Nikica Ivović iz Podgorice već desetak godina ima probleme sa disanjem u toku spavanja. "U toku spavanja budilo me gušenje zbog koga nijesam mogla da dišem i osjećala sam se kao da sam ispod vode i treba da isplivam. Preko dana sam osjećala pospanost, a jedno vrijeme sam u snu ustajala i dobijala vazduh.
Međutim, u posljednje pola godine nijesam imala vazduha ni kada ustanem”, priča Nikica za “Vijesti nedjeljom”. Kako je srčani bolesnik pomislila je da zbog toga ima probleme sa disanjem. Obratila se kardiologu koji je uputio na pulmologa, a ovaj joj dao uput za Brezovik. “Kada sam došla ovdje sestra mi je rekla da treba da radim sleep apneu.
Znala sam otprilike o čemu je riječ jer sam preko interneta stekla elementarna znanja o tome. Bila sam ubijeđena da nemam apneu. Međutim, kada su mi uradili limitiranu polisomnografiju, mjerili mi rad pluća u toku spavanja, procenat kiseonika u krvi i puls, ispostavilo se da imam epizodu sleep apnee.
Čekam da novi aparat bude stavljen u funkciju i da uradim kompletnu polisomnografiju, kako bi apnea bila potvrđena”, objašnjava Nikica koja se o bolesti, koja je u svijetu odavno poznata, dok se mi tek “upoznajemo” sa njom, veoma dobro informisala. Sleep apneom, ili prekidima disanja tokom spavanja, u Brezoviku su počeli da se bave prije pet godina.
Nikica Ivović nada se rješenju problema u Brezoviku (Foto:I. Petrušić)
Beogradski stručnjak dr Miodrag Vukčević i ovdašnji pneumoftiziolozi dr Aleksandra Toljić i dr Zorka Radulović krenuli su u pionirski poduhvat. Zbog organizacionih problema sa pregledima se stalo prije dvije godine, a u aprilu je priča obnovljena. Dr Labud Minić, koji se u SAD-u petnaestak godina bavio sleep apneom, prihvatio je poziv da iskustvo prenese kolegama u bolnici u kojoj je stakao specijalizaciju iz pneumoftiziologije.
“Bez zdravog spavanja nema zdravog života i obrnuto. Po međunarodnoj klasifikaciji postoji 88 registrovanih poremećaja u toku spavanja, a najvažniji i najviše ispitivani je sleep apnea. Budući da po statistici razvijenih zemalja između pet i deset odsto populacije ima sleep apneu, dok preko 60 odsto stanovništva ima neki od poremećaja u toku spavanja, pretpostavljam da u Crnoj Gori oko 30.000 osoba ima sleep apneu u blažoj ili težoj formi i to je alarm da treba nešto da se radi.
Sleep apnea je periodični prestanak disanja tokom spavanja koji nastaje zbog obstrukcije gornjih disajnih puteva, neaktivnosti mišića koji to regulišu ili obje pojave
Presrećan sam bio kada sam vidio da su u Brezoviku zainteresovani za ovu problematiku”, kazao je dr Minić. Direktorica Brezovika dr Gordana Reljić ističe da je upravo statistika učestalosti pojave poremećaja disanja u toku spavanja bila presudna da 17. septembra otvore Centar za medicinu spavanja, prvi takve vrste u regionu. “Edukovali smo kadar i nabavili adekvatnu opremu da bi se vršila dijagnostika tih pacijenta, odnosno postavljanje dijagnoze poremećaja spavanja.
Pored dr Minića imamo i mladu doktoricu koja je na specijalizaciji i koja će se edukovati samo za sleep apneu. U početku su pacijenti najvećim dijelom bili iz Nikšića, s obzirom da su ljekari ovdje bili dobro upoznati sa pričom koju smo pokrenuli. Međutim, nakon otvaranja Centra počeli su da stižu pacijanti iz cijele Crne Gore.
Praktično svake noći imamo zauzet kabinet. Od aprila do sada imali smo 136 pacijenata, a kod njih skoro 80 odsto je dijagnostifkovana sleep apnea”, objašnjava direktorica bolnice u Brezoviku. Šta je u stvari sleep apnea?
“To je periodični prestanak disanja tokom spavanja koji nastaje zbog obstrukcije gornjih disajnih puteva, neaktivnosti mišića koji to regulišu ili obje pojave. Osoba ne razmjenjuje kiseonik i ugljen-dioksid sa spoljašnjom sredinom, a ‘pauze’ u dotoku vazduha, koje traju deset i više sekundi, a ima ih i preko stotinu na sat, prate nagla kratkotrajna ili dugotrajnija buđenja, kojih nijesmo svjesni i početak spontanog disanja”, objašnjava dr Minić.
Faktori rizika, prema njegovim riječima, su anomalija gornjih disajnih puteva koja je najčešće genetski uslovljena, gojaznost, starost, pušenje, pretjerano konzumiranje alkohola, gaziranih pića i kafe. Posljedice sleep apnee nijesu bezazlene.
Sredstvo za liječenje sleep apnee je CPAP aparat koji stalno ubrizgava vazduh, cijena aparata se kreće između 900 i 1.500 eura
Prema riječima dr Minića to su moždani i srčani udari, povišen krvni pritisak, dijabetes, impotencija, oboljenje krvnih sudova, prekomjerna dnevna pospanost, povećan broj saobraćajnih udesa i povreda na poslu, nekvalitetno izvođenje radnih obaveza, smanjenje opšte psihofizičke kondicije, pogoršanje kvaliteta života...
“Zbog svega ovoga ja bih sleep apneu uvrstio u preventivnu granu medicine jer bolje da liječimo od nje nego od posljedica koje ona može da izazove. Najefikasnije, a istovremeno i najoptimalnije, sredstvo za liječenje sleep apnee je CPAP aparat koji stalno ubrizgava vazduh. On ne dozvoljava da dođe do zatvaranja gornjeg disajnog puta jer se pod pozitivnim pritiskom preko maske ubacuje vazduh u disajne puteve i čuva ih od kolapsa”, objašnjava dr Minić.
Cijena aparata, koji se još ne može nabaviti u Crnoj Gori, se kreće od 900 do 1.500 eura, u zavisnosti od tipa poremećaja u toku disanja. Direktorica bolnice u Brezoviku kaže da će kod Fonda zdravstva insistirati da se on uvede kao ortopedsko pomagalo kako bi njegova nabavka išla preko Fonda sa adekvatnom participacijom.
U lakšim slučajevima koriste se usna pomagala i rade hirurške korekcije gornjih disajnih puteva, zadnjeg dijela jezika, nosa, donje vilice. Kako se sleep apnea može sresti i kod djece, i to najčešće zbog adenoidne vegetacije (trećeg krajnika) koja daje simptome hrkanja, začepljenosti nosa i teškoća sa disanjem, i kod njih je potrebna hirurška intervencija.
Najsavremeniji aparat snima moždane talase
Dijagnoza za sleep apneu se u Brezoviku uspostavlja tvz. limitiranom polisomnografijom kojom se ispituju najosnovniji parametri, kao što su protok vazduha i nivo kiseonika, reakcija tijela, hrkanje i srčani ritam.
Nabavljen je i aparat za punu polisomnografiju koji će uskoro biti u funkciji i koji će, pored nabrojanih parametara, snimati i moždane talase, pokrete očiju i mišića. “Aparat za limitiranu polisomnografiju jeste dobar i njim se uspostavlja dobra dijagnostika, ali ne i najmodernija.
Zato smo kupili aparat za punu polisomnografiju koji registruje punu funkciju mozga, moždanu aktivnost u toku spavanja, disanje, nivo koncentracije u krvi kiseonika, rad očnih jabučica, rad drugih mišića, u prvom redu ruku i nogu, pritisak, puls”, objašnjava dr Reljić razlog zbog čega su kupili novi aparat.
Ne smijemo da zamijenimo noć za dan
Da bi se spriječio nastanak sleep apnee dr Minić ističe da je jako bitna higijena spavanja koja, prije svega, podrazumijevanja lijeganje i ustajanje u isto vrijeme, i to u satima za to predviđenim.
“U moje vrijeme omladina je u grad izlazila oko 19 časova a na spavanje oko 22-23 sata. Sada omladina izlazi u grad u 23 sata a na spavanje ide sjutradan, tako da je došlo vrijeme da spavamo noću a danju funkcionišemo.
Zato mnogi koji rade noćne smjene imaju oboljenja tzv. treće smjene. Neophodno je i smanjenje tjelesne težine, legana večera, bez jačih fizičkih aktivnosti bar sat - dva prije spavanja, ali i izbjegavanje alkohola, duvana, kafe i gaziranih pića”, savjetuje dr Minić.
U SAD-a nema dozvole bez analize na sleep apneu
Američko udruženje kardiologa smatra da je liječenje ove bolesti primarna prevencija kardiovaskularnog rizika, kao što je i davanje ljekova za pritisak ili protiv masnoće u krvi. Zato svi profesionalni vozači u Americi, kao i osobe na rizičnim radnim mjestima, moraju imati sleep studiju koja potvrđuje da ne postoji sleep apnea ili neki drugi poremećaj spavanja koji remeti budnost i pažnju.
Slična mjera ubrzo se očekuje i u zemljama Evropske unije. U Kini osobe koje imaju sleep apneu ne mogu da služe vojsku jer tamošnje zdravstvo smatra da je riječ o ozbiljnom stanju koje bi se moglo porediti sa dramatičnom hipertenzijom.
Sve više specijalista zaduženih za san
Medicina spavanja jedna je od najmlađih grana u medicini. Procvat je doživjela u Americi četrdesetih godina prošlog vijeka, kada je izašao i prvi udžbenik o spavanju (1936-1937). Drugi značajan momenat u istoriji medicine spavanja dogodio se 1953. godine kada su fiziolozi Natanijel Klajtman i Eugen Azerinski otkrili da spavanje nije monomorfno stanje, kako se do tada mislilo, već da je u najmanju ruku dihotomo, te da se sastoji iz tzv. sporotalasnog (nREM) i aktivnog (REM) spavanja.
Onda dolaze sedamdesete godine prošlog vijeka kada se na Univerzitetu Stenford kod San Franciska grupa istraživača ozbiljno zainteresovala za činjenicu da čovjek trećinu života provede spavajući i da to otvara vrata potpuno novoj grani medicine – medicini spavanja.
Ali, trebalo je da prođe čitavih 20 godina da bi ta grana medicine konačno bila priznata kao ozbiljna stvar. Od tada broj specijalista za ovu oblast rapidno raste i praktično svakog dana negdje u svijetu se otvori novi centar za medicinu spavanja.
Teniska loptica protiv hrkanja
Iako svi koji hrču nemaju apneu pokazalo se da ljudi koji glasno hrču češće obolijevaju od tzv. opstruktivne sleep apnee. I dok je kod djece hrkanje najčešće posljedica postojanja tzv.trećeg krajnika, kod odraslih je to upozorenje da možda imaju apneu koja se javlja kada mekano nepce i resica djelimično blokiraju disajne puteve kroz nos ili usta.
Stari lijek protiv hrkanja je kamen zašiven na leđima pidžame, ili, blaža i modernija varijanta koju dr Minić preporučuje – kamen zamijeniti teniskom lopticom
Uzroci koji dovode do hrkanja su nosne deformacije, oslabljeni mišići jezika i grla, kod gojaznih ljudi udebljano tkivo na vratu, dugačko mekano nepce, resica ili začepljen nos.
Hrkanje se javlja prilikom spavanja na leđima, zbog čega jezik padne nazad, što stvara otpor protoku vazduha. Stari lijek protiv hrkanja je kamen zašiven na leđima pidžame, ili, blaža i modernija varijanta koju dr Minić preporučuje – kamen zamijeniti teniskom lopticom.
Ako loptica ne pomaže ljekari propuručuju da im se javite jer možda je hrkanje znak apnee. Još ako vas u toku noći članovi porodice bude zbog “apolutne tišine” koja nastupi nakon intezivnog hrkanja i njihovog straha da neđto nije u redu, dovoljan je znak da se urade klinička ispitivanja.
U rješavanju problema sa hrkanjem osoba sebi pomaže tako što smrša, spava na boku, izbjegava alkohol ili ljekove za smirenje, bavi se sportom. A da i od hrkanja može da bude “koristi” pokazao je četrdesetčetvorogodišnji Šveđanin Kar Valker koji je prije deset godina ušao u Ginisovu knjigu svjetskih rekorda kao najglasniji hrkač.
Njegovo hrkanje izazivalo je buku od čak 93 dB, što je za skoro 60 decebila jače od buke koju je hrkanjem stvarao Vinston Čerčil, a zabilježio vojnik koji je bio u njegovoj pratnji na brodu 1944.godine.
Galerija
Bonus video:
