolora u britanskoj mornarici, i dr Keneta Hindleja, hemičara istraživača.
Ono što ih posebno zapanjilo je činjenica da je Majerova ćelija ostala hladna, čak i nakon više sati proizvodnje hidroksi gasa iz vode.
U dokumentarnom filmu “Previše blizu Sunca”, 1994, BBC mu je, na preporuku stručnjaka koji su prisustvovali demonstraciji, dao prostor da prikaže svoj automobile, i tako je šira javnost čula za ovo otkriće.
Majer je tvrdio da bi sa 83 litra vode (jedan bojler) mogao da putuje od Los Anđelesa do Njujorka i da svaki automobil u SAD može za 1.500 dolara da pretvori u auto na vodu.
U dokumentarnom filmu “Previše blizu Sunca”, 1994, BBC mu je, na preporuku stručnjaka koji su prisustvovali demonstraciji, dao prostor da prikaže svoj automobile, i tako je šira javnost čula za ovo otkriće.
On je 1996. godine izgubio višegodišnji sudski spor u kome je od jednog "potencijalnog finansijera" optužen da je težak prevarant (jer nije pristao da finansijeru otkrije sve detalje svog rada) i naloženo mu je da plati obeštećenje od 50.000 dolara. Stručnjaci su na sudu potvrdili da je njegov izum nemoguć jer je njime prekršen Prvi i Drugi zakon termodinamike.
Njegova smrt (umro je 21. marta 1998. godine) obavijena je velom misterije.
Vozi, ali ne prodaj
Prije Majera, Herman Anderson (1918-2004), koji je decenijama radio kao konsultant pri Nasi kao i u američkim vazduhoplovnim pogonima, smislio je sličnu konstrukciju motora sa pogonom na čistu vodu.
Motor je ugradio u svoj “ševrolet kavalir" još 1972. godine. Motor je uspješno radio, a Andersona je prelazio 38 milja sa jednim galonom vode. Vlasti države Tenesi su mu dozvolile da vozi svoj automobil na vodu, ali su mu zabranile da izum bilo kome proda.
Andersonov “ševrolet kavalir" je izložen u muzeju motora koji koriste vodu kao gorivo u Leksingtonu, u Kentakiju. Namjera osnivača muzeja, Džemsa Robija, je da sakupi što više tehnoloških rješenja i prototipove mašina na vodu.
Prema materijalima i projektima koje je sakupio veliki broj ljudi uspio je da konstruiše motore koji koriste hidrogen iz vode. Ali, niko nije došao ni do novca, ni do slave. Razlog je, kako ističu inovatori, što još niko nije uspio da pobijedi naftni kartel.
Japanska firma „Genepax“ 2008. godine konstruisala je motor automobila koji pokreće isključivo voda i koji ne emituje ugljen-dioksid. Litar vode dovoljan je da auto pređe oko 80 km, a vozilo bi moglo da dostigne brzinu od 80 kilometara na sat.
Galerija
Bonus video:
