Raduje činjenica da je Ronilački savez Crne Gore (RSCG), u trenutku kada je odlukom Ustavnog suda poništena i nezakonitom i neustavnom proglašena bukvalno sva regulativa koja se odnosi na ronjenje i podvodne aktivnosti, našao za shodno da pokuša braniti Veselina Mijajlovića od mene i „Vijesti“, umjesto da od Vlade Crne Gore zatraži da izradi zakon o ronilaštvu i vršenju podvodnih aktivnosti, koji bi napokon uredio stanje u ovoj značajnoj oblasti i spriječio sve ono što se pod vodom u Crnoj Gori dešava već 15-ak godina od kada glavnu riječ u CG ronilaštvu vodi Mijajlović i ovakav RSCG.
Da sam u pravu kada sam napisao da je neustavna i nezakonita Uredba o vršenju podvodnih aktivnosti (koju RSCG još drži na svom sajtu kao relevantni i važeći propis) omogućila RCUD-u pod direktorskom palicom Mijajlovića monopol, dovoljno je da pročitate pomenutu Uredbu. Ko neće da gubi vrijeme, može sve saznati i iz sljedeće rečenice:
„U Crnoj Gori može se roniti samo uz posjedovanje valjane ronilačke legitimacije, izdate od strane Regionalnog centra za podvodno deminiranje, obuku ronilaca, kontrolu i spasavanje na moru (RCUD)”, a koja stoji na naslovnoj strani sajta RSCG. Na tom sajtu možete naći i zanimljive podatke ko su čelnici RSCG, a koji potvrđuju moju tezu da taj savez kontroliše upravo Veselin Mijajlović. Potpredsjednik, a ujedno i član UO RSCG je njegov sin Danilo Mijajlović.
Primjera je još pregršt – počevši od toga da mejl adresu RSCG (mdiving@t-com.me), koristi i privatni klub za podvodne aktivnosti Danila Mijajlovića “Aquanaut“, pa do tekstova o radu RSCG iz, recimo, „Pobjede“, gdje je februara 1997. napisano i sljedeće: „Koliko su ronioci MUP-a upoznati sa crnogorskim podmorjem, najbolje svjedoči i njegova priča kako je jedna riba prepoznala Veska Mijajlovića, predsjednika Ronilačkog saveza“.
E, upravo zbog ovakvih i sličnih priča po crnogorskim medijima u posljednjih 10-ak godina, ja i „Vijesti“ smo se malčice detaljnije pozabavili „slučajem Mijajlović“ i došli do prave gomile materijala i niza svjedoka koji dokazuju razne manipulacije kojima se Mijajlović služi da sebe predstavi kao crnogorsku mješavinu dr Roberta Balarda, Žak Iv Kustoa i Lajonela Bastera Kreba. Naravno da smo u tome „narušili mir, med i mlijeko“ koje o Mijajloviću plasiraju gotovo svi drugi mediji, ali je i to dokaz da su „Vijesti“ uvijek bile pionir i otvarale prije drugih neke zanimljive priče o nepodopštinama u Crnoj Gori.
Svim srcem preporučujem rukovodstvu RSCG da me tuži pa ćemo na jednom mjestu, vrlo brzo i efikasno, vidjeti ko je u pravu – ja ću im ponuditi gomile materijala i svjedoka za sve što sam napisao o Mijaloviću i RCUD-u, počevši od Boke, Nikšića, Spuža i Podgorice preko Beograda i Zagreba, do Vašingtona. Među njima je i Dragan Gačević koga pominjete, a čija navodna bolest, svojevremeno Mijajlovića nije spriječila da istog angažuje kao dizaličara koji je vadio 65 tona granata u Verigama i u korpi ih „njihao“ iznad ronilaca RCUD-a koji su ih dizali sa dna mora, a o čemu postoji i filmski zapis. Pa ne bi valjda Veselin angažovanjem osobe u „takvom zdravstvenom stanju“ za tako osjetljiv posao, rizikovao živote svojih saradnika u RCUD-u?
Dok čekamo da me RSCG tuži i da na tom suđenju odjednom i brzo prezentujem sve ove dokaze koji će u protivnom, potrošiti mnogo vremena, papira i mastila dok ih sve ne objavim u „Vijestima“, RSCG molim da prokomentariše samo ovaj dokument koji prilažem – lakrdiju u kojoj Veselin Mijajlović „regularno“ polaže ispit za „starijeg ronioca“ na kursu gdje je istovremeno i član ispitne komisije i to navodno u svojstvu „starijeg ronioca“ ?! Mislim da ovaj dokument najbolje govori o njegovoj, ali i ozbiljnosti RSCG.
Što bi sa 1,65 miliona dolara koje su dali Amerikanci
U priči o Veselinu Mijajloviću, RCUD-u, „Akvanautu“, RSCG, Festivalu podvodnog filma, hidroarheološkim istraživanjima, „deminiranju“ mora i ostalom ih je zaista obilje - od lažnog predstavljanja, neregularno stečenih diploma i sertifikata, vođenja paravojnih jedinica na dubrovačko ratište, do zloupotrebe položaja i pronevjere sredstava poreskih obveznika.
Materijala (pisanog, potpisanog i pečatiranog) je dovoljno da optužnicu „jaku kao grom“ napiše i brucoš Pravnog fakulteta, a kamoli državni tužilac koji će se, htio ili ne, prije ili poslije morati pozabaviti ovim slučajem.
Možda i zbog toga što je krivica veoma lako dokaziva, a „žrtveno jagnje“ (Mijajlović) i nije previše veliko da se Evropi pokuša poslati poruka da Crna Gora ipak nešto radi kada su u pitanju poglavlja 23 i 24.
Možda nas, ipak, i ovog puta, kao u slučaju “Telekom”, preteknu Amerikanci, koji za to imaju 1,65 miliona „razloga“ – zelenih novčanica sa likom Džordža Vašingtona koje su pripadale poreskim obveznicima SAD, a koje je Mijajlovićev RCUD u najmanju ruku „nedovoljno efikasno upotrebio“ ?
Bonus video:
