Ne sprovođenje zakona, neprecizne norme u njima, nedostatak stručnog znanja u državnim institucijama, ali manjak inspektora na terenu, neki su od problema na kojima Crna Gora mora raditi kako bi efikasno suzbila i spriječila ekološki kriminal.
To je poručeno na današnjem okruglom stolu “Iskustva i izazovi u prepopoznavanju i spriječavanju ekokriminala” koje je organizovao Ekološki pokret Ozon i Misija OEBS-a u okviru škole Ekološkog aktivizma.
Direktor Uprave za inspekcijske poslove Božidar Vuksanović poručio je da je eko kriminal često transnacionalnog karaktera, kao i da je potrebno kadrovsko jačanje inspekcijskih službi. On je kazao i da je evidentan problem nesrazmjer između broja podnijetih prijava inspektora i sudskih postupaka po tim prijavama.
“Ekološki kriminal može javiti kao posebna vrsta organizovanog kriminala. Trafiking prirodnim resursima, nelegalna trgovina biljkama i životinjama, nelegalno ribarenje, nelegalna eksploatacija i trafiking prirodnim mineralima i dragocjenim kamenjem, drvetom, predstavlja izazov kako za razvijene, tako i za zemlje i razvoju”, kazao je on.
Kadar još nije dovoljno edukovan
Na pitanje novinara da li ima dovoljno inspektora u oblasti koja se tiče životne sredine, Vuksanović je kazao da je tačno da u određenim inspekcijama ima manji broj inspektora, navodeći da oni sporije završavaju određene procedure koje su pred njima, ali da to zavisnosti od broja predmeta.
Državna sekretarka Ministarstva održivog razvoja i turizma Daliborka Pejović kazala je da svi državni organi u lancu vođenja istraga, donošenja i vođenja sudskih postupaka i odluka, treba da imaju vrlo kvalitetne informacije vazane za oblast životne sredine.
“Ti organi treba da budu do kraja edukovani koji su razlozi zbog kojih su postala krivična djela iz oblasti životne sredine, razlozi koji dovode do njihovog procesuiranja i svega onoga što je za vođenje kvalitetnih sudskih postupaka, pribavljanja dokaza, da bi se sudski postupci završili u hitnom roku, kao što je to predviđeno zakonom i da bi se donijele kvalitetne sudske presude”, rekla je ona.
Pejović je kazala da je prepoznato kao problem i nejasno zakonodavstvo koje na primjer ne precizira šta je zagađenje vazduha I vode u većoj mjeri i širem prostoru, pa je nakon pokretanja postupka studijama teško da odrede koliki je obim zagađenja i koje bi kazne mogli izreći. Ona je dodala da te odredbe treba izmijeniti u novim izmjenama i dopunama Krivičnog zakona kako bi se olakšao rad i inspektorima i sudijama.
“Nedostaje i stručnog znanja u nekim državnim institucijama, vezanim za to kako tretirati određene nalaze koje daju ovlašćene laboratorije, da bi se na osnovu toga utvrdili i mogli pribavljati kvalitetni dokazi za vođenje postupaka”, kazala je Pejović i dodala da nema većeg broja primjera sudske prakse u toj oblasti.
Problem u Nacionalnom parku Lovćen
Govoreći o primjeru Nacionalnog parka Lovćen, gdje se zbog sukoba sa mještanima već neko vrijeme ne naplaćuje ulaz, Pejović je kazala da se u tom slučaju javio problem kolizije zakona jer je teško utvrditi koji je zakon jači, ali i da različiti organi različito tumače presude suda, što je, kako je ocijenila nedopustivo.
Da je kaznena politika blaga u ovoj oblasti kazala je i Merima Baković iz Ministarstva pravde. Ona je kazala da se najveći broj slučajeva završi uslovnim osudama.
V.d.Šefa misije OEBS-a u Crnoj Gori Valdemar Figaj poručio je da je zakonski okvir dobro postavljen, ali da i dalje izostanje njegovo uspješno sprovođenje. On je kazao da vjeruje da će inspekcijski organi podnijeti teret tog izazova.
“Iskustva iz drugih država, uključujući i brojne članice OEBS-a, pokazala je da je pitanje kaznene politike izuzetno bitno u uspješnom sankcionisanju prekršaja i krivičnih djela protiv životne sredine i podizanju svijesti javnosti o značaju, ali i obavezi očuvanja prirodnih resursa”, kazao je on.
Izvršni direktor NVO Ozon Aleksandar Perović naveo je da nije dobro razviejna strategija borbe protiv eko kriminala, kao i da bi za taj dokument država trebala da iskoristi iskustva inspektora sa terena.
Bonus video:
