Crna Gora je bila i ostaće ekološka država. Ni političari pa ni moćniji od njih ne mogu to promijeniti, poručuje agronom Svetozar Radonjić, direktor uspješnog preduzeća "Agrovita Eco".
On povodom 22 godine od proglašenja Crne Gore ekološkom državom za ''Vijesti'' priča o tome na koji način se u Crnoj Gori može dobro zaraditi od poljoprivrede i od kojih sve poslova može dobro da se živi, u skladu sa principima održivog razvoja.
Radonjić ističe da bi Crna Gora i te kako mogla da živi od poljoprivrede i pojašnjava da je najvažnije sačuvati genetske rasurse, ali i da je veoma bitno realizovati projekat “Izabrani agronom”
Objavljivao je 1989. godine u časopisu Omladinski pokret niz tekstova pod nazivom ''Može li Crna Gora biti ozbiljna ekološka država''.
"Ja i moji saradnici smo 90-ih shvatili kako postoji velika vjerovatnoća da se ovaj projekat ispolitizuje, što se ubrzo i dogodilo. Umjesto da privrednici, ljudi iz struke (naučna javnost) i političari djeluju u istom pravcu, da rade na razvijanju projekta za dobrobit svih ljudi, mi smo se pocijepali i svako je vukao na svoju stranu'', kaže Radonjić.
Trebaju nam pravi agronomi
Radonjić ističe da bi Crna Gora i te kako mogla da živi od poljoprivrede i pojašnjava da je najvažnije sačuvati genetske rasurse, ali i da je veoma bitno realizovati projekat “Izabrani agronom”.
"'Izabrani agronom' je dio projekta 'Zeleni biznis inkubator'. Agronomi, koji u Crnoj Gori rade samo kao činovnici, ne mogu donijeti nikakve novine niti napredak. Oni više djeluju u smjeru stvaranja poljoprivrede pod patronatom svjetske farmaceutske industrije i ponašaju se kao apotekari koji liječe bolesti. Najbolje bi bilo da imamo izabrane agronome. Na primjer, agronom za područje Rsojevića preuzeo bi brigu o razvoju tog kraja, pa bi, ako bi ove godine prizvodnja u tom kraju bila u vrijednosti 100.000 eura, imao zadatak da je duplira. Neka onda on od tog profta, koji ostvari kod naroda svojom pameću, dobije nagradu od države, plus platu. Ali toga nema, oni sjede po kancelarijama, a lično ja više doprinosim edukaciji proizvođača u Crnoj Gori nego sve te službe i instituti”, napominje Radonjić.
''Agrovita Eco'' je, projektom očuvanja genetskih resursa Crne Gore, koji su, na engleskom jeziku nazvali “Sveto Save”, sačuvala sjemena kukuruza - bjelopavlićki zuban, kolomboć, žuti kukuruz iz Cuca, zatim šoder pasulj, kraljevu lucerku, grbaljski paradajz, neke vrste samoniklog voća.
"Vrhunsko crno vino iz Crne Gore je ono koje se proizvodilo na potezu od Ostroga do Doljana, to je vino od 'brcke krste', to je ta loza koju jure Španci i Evropa”
Nije Budva samo budvanska
Radonjić ističe da problem nisu obični potrošači, već hotelijeri, koji uglavnom uvoze hranu:
"Nije Budva budvanska, već čitave Crne Gore, ne može tamo neki hotelijer, koji je sagradio hotel na obali svih nas, da uvozi hranu. Odnosno može, ali onda država treba da mu naplati koncesiju, pa to da ulažu u razvoj poljoprivrede. Ono što je naša posebnost treba ponuditi turistima. Zašto bi oni jeli kačamak od hibrida, kada možemo da im spremino od bjelopavlićkog kukuruza? Nijedan Francuz nikada neće gajiti 'vranac' u Francuskoj, ne smije od francuske države. Ovdje možeš što hoćeš”.
Radonjić pojašnjava što se u kom dijelu Crne Gore može uspješno proizvoditi i to sa dobrim profitom:
"Svako naše pleme ima zasebnu vrhunsku tehnologiju proizvodnje i prerade hrane. Na bazi toga mi smo napravili niz projekata, jedan je 'Brendovi u Crnoj Gori u hrani'. Na primjer, imamo 'Bjelopavlićki brend' u koji spadaju bijeli kukuruz, vino, bjelopavlićka pršuta... Velike 'Plantaže' koje prave velike probleme, prave crmnički 'vranac'. Od 'vranca' se ne pravi vino, 'vranac' je samo jedna sirovina za proizvodnju vina, ali vrhunsko crno vino iz Crne Gore je ono koje se proizvodilo na potezu od Ostroga do Doljana, to je vino od 'brcke krste', to je ta loza koju jure Španci i Evropa”.
Ljekovito bilje je punilo budžet
On dodaje da je naš brend lovćenski čaj:
“U Crnoj Gori raste čaj koji se zove vrijes. Poslije indijskog taj čaj se najviše pije u Evropi. U 17. vijeku brodovi iz Evrope dolazili su za čaj sa Lovćena, to nijesu bile male količine, ali izgubili smo korak sami sa sobom, izgubili smo tu tradiciju. Tada je budžet Crne Gore uglavnom punilo ljekovito bilje. Za ovih 20 godina izgubili smo najvažniju stvar - berače. Ljekovito bilje beru porodice, 20.000 porodica u Crnoj Gori je sakupljalo ljekovito bilje i mi smo izvozili nekih 20-30 miliona dolara. Danas to ne radi niko jer smo izgubili vođu. Nemamo otkupljivača, stručnjaka”.
U svakom kraju Crne Gore, pojašnjava Radonjić, treba proizvoditi ono što je za taj dio tradicionano.
Sa jedne od prezentacija domaće hrane
"Najvažnije je raditi za izvoz, ali je najbolji izvoz na domaće tržište, a domaće tržište nam je turizam. Na sjeveru Crne Gore su poznate sorte krompira, kukuruza, pšenice, raži. Sve što se proizvodi na sjeveru Crne Gore je vrhunskog kvaliteta. Ne možeš krompir proizvoditi u zetsko-bjelopavlićkoj ravnici, to nekome treba objasniti, taj krompir je samo da se premosti dok se ne pojavi krompir na sjeveru, a on se pojavljuje baš kad je špic turističke sezone. Nažalost, nema tog krompira sa sjevera iako se naši hotelijeri diče da su velike patriote. Na sjeveru Crne Gore je vrhunsko meso”.
Radonjić procjenjuje da Crna Gora godišnje, raznim kanalima, uveze milijardu eura hrane.
"'A sve to može ovdje da se proizvodi. Ako uđemo u bilo koji naš megamarket možemo da vidimo samo hljeb, sve drugo nam je iz uvoza. Strateške stvari možemo sami da proizvodimo, mlijeko i meso sto odsto. I ne treba zaboraviti da ležimo na najvećem nalazištu pitke vode u Evropi. Ispod nas teče šest rijeka, to su najljepše vode na svijetu".
Imali smo 1910. godine čak milion koza i ovaca
Crna Gora je, priča Radonjić, imala vrhunske rase ovaca i koza, a 1910. godine ih je ukupno bilo milion.
"I dan danas kad se pojave naši proizvođači hrane oni lako prodaju svoje proizvode"
Albanija nam je preuzela izvoz pelina
Poznati agronom i biznismen upozorava da nam je sve ljekovito bilje i sav biznis zasnovan na tome preuzela Albanija.
"Ovdje ne otkupljuje niko ništa. Albanci su postali glavni izvoznici pelina za SAD. Po mojoj tehnologiji, u Albaniji danas se plantažira oko 600 rala pelina, a ovdje prvi put ove godine plantažiramo nekih 200 rala. Španci dolaze u Brijestovo da uzimaju loze, jer je tamo bio prvi vinarski podrum na Balkanu. Interesantno, 1450. u Brijestovu imamo standarde kako se sprema vino za Veneciju, a širom Crne Gore sade loze koje nijesu za ovo područje, kao što je šardone”, naglašava Radonjić.
Duplo se zaradi od jabukovog sirćeta
Radonjić objašnjava da je proizvodnja organske hrane najveća sreća, jer zdravu hranu daješ drugima, a obezbjeđuješ sebi egzistenciju.
"Četvoročlana porodica ako radi po bilo kom od naših projekata, na primjer, ako proizvodi jabukovo sirće, to je projekat za koji je investicija 10.000 eura, može da zaradi 20.000 eura. Treba da sakuplja divlju jabuku jer se jabukovo sirće se ne može proizvoditi od pitome jabuke. Projekat 'sunčano pile' je već zaživio, ali je ipak najisplativiji projekat 'povrće'. Nijedan proizvođač vina u Crnoj Gori, po meni, nije rentabilan, a svaki proizvođač paradajza, paprike, boranije, blitve i začinskog bilja jeste. U Pivi se može proizvoditi vrhunski krompir, vrhunsko jagnjeće meso, sir, kajmak'', kaže Radonjić.
Ravnice smo betonirali, a naši preci su ih čistili od krša
"Političari sve iskrive, pa su sad ekologiju sveli na nivo komunalne higijene, pravac razvoja sveli su na obično čišćenje ulice"
“Pogrešna je politika da se Nikšić i u Bjelopavlićka ravnica pretvore u neku vrstu građevinskog zemljišta. Ne smije se kamenovati bjelopavlićka ravnica. Naši su preci vjekovima odnosili krše iz bjelopavlićke ravnice, gubili su glavu zbog ravnice. To je trbuh Crne Gore, kralj Nikola je rekao ako je rodilo u Bjelopavlićima rodilo je za svu Crnu Goru”, podsjeća Radonjić.
Ukazujući da Crna Gora ima najviše poljoprivrednih površina po glavi stanovnika u Evropi, ali i najviše neobrađenih površinama po glavi stanovnika, on zaključuje da je najveći problem što je zemljište usitnjeno.
"Političari sve iskrive, pa su sad ekologiju sveli na nivo komunalne higijene, pravac razvoja sveli su na obično čišćenje ulice. To nema veze sa ekologijom. Ekologija je način života''.
Radonjić upozorava i da je zagađivač Zete aerodrom Golubovci:
"Nigdje se vinograd ne diže ispod aerodroma. I autoput će biti veliki zagađivač, na pet kilometara autoputa ne možeš proizvoditi krompir".
Galerija
Bonus video:
