Lijepo osmišljeni mehanizmi za zaštitu prava bolesnika pokazuju se beskorisnim i za najupornije pacijente, ukoliko se nakon nezadovoljstva pruženom uslugom odluče da ih iskoriste.
To potvrđuje iskustvo reportera “Vijesti” koji je zbog neadekvatne pomoći u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć, iskoristio sve mogućnosti pružene pacijentima, ali je ostao bez rezultata. Ljekarska pomoć je zatražena zbog osipa po tijelu.
“Ljekar I.K. koji je bio u smjeni, ponio se na krajnje neprimjeren način, konstatujući da je riječ o 'šugi' i uporno se odmičući od mene, sa daljine davao dijagnoze”, piše u prigovoru koji je upućen zaštitniku prava pacijenata Savu Rašoviću.
Kasniji pregled specijaliste potvrdio je da nije bilo u pitanju zarazno oboljenje, već osip. Incident se dogodio još 6. maja, u vrijeme praznika, pa je Zavod za hitnu medicinsku pomoć bio jedina adresa za pomoć pacijentima.
„Smatram da je ljekar u izjavi iznio niz netačnih navoda, počev od navoda da sam bio nezainteresovan za evidentiranje pregleda"
Uz obrazloženje da tih dana nije bilo dežurnog dermatologa u Kliničkom centru, ljekar je pacijenta za kojeg je smatrao da je zarazan, zbog čega i nije htio da mu se primakne, poslao kući bez pravog ljekarskog savjeta i upućivanja na više instance, ali i bez evidentiranja njegovog dolaska.
Zaštitnik u odgovoru na prigovor prenosi izjavu dežurnog ljekara, koji je odbacio optužbe. On je navodeo da “postoji mogućnost” da je takav pacijent bio na pregledu, uz prisjećanje da je bolesnik ipak “dobio razuman savjet”, ali da je “zbog hitnih slučajeva i nezainteresovanosti pacijenta” nije uslijedilo upisivanje u knjigu protokola.
U slučajevima kožnih oboljenja, kako je objasnio ljekar u izjavi, obično daju savjet da se pacijent javi izabranom ljekaru, a ukoliko se jave dodatni simptomi, da pomoć ponovo zatraži od hitne pomoći. Ljekar je naveo i da nije mogao pomoći više nego što je uradio i zbog specifičnosti kožnih oboljenja.
Osim izvoda iz izjave ljekara, u odgovor Rašovića, bez konkretnog predloga rješenja, navodi se i pouka da pacijent koji je nezadovoljan može ići na višu instancu i žaliti se Zdravstvenoj inspekciji.
To je reporter i učinio, pa je žalba prvi put proslijeđenja 17. maja. Traženo je od inspekcije da razmotri čitav postupak i obavijesti ponosioca zahtjeva. Drugi zahtjev poslat je drugog juna, ali pisani odgovor ni na jedan od njih nije stigao na adresu podnosioca do dana pisanja teksta.
„Smatram da je ljekar u izjavi iznio niz netačnih navoda, počev od navoda da sam bio nezainteresovan za evidentiranje pregleda. Prilikom posjete ljekaru, a na zahtjev medicinske sestre, dao sam ovjerenu zdravstvenu knjižicu na uvid i prepis podataka. Međutim, nakon „pregleda“ ljekara, medicinska sestra je pitala doktora da li da me upisuje, na što je ovaj odgovorio odrično. A uostalom, da li bi eventualna „nezainteresovanost pacijenta“ smjela da omete ljekara da evidentira preglede koje je obavio tokom dana?!“, piše u prigovoru inspekciji.
U dokumentu se dodaje da “uz sve razumijevanje nemogućnosti da se sa sigurnošću utvrdi razlog osipa, a s provjerom u nadležnoj instituciji, ljekar je imao izbor, a to je da me uputi na višu instancu, gdje bih dobio adekvatnu terapiju i ne bi došlo do pogoršanja stanja“.
Ljekar se uporno ničega ne sjeća
Jedina preostala adresa na koju se pacijenti mogu obratiti bez pokretanja sudskog postupka, je nadležno Ministarstvo zdravlja.
Resoru prof. dr Miodraga Radunovića cjelokupna dokumenatacija je proslijeđena 24. juna. Ministarstvo je tražilo izjašnjenje direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć dr Saše Stefanovića i u propratnom pismu iskazalo žaljenje zbog iskustva sa medicinskim osobljem koje pacijent smatra neprofesionalnim.
“Naglašavamo da je u Crnoj Gori u toku reforma sistema zdravstvene zaštite sa posebnim akcentom na unapređenje njegovog kvaliteta. Nadamo se da će svi učesnici u sektoru prepoznati značaj dobre komunikacije i etičkog i profesionalnog ponašanja, te i Vaš dopis smatramo kao jedan od načina na koji ćemo zajednički unaprijediti zdravstveni sistem u Crnoj Gori”, stoji u dokumentu koji je potpisao Radunović.
Stefanović je Radunoviću dogovorio da se ljekar na koga se žalba odnosi predmetnog događaja “ne sjeća”, te da ni oni, zbog nedostatka materijalnih dokaza, dalje više ništa ne mogu da učine.
Inspektor se javio tek poslije dva mjeseca
Tek oko dva mjeseca nakon prvog obraćanja inspekciji, koja djeluje u okviru Uprave za inspekcijske poslove na čijem čelu je Božidar Vuksanović, telefonskim putem je podnosioca kontaktirao inspektor zadužen za predmet, koji je kazao da “razumije prigovor”, te da je “vjerovatno sve to tačno”, ali da ne postoje materijalni dokazi za pokretanje bilo kakvog postupka.
Naime, on je rekao da je posjetio ljekara, koji je ponovio da “ne može sa sigurnošću da se sjeti” da je takav pacijent pregledan.
Zdravstvena inspekcija ima nadležnosti da, u slučaju da utvrdi da je pacijent u pravu, pokrene prekršajni postupak protiv osoblja.
Ukoliko pacijent, pak, nema strpljenja za testiranje rada više državnih organa zaduženih za reagovanje po žalbi bolesnika, slučaj mogu predati direktno sudu. I u tom slučaju moraju se naoružati strpljenjem. Sudeći prema dosadašnjoj praksi, sudski postupci zbog ugrožavanja zdravlja su dugotrajni, iscrpljujući i sa neizvjesnim ishodom, čak iako je slučaj “čist”.
Galerija
Bonus video:
