Nakon što je platio kaznu od 22.600 kuna (3.500 hiljade eura), ribar Zoran Živanović pušten je sinoć iz dubrovačkog zatvora.
Živanovića je u ponedjeljak kod poluostrva Prevlaka u Boki Kotorskoj uhapsila posada patrolnog broda hrvatske pomorske policija pod optužbom da je nedozvoljeno ribao u hrvatskim teritorijalnim vodama.
"Nisam bio u hrvatskim teritorijalnim vodama i za to imam dokaz“, kategoričan je Živanović.
On na njegovoj ribarici Pinješ ima uređaj za praćenje plovila koji mora imati svako plovilo duže od 10 metara.
Ribar iz Zelenike ostao u dubrovačkom zatvoru >>>
Montiranje uređaja je finasiralo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, pa se jasno može pratiti njegovo kretanje tokom 24 sata, pa i u ponedjeljak. Osim toga Živanović ima i sopstveni GPS.
Živanović je sa 16 godišnjim bratićem Damjanom u ponedjeljak oko 8.30 sati isplovio kod rta Oštro da bi bacili mreže stajačice. Oko 10 sati pojavio se patrolni brod hrvatske pomorske policije.
"Odmah sam nazvao Dejana Jankovića načelnika Plovne jedinice MUP Crne Gore da ga pitam za savjet – šta da radim. Pokušao sam da mu dam i koordinate mog broda, koje on nije mogao zapisati, nego mi je savjetovao da se ponašam kako treba i da neće biti nikakvih problema, jer su to njegove kolege. U međuvremnu su hrvatski policajci ražili su od mene da sa ribaricom uđem u Zaliv i pokažem papire. Bez problema sam, jer sam bio prav zdrav, pošao sa njima. Ne pada mi na pamet da zbog ulova od 100, 200 eura ribam u hrvatskim teritorijalnim vodama i rizikujem kaznu od nekoliko hiljada eura“, pričao je "Vijestima" Živanović.
Hrvatski policajci su, nakon konsultacija sa njihovim nadređenim, krenuli da hapse Živanovića koji se u međuvremenu popeo na njihov brod.
"U Dubrovnik me možete samo mrvog voditi", uzbuđeno je negodovao Zoran i pokušao da ponovo pređe na svoj brod. Tada su ga hrvatski policajci počeli tući, uglavnom po leđima, bilo je i šporkih riječi, jer se opirao hapšenju, ali su mu nakon 40 minuta uspjeli staviti lisice na ruke.
"Uspio sam da pozovem i kolegu iz Zelenike koji je gliserom stigao za 10 minuta, a ja sam mu mogao samo pokazati ruke vezane lisicama, jer su mi u međuvremenu oduzeli telefon", naveo je Živanović.
Telefon je oduzet i njegovom bratiću koji je krišom ipak uspio napraviti dvije fotografije sa lica mjesta.
Ono na što je Živanović posebno ogorčen je da je u međuvrmenu stigao gumeni čamac crnogorske plovne jedinice, ali ne da bi pomogao Živanoviću već da ne bi dozvolili njegovim kolegama ribarima da priđu. Jedan od njih je ipak uspio Živanoviću doturiti čistu odjeću za njega i bratića.
Živanović ukazuje da je gumeni čamac bio udaljen oko 500-600 metara od njegove ribarice i hrvatskog patrolnog čamca.
"Ostao sam kod Prevlake u ponedjeljak do 14 sati, a za to vrijeme niko od nadležnih i naše policije, ne samo da nam nisu pomogli - bar savjetom, nego se nisu ni interesovali za naš slučaj. U međuvremenu je Zoran dobio naređenje da brod Pinješ odveze u Molunat. Pokušao je da hrvatske policajce ubijedi da nije bio u njihovim teritotorijalnim vodama, na što mu je jedan od njih odgovorio 'Naše je do Mamule ako bude trebalo'. Nakon toga je u pratnji dva policajca dovezao brod u Molunat".
Za njima je krenuo i brod pomorske policije na kome je bio Zoranov maloljetni bratić. Iz Molunta su brodom hrvatske policije krenuli za Dubrovnik.
"Prve noći u zatvoru ni vodu nam nisu dali. Od svega mi je najteže bilo što policija nije dozvolila da se moj bratić, učenik drugog razreda Pomorske škole, vrati kući. Tim prije jer sam ja svu odgvornost preuzeo na sebe. U prostorijama pomorske policije bili su izuzetnio korektni sa nama - dali su nam i hranu", priča Živanović.
Međutim prva noć u zatvoru bez tekuće vode, u smrdljivoj prostoriji sa nekorektnim policajcem koji je od Živanovića tražio da moli za vodu, on bi najradije zaboravio.
U utorak je Živanović izveden na suđenje, za koje smatra da je bilo korektno, na kome je donijeta presuda da plati kaznu od 5.700 kuna plus troškove postupka u iznosu od 17.115 kuna.
Živanović je odbio da plati novčanu kaznu, jer „novca nemam“ pa je trebalo da umjesto toga odleži zatvorsku kaznu. Njegov maloljetni bratić, po koga je došao otac, tog dana je pušten iz zatvora.
Zoranov otac Branko je uspio da posudi novac i u srijedu je u poslijepodnevnim satima on pušten iz zatvora. Vraćen mu je i brod, koji je zajedno sa bratom sinoć dovezao u Zeleniku.
Živanović je zahvalan Aleksandru Joksimoviću iz Instituta za bilogiju mora u Kotoru i Denizu Frljukiću iz Ministarstva poloprivrede, šumarstva i vodoprivrede koji su svojim ličnim vezama urgirali kod hrvatskih kolega, zbog čega mu je, uvjeren je, i dosuđena najmanja kazna.
Šta radi crnogorska Plovna jedinica
"Dok italijanske i albanske koče nesmetano ribaju u našim teritorijalnim vodama i ponašaju se kao kod kuće, jer ih niko ne kontroliše, dotle mi nemamo nikavu zaštitu od njih“, tvrdi Živanović.
On navodi da čamac naše Plovne jedinice rijetko izlazi na more, a kao argument ističe da od 2006. godine nijedan strani ribar nije uhvaćen u našim teritorijalnim vodama.
Na izjavu koju je predsjednik Filip Vujanović dao novinarima povodom hapšenja naših ribara, da zajedničke plovne jedinice kontrolišu granicu na moru između Crne Gore i Hrvatske, na osnovu potpisanog Protokola dvije države, Živanović pita "a gdje su bili kada sam ja, ali i ranijih godina moje kolege, hapšeni upravo u tom području“.
Od sada će zarađivati hljeb sa sedam kora
Zoran Đivanović najmerava da se uskoro ukrca na jedan brod trgovačke mornarice, jer od ribanja se više ne može živjeti. Da donese ovakvu odluku najviše je oticao ovaj posljednji događaj.
Bonus video:
