Crna Gora je izgubila još jedan spor pred Evropskim sudom za ljudska prava, ponovo zbog kršenja člana šest Evropske konvencije o ljudskim pravima koji se odnosi na pravo na pravično suđenje.
U presudi koju je objavio sud u Strazburu, navodi se da se podnosilac predstavke Borislav Mijanović 6. maja 2006. godine žalio zbog neizvršenja presude i povrede njegovih imovinskih prava.
On je tražio nadoknadu štete za inovacije, tehničko unapređenje i racionalizacije od nekadašnje fabrike “Radoje Dakić”, a presudu u njegovu korist Osnovni sud u Podgorici je donio 24. septembra 2003. Presudu su kasnije potvrdili Viši (2004. godine) i Vrhovni sud (2005. godine).
Shodno sudskoj odluci, podgorička fabrika je obavezana da plati Mijanoviću 159,879.33 eura, zateznu kamatu, kao i 6,216.26 eura za pravne troškove.
Međutim, nalog suda za izvršenje presude upućen Centralnoj banci nije poštovan, uz opravdanje da dužnik nema novca na računu, kao i da ima još potražilaca.
Mijanović je, sa druge strane, naveo da je fabrika imala prilive novca od 12,2 miliona eura i to u vrijeme izvršenja presude, ali da je izbjegla poslovanje preko zvaničnih bankovnih računa. Podnosilac predstavke je preminuo 2010. godine, a predstavku je preuzela njegova kćerka Marina Mijanović Markuš.
Vlada, koju pred sudom zastupa Zoran Pažin, tvrdila je da je bilo brojnih presuda protiv istog dužnika, u korist bivših radnika po osnovu zaostalih plata.
Navode da je nekoliko aukcija zakazano sa ciljem prodaje nepokretne imovine i ispoštovanja obaveza iz presuda, ali da nije bilo zainteresovanih investitora, što je, po mišljenju Pažina, dodatan razlog za kašnjenje u sprovođenju postupka. Iz tih razloga su se ogradili od kršenja prava na pravično suđenje.
Sud je konstatovao da Centralna banka nikada nije pokušala da dug naplati sa računa dužnika u drugim bankama, iako je takav zahtjev od Mijanovića postojao.
"Pored toga, domaći sudovi su od 24. aprila 2007. godine izdali samo jedan nalog za izvršenje, koji nikada nijesu pokušali da izvrše i koji i dalje nije izvršen. Sud nalazi da crnogorske vlasti nijesu preduzele neophodne mjere kako bi se sprovela presuda", piše u presudi.
Sud je podsjetio da “propust” države da izvrši pravosnažnu presudu predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje imovine podnosioca zahtjeva i njegovog nasljednika, zbog čega Vlada treba da isplati predviđenu sumu, na ime materijalne štete, uz zakonske kamate i sudske troškove.
Rok za isplatu je tri mjeseca od pravnosnažnosti presude.
Bonus video:
