Tek nekoliko stotina metara od starih kamenih zidina grada Kotora na Jadranskom moru, uvrštenog na Listu svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a, nalazi se otrcani i napušteni nekadašnji hotel Fjord. Hotel je nekada osiguravao dobra radna mjesta i smještaj za stotine turista, te predstavljao okosnicu turističkog razvoja ovog grada u podnožju veličanstvenih crnogorskih planina. Za 5,5 miliona eura 2006. godine kupio ga je osramoćeni irski bankar Majkl Fingleton (Michael Fingleton). Prema izjavama u medijima, hotel je trebao biti srušen i na njegovom mjestu sagrađen novi - sa 5 zvjezdica, vrijedan 70 miliona eura.
Umjesto toga, zbog sporova i nepravilnosti koje su sada predmet provjera Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, hotel je još prazan i u ruševnom stanju. Provjere su započete po dojavi Luisa Megvajera (Louis Maguire), koji je posredovao u kupovini hotela za što je nagrađen udjelom u firmi. Megvajer je predao dokumentaciju nadležnima te je u opsežnoj krivičnoj prijavi koju je podnio 23. aprila optužio Fingletona za pranje novca, prevaru, zloupotrebu položaja i lažni bilans. Kotorska policija je razmotrila navode i pronašla ih dovoljno ozbiljnim da predmet uputi tužiocima. Nakon provjera tužioci će odlučiti da li će procesuirati Fingletona.
U izjavi za Irish Mail on Sunday i Projekat za izvještavanje o korupciji i organizovanom kriminalu ) Organized Crime and Corruption Reporting Project - OCCRP) Fingleton je rekao da su optužbe protiv njega "neutemeljene, bez osnova i potpuno netačne".
"Sve dosadašnje transakcije u vezi sa ovim projektom su bile potpuno legalne, potpuno transparentne i finansirane sa moje strane, iz mojih vlastitih resursa", rekao je.
Finglton, foto: Irish Mail on Sunday
Dodao je i da je otplatio sve dugove koji se odnose na hotel Fjord te da planira nastaviti sa razvojem projekta.
I godinu dana ranije tužioci su pronašli dovoljno razloga da zatraže dodatne provjere, nakon što je Uprava za sprečavanje pranja novca otkrila sporne transakcije sa Fingletonovog ličnog računa te poslovnih računa. Tužilaštvo nije htjelo komentarisati status ove istrage, ali je Interpol potvrdio da su crnogorski zvaničnici krajem prošle godine zatražili dodatne informacije od kolega iz Irske.
Oslanjajući se na originalne dokumente i prepisku između ova dva biznismena, zajednička istraga Irish Maila i OCCRP-a otkriva nekonvencionalan pristup koji je Fingleton imao u izgradnji svog crnogorskog imovinskog poduhvata.
Istraga je, takođe, otkrila kako crnogorske državne institucije nisu zaštitile interes svojih građana, dozvolivši da još jedna vrijedna nekretnina završi u rukama sumnjivog ulagača koji nije ispunio obećanje da će otvoriti nova radna mjesta i investirati milione u lokalnu ekonomiju.
Velika ambicija
Fingleton je bivši izvršni direktor Irish Nationwide Building Society, jedne od najstarijih irskih finansijskih institucija i jednog od najvećih kreditora. Zbog pritiska, poziciju je napustio 2009. godine, nakon 37 godina službe. On i četvorica drugih direktora će kasnije biti tuženi zbog nesavjesnog poslovanja sa visokorizičnim komercijalnim kreditima za izgradnju nekretnina, koja su dovela do gubitka od šest milijardi eura. Irish Nationwide je nacionalizovan 2010. godine, nakon što je država pokrila gubitke u iznosu od 5,4 milijarde eura. Propast ove banke je značajno pridonijela cjelokupnoj krizi u Irskoj, koja je rezultirala dodatnim kreditnim zaduženjem kod Evropske unije i Međunarodnog monetarnog fonda.
Kako bi razmotrili neke potencijalne projekte, Fingleton je prvi put doputovao u Crnu Goru u januaru 2006. godine, kada se sastao sa Megvajerom, poznanikom iz Irske.
U to vrijeme je država, koja će uskoro postati nezavisna, bila zrela za ulaganje, a resursi u državnom vlasništvu su privatizovani i bili su na prodaju za sve koji su imali političke veze.
Fjord, Foto: OCCRP
Te iste godine, 11. maja, Fingleton je potpisao ugovor vrijedan 5,5 miliona eura, koji mu je dao kontrolu nad hotelom Fjord, jedinim velikim hotelom u Kotoru. Za posredovanje u poslu, Megvajer je uzeo 25 procenata udjela u New Fjord Developmentsu – lokalnoj firmi koja je osnovana da bi srušila i ponovo izgradila veliku novu verziju hotela. Megvajer je dobio i pravo odlučivanja sa Fingletonom u novoj firmi. To je bio korijen njihovih budućih sporova.
Nakon što je došao u posjed imovine, Fingleton se obratio lancima hotela, uključujući i Hilton, angažovao arhitekte te helikopterom dolazio u zemlju kako bi razmotrio i druge poslovne prilike. Nekada bi doletio privatnim avionom u društvu drugih irskih ulagača koje je upoznavao sa prirodnim bogatstvima regiona. Megvajer je, takođe, imao veliku viziju za raskošni zamak, poput onih iz Diznijevih crtanih filmova, ali je dizajn naišao na negodovanje zvaničnika koji su se brinuli da će izgubiti oznaku svjetske baštine.
Njegov optimizam je možda pothranjivala činjenica da je nakon višegodišnjeg lobiranja u junu 2006. godine konačno ostvario dugoročni cilj - u Irskoj je zakonski omogućena javna prodaja dionica Nationwidea. U to vrijeme Banka je bila još uvijek visoko profitabilna i vrijedila je 1,5 milijardi eura. Prema nekim procjenama, od prodaje svojih dionica on je kao izvršni direktor mogao zaraditi i do 50 miliona eura.
Siguran da će dobiti novac, u februaru 2007. godine Fingleton se sastao čak i sa Đukanovićem i obećao višemilionsko ulaganje u hotel Fjord. Iako Đukanović nije bio premijer u to vrijeme, i dalje je bio predsjednik vladajuće stranke.
Ono što Fingleton nije znao u tom trenutku je da je vrijeme isticalo i da će globalna kriza uništiti stotine banaka i investicija preko noći. Sa tim promjenama propali su i planovi za hotel Fjord.
Sumnjive transakcije
U Crnoj Gori, gdje je organizovani kriminal vrlo raširen, a neuspjeli poslovi sa nekretninama često povezani sa prljavim novcem, strane firme moraju Centralnoj banci dokazati izvore svojih sredstava. Fingletonova i Megvajerova firma to nije uradila, nakon čega je uslijedila provjera Uprave za sprečavanje pranja novca.
Čim su počeli sa pregledom dokumentacije, inspektori crnogorske Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma odmah su pronašli razlog za zabrinutost, navedeno je u izvještaju od 29. decembra 2011. godine.
Umjesto da novac stigne sa računa firme New Fjord Developments, kao što je trebalo po zakonu, kupovna cijena od 5,5 miliona eura doznačena je u dvije rate, direktno sa računa Irish Nationwidea u Allied Irish banci (AIB) u Dablinu. Crnogorski organi su zatražili od irskih kolega da provjere porijeklo ovih sredstava u AIB-u.
Nadalje, otkriveno je da svrha druge isplate u iznosu od četiri miliona eura "nije jasno naznačena".
Trebalo je da bude sagrađen novi novi hotel, Foto: OCCRP
Bilo je nejasno zašto je isplata došla po nalogu Irish Nationwidea, a ne Fingletonove firme New Fjord Developments koja je potpisala kupoprodajni ugovor. Fingleton je izjavio da je ulagao vlastiti novac, ali to nije obrazložio.
Drugo otvoreno pitanje se odnosilo na transfer iz 2010. godine, kada je Fingleton stariji prebacio 500.000 eura – pola njegove prijavljene gotovinske ušteđevine – sa računa u Irskoj na njegov račun u Atlas banci u glavnom gradu Crne Gore Podgorici.
Ova transakcija se dogodila samo četiri dana nakon što je Ulster banka u nevezanom predmetu dobila presudu kojom joj se obezbjeđuje pravo na naplatu duga od Fingletona u iznosu od 13,6 miliona eura, zbog propalog posla sa zemljištem. To bi moglo značiti i preuzimanje njegove imovine.
Veći dio tog novca je 21. januara 2011. godine prebačen na račun Majkla Fingletona mlađeg u Londonu, a kasnije i dodatnih 128.498 eura sa računa firme New Fjord Developments.
Izvještaj je došao do Vrhovnog državnog tužilaštva koje je naložilo dodatne provjere. Izvor u Interpolu, čije ime ne može biti otkriveno zbog toga što se radi o povjerljivim informacijama, potvrdio je da su krajem prošle godine crnogorski organi poslali zvanični zahtjev za informaciju o porijeklu novca koji je Fingleton uložio u Crnu Goru.
Crnogorski tužioci su odbili da komentarišu ovu istragu.
U Irskoj je Fingletonova praksa davanja kredita u Irish Nationwideu i dalje predmet istrage. Početkom mjeseca je otkriveno da je nesavjesno davanje kredita u njegovom mandatu stvorilo gubitke u iznosu do milijarde eura. Primjeri nesavjesnosti se odnose i na činjenicu da je često ulagačima odobravao višemilionske kredite u eurima, ne tražeći osiguranje duga ili dokumentovanje uvjeta pod kojima je kredit odobren. U pojedinim slučajevima je novac isplaćivan i prije nego što je potpisan ugovor o kreditu.
Građani na gubitku
Sve ovo nije važno građanima Kotora koji godinama gledaju kako njihovo najveće odmaralište bolno propada. Zgrada koja je nekada bila ponos grada sada se obrušava u more, a na užeglom bazenu smjestili su se samo golubovi. Građani žele znameniti objekat, poslove i novac od turizma na koji su računali da će im se vratiti.
U maju mjesecu Fingleton se sastao sa gradonačelnicom Kotora Marijom Ćatović.
"Fingleton se pojavio možda prije dva mjeseca. On je tražio da ga primim - on, njegov sin i njihov advokatski zastupnik", rekla je. Sa puno ljutnje govori o nerealizovanim planovima za hotel.
Fingleton je obećao da će nove planove za hotel otkriti u septembru. Ćatović je sumnjičava. To je već ranije čula. Ako ništa drugo, ona, kao i mnogi drugi u tom kraju, vjeruje da Fingleton nastoji da održi projekt u životu da bi ga prodao.
Mjesto okupljanja narkomana i pijanica: Pogled ka moru Foto: OCCRP
“Ne vjerujem nikome dok se nešto konkretno i ne desi”, kazala je ona.
Fingleton je rekao da je Megvajer iznosio slične optužbe i ranije. "Nijedna nije rezultirala postupkom protiv mene i članova moje porodice. Siguran sam da će i ovu prijavu odbaciti organi u Crnoj Gori".
Michael O'Farrell je urednik istraga u listu Irish Mail on Sunday. Miranda Patrucić je regionalni koordinator za Organized Crime and Corruption Reporting Project. Anna Callaghan, pripravnica u OCCRP-u, doprinijela je istraživanju
Istraga je otkrila i kako crnogorske državne institucije nijesu zaštitile interes svojih građana, dozvolivši da još jedna vrijedna nekretnina završi u rukama sumnjivog ulagača, koji nije ispunio obećanje da će otvoriti nova radna mjesta i investirati milione u lokalnu ekonomiju
Krah poslovnog partnerstva Megvajera i Fingletona i iznuđeni potez Borisa Miljanića, kome su dugovali 70.000
Prema prvobitnom dogovoru između Megvajera i Fingletona, Fingleton je trebao u potpunosti finansirati njihov zajednički poduhvat. Međutim, sve oštrija prepiska između njih dvojice otkriva da Fingleton godinama nije plaćao obaveze, da je, navodno, Megvajeru davao pogrešne informacije te da je Megvajer brinuo da će biti isključen iz projekta.
"Na zahtjev treće strane, zbog neplaćenih računa, država je ponovo blokirala bankovni račun", Megvajer je obavijestio svog partnera 5. juna 2008. godine. "Slagao si mi najmanje 10 puta u zadnjih nekoliko mjeseci da si izvršio plaćanja, a nisi. (...) Predstavnik Opštine nas je obavijestio da namjeravaju poduzeti zakonske mjere (...) zbog neplaćanja poreza. (...) Da citiram visokog opštinskog predstavnika: ‘Firma se čini kao šala' ", napisao je.
Fingleton nije komentarisao pojedinačne navode. Mejl od 2. aprila 2008. godine otkriva do tada nepoznatu ulogu Fingletonovog sina Majklaa Fingletona mlađeg.
"Svi zahtjevi za plaćanje trebaju biti u pisanoj formi i dostavljeni prvo meni, Majklu Fingletonu mlađem", stoji u mejlu koji je napisao Megvajeru, u kojem je sebe opisao kao "očevog zastupnika". Do 1. oktobra elektronska prepiska je postala još¸žešća . "Luise, možeš li, molim te, objasniti zašto i dalje stoji dug za struju i porez na zemljište, iako su izvršene dvije uplate?", pitao je Fingleton mlađi.
"Nemaš nadležnost da zaposliš bilo koga ili da sklopiš ugovor sa bilo kim bez moje ili očeve IZRIČITE PISMENE SAGLASNOSTI", nastavio je. Do kraja mjeseca Megvajer je naveo da je njihova crnogorska firma platežno nesposobna i da je poslovala nezakonito. "Prema našim informacijama, firma je u stanju stečaja, poreskih prevara i krivičnih odgovornosti", pisao je Megvajer.
Do polovine decembra Megvajer je prijetio da će dovesti policiju i do kraja godine je pred Privrednim sudom pokrenuo dvije privredne tužbe protiv Fingletona. Fingleton je odbacio Megvajerove navode.
"Megvajer je iz sebi poznatih razloga uporno i konstantno pokušavao nanijeti štetu i obezvrijediti ovaj projekt, uprkos tome što posjeduje 25 posto vlasničkog udjela. Do sada je uložio tačno 0 eura u ovaj projekt. Situacija je, u najmanju ruku, iracionalna i bizarna", rekao je Fingleton.
Na kraju je neisplaćeni povjerilac Boris Miljanić bacio dodatno svjetlo na Fingletonove nekonvencionalne poslove na Balkanu. Fingleton je dugovao više od 70.000 eura Miljanićevoj sigurnosnoj firmi SAB Security, koja je obezbjeđivala hotel. Godinama je uzalud tražio da mu plate dug.
Neslaganje je dostiglo vrhunac kada je firma SAB Security podnijela zahtjev za likvidaciju Fingletonove crnogorske firme New Fjord Development. U ovakvom postupku se sredstva i imovina firme mogu prodati da bi se isplatili dugovi. "Morao sam zaštiti svoja vlastita ulaganja i mogu reći da je ono što je urađeno bio jedini način da ostvarim taj cilj, nakon što su pokušali da me prevare," rekao je Miljanić za Irish Mail i OCCRP.
Fingleton osim kupoprodajne cijene platio Baroviću još 500.000 eura?
Negdje na marginama ovog posla bio je Veselin-Vesko Barović – bliski saradnik crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Namrgođenog i bradatog Barovića, koji nigdje ne ide bez tjelohranitelja, italijanski organi sumnjiče za učešće u lancu šverca kojim su ilegalne cigarete iz Crne Gore prebacivane u Italiju preko Jadranskog mora. Među optuženim je bio i Đukanović, ali su italijanski tužioci 2009. godine odustali od optužbi zbog njegovog diplomatskog imuniteta.
Barović je preko svojih firmi bio dioničar u kontroverznoj Prvoj banci koju kontroliše Đukanovićeva porodica. Interni izvještaji kontrolora Centralne banke, vrhovnog bankarskog regulatora u zemlji, do kojih je došao OCCRP, pokazuju da je Prva banka davala iznimno povoljne kredite prijateljima i poslovnim partnerima prve porodice, pri čemu je često kršila i bankarske propise.
Niz kredita se odnosio na kupovinu zemljišta u primorskim gradovima koje dužnici nisu mogli otplatiti, zbog čega se banka našla u krizi. Dio kredita je dat ljudima iz crnogorskog kriminalnog miljea. Na kraju je spašena kreditnom podrškom na račun crnogorskih poreskih obveznika. (Vidjeti OCCRP-ev serijal Prva banka, prva porodica).
Barović je prvobitno privatizovao tada uspješni hotel Fjord i niz drugih firmi i nekretnina koje su bile u državnom vlasništvu. No, nedugo nakon privatizacije stvari su krenule nizbrdo.
Štrajkovi uposlenika, malverzacije i drugi problemi su doveli do kraha. Firma u čijem se vlasništvu nalazio hotel završila je sa dugom od 2,3 miliona eura. Međutim, prema izvještaju nevladine organizacije MANS, veći dio tog duga je bio prema firmi koja je vlasništvo samog Barovića, koji je pokrenuo likvidaciju vlastite firme, čime je hotel završio u rukama Fingletona.
U razgovoru sa novinarima OCCRP-a bivši zaposlenici su izjavili da je hotel možda namjerno uništen, kao što je to bio slučaj i sa mnogim drugim državnim firmama. Irish Mail i OCCRP su došli do informacija da je Fingleton, osim prodajne cijene, izvršio još jednu isplatu u iznosu od 500.000 eura koja je, navodno, otišla Baroviću. U ugovoru o kupoprodaji se ova isplata ne spominje niti za nju ima drugog objašnjenja.
Galerija
Bonus video:
