Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac smatra da je presuda Osnovnog suda u Podgorici, po kojoj je država obavezna da Acu Đukanoviću isplati preko 9 miliona eura po osnovu izgubljene dobiti je rezultat, najvjerovatnije, unaprijed smišljenog scenarija da se bratu premijera omogući nezakonito sticanje enormne koristi, a na štetu građana Crne Gore.
MANS smatra da je ugovor o prenosu prava korišćenja sporne parcele, na kojoj se još nalazi “Limenka” MUP-a, od samog početka bio ništavan i kao takav nikada nije mogao proizvoditi bilo kakve pravne posljedice, pa ni biti osnov za potraživanje višemilionske navodno izgubljene dobiti Đukanovića.
“Ništavni ugovor je sklopljen 2008. godine između Uprave policije, koju je predstavljao tadašnji direktor Veselin Veljović i Aca Đukanovića, kao fizičkog lica”.
“Prema tada važećem Zakonu o građevinskom zemljištu “prenos prava na gradskom građevinskom zemljištu u državnoj svojini vrši jedinica lokalne samouprave”, u ovom slučaju Glavni grad Podgorica, koji je i u katastru tada bio upisan kao vlasnik parcele, dok je MUP imao samo pravo korišćenja. Iz ovog je očigledno da Uprava policije, odnosno njen tadašnji direktor Veljović, ni u kom slučaju nisu mogli prodati spornu parcelu Acu Đukanoviću, te da je samim tim ovaj ugovor ništavan”, navodi MANS.
Prvostepenom presudom sudije Natalije Boričić država Crna Gora je dužna da Đukanoviću isplati čak 9 miliona eura “penala” jer na vrijeme nije ispoštovala ugovor o iseljenju iz “Limenke”, gdje se i sada nalaze šalteri MUP-a za izdavanje dokumenata građanima, ali i da mu vrati tri miliona, koje je on uložio u kupovinu sporne parcele.
Milovac navodi da do ove tužbe u Osnovnom sudu nije ni trebalo da dođe jer ugovorom između UP i Đukanovića, nije bilo precizirano šta su konkretne obaveze biznismena kada je u pitanju ova parcela, što je obavezno kada se prenosi pravo korišćenja nad gradskim građevinskim zemljištem.
“I pored toga data mu je mogućnost da postane vlasnik sporne parcele. Naime, u ovako nezakonito zaključenom ugovoru se ne vidi šta će biti buduća namjena parcele već se Đukanović samo obavezuje da u roku od dvije godine plati komunalije. Pri tome, u ugovoru nema niti jednog podatka o gabaritu budućeg objekta, niti njegovoj namjeni, što i ne čudi kada se uzme u obzir činjenica da je dvije godine nakon prodaje parcele promijenjen plan za taj dio grada, kojim se Đukanoviću omogućava izgradnja objekta od 11 spratova, čime je enormno povećana vrijednost parcele. Ironično, upravo se na tih 11 spratova Đukanović sada poziva tražeći višemilionsku odštetu”, navodi Milovac, djelove iz tog spornog ugovora.
MANS smatra da je konačna tačka na ovaj posao stavljena uknjiženjem u Upravi za nekretnine u februaru 2009. godine nakon što je Veselin Veljović lično potpisao saglasnost da se sporna parcela uknjiži na mlađeg Đukanovića.
MANS ali i “Vijesti” su prethodne godine u nekoliko navrata pokušavali da od Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova dobiju obrazloženja za ovaj posao i dodatna dokumenta, ali te insitucije kriju takve podatke.
MANS je kompletne podatke i dokumentaciju o ovom poslu tražio i od zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, Marijane Milić, ali je pristup takvoj dokumentaciji zvanično odbijen.
Državni organi su imali nebrojeno prilika i nesporni zakonski osnov da ovaj štetni posao na vrijeme zaustave, ali ni vrhovni državni tužilac Ranka Čarapić kao tadašnji zaštitinik imovinskih intersa države, ali i Milo Đukanović koji je i tada obavljao funkciju premijera, nisu ništa preduzeli kako bi zaštitili javni interes.
“Tu priliku je konačno imala i sudija Osnovnog suda Boričić, koja je i donijela ovakvu presudu, a koja morala odbaciti tužbeni zahtjev Aca Đukanovića jer je zasnovan na ništavom ugovoru koji ne proizvodi pravne posljedice. Ćutanje bivšeg policajca Veljovića, ministra Ivana Brajovića, tužiteljke Čarapić i premijera Đukanovića o ovom poslu, uveliko idu u prilog sumnjama da se radi o unaprijed smišljenoj šemi u kojoj kao pobjednik sa ekstra 9 miliona čiste “zarade” izlazi Aco Đukanović”, navodi Milovac.
MANS se nada da bar neko u ovoj državi “ima dovoljno integriteta samo da sprovede zakon i zaštiti građane Crne Gore od očigledne namjere da se novi milioni sliju u privatne džepove porodice Đukanović”.
Acu da vratimo samo uloženo
Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je u slučaju ništavosti ugovora, svaka strana dužna da vrati drugoj ono što je primila na osnovu takvog ugovora. “U ovom slučaju to bi značilo da Aco Đukanović ima pravo samo na tri miliona eura koliko je platio parcelu, a nikako na dodatnih devet miliona koje pokušava da dobije po osnovu navodno izgubljene dobiti i kamata”, saopštio je MANS.
Šta sve može sa 9 miliona
Ukoliko više sudske instance potvrde presudu sutkinje Natalije Boričić, to bi značilo da su nadležni državni organi godinama “aminovali” loš ugovor prilikom prodaje parcele ili da je premijerov brat imao genijalan biznis - plan.
Ukoliko zaista posljednja odluka crnogorskih sudova bude kao i ova iz podgoričkog Osnovnog suda to bi značilo da je država Crna Gora u ovom poslovnom aranžmanu ostala bez velikog novca, kojim su se mogle uraditi brojne investicije. Za 9.000.000, koliko bi država trebalo da plati “penale” mogao bi bi se izgraditi most i po poput “Milenijuma”, tri vrtića vrtića ili dvije škole.
Sa tih 9 miliona eura koji Crna Gora je mogla da izgradi čak tri zatvorena bazena ili bi se građani oslobodili nameta za takse “euro po euro”, koja na godišnjem nivou je oko 12.000.000. Upravo tu cifru dražava je “zakinula” od crnogorskih penzionera jer im penzije nije uskladila sa rastom inflacije...
Galerija
Bonus video:
