Crna Gora je izgubila spor pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu zbog neizvršenja presude iz 1997. godine. Našu državu je tužio Hrvat Zvonimir Vukelić zbog povrede člana šest Konvencije o ljudskim pravima, koji propisuje pravo na pravično suđenje.
Od početka 1997. godine pravosnažna je presuda u njegovu korist kojom je, na ime zaloga, od dužnika dobio stan u Baru. Od tada traje njeno izvršenje, a do danas Vukelić nije dobio stan. U presudi, koju je juče objavio Evropski sud, zauzet je stav da Crna Gora mora obezbijediti izvršenje presude u roku od tri mjeseca od njene pravosnažnosti.
Država ima isti rok da Vukeliću plati 3.600 eura na ime nematerijalnih troškova, iako je on tražio 50.000.
“Izvršenje sudske odluke ne može se spriječiti, poništiti ili neopravdano kasniti. Država ima obavezu da organizuje sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran i pravno i u praksi”, piše u obrazloženju odluke evropskih sudija.
Vukelić je tražio 208,333.88 eura na ime materijalne štete izazvane dugim sudskim procesom, ali Sud nije našao vezu između kršenja njegovih prava i finansijskih izdataka, zbog čega je odbio njegov zahtjev.
Država ima isti rok da Vukeliću plati 3.600 eura na ime nematerijalnih troškova, iako je on tražio 50.000
Podnosilac predstavke je tvrdio da je bio diskriminisan po osnovu hrvatske nacionalnosti, da je njegov advokat morao da otkaže punomoćje zbog mogućih profesionalnih problema, a da su domaći organi radili nezakonito koristeći prijetnje, ucjene, porodične i političke veze. Vlada je zbog toga pozvala Sud da njegovu predstavku proglasi neprihvatljivom. Sud je ipak na kraju cijenio da su takve tvrdnje neosnovane. Prema podacima koje je nedavno saopštio Pažin, broj predmeta iz Crne Gore pred Sudom u Strazburu se smanjuje, u 2009. godini ih je bilo 269, a prošle godine 180.
Evropski sud za ljudska prava donio je 377 sudskih odluka koji se odnose na Crnu Goru, od čega je 350 odbijeno kao očigledno neosnovano, neprihvatljvo ili obrisano sa liste, dok je u 27 predmeta sud konstatovao povredu prava građana. Najveći broj predmeta upravo se odnosi na različite aspekte pravičnosti suđenja, odugovlačenje sudskih postupaka i neizvršenje sudskih presuda.
Kako se Pažin branio
Država, koju u Strazburu predstavlja Zoran Pažin, tvrdila je da Vukelić nije iskoristio sva domaća pravna sredstva, kao što je pravo na pravično obeštećenje. To je Vukelić odbacio, tvrdeći da njegov spor traje od 1997. godine, dok je taj mehanizam uveden deset godina kasnije Zakonom o suđenju u razumnom roku. Sud je stao na stranu podnosioca predstavke:
“Sud primjećuje da, iako podnosilac predstavke zaista nikada nije podnio zahtjev za reviziju, on je urgirao najmanje dva puta prema relevantnim domaćim sudovima da ubrzaju postupak izvršenja, ali bez uspjeha. Više od tri godine i pet mjeseci poslije takvih pokušaja izvršni postupak još u toku”.
Pažin je dalje tvrdio da je dužini suđenja doprinio i sam podniosilac prijave, koji je zahtjev za nastavak izvršenja rješenja podnio tek 2009. godine, a bez njegovog zahtjeva isti nije bilo moguće izvršiti.
Takođe, na dužinu izvršenja presude, prema mišljenju zastupnika države, uticala je međunarodna pomoć, jer je morala postojati komunikacija sa nadležnim organima Srbije, gdje su navodno živjeli nasljednici dužnika.
Bonus video:
