Ako bi Pljevljaci na nešto trebalo da budu ponosni, onda je to svakako i zbog toga što im je sugrađanka Vanja Ječmenica.
Vanja, ekonomistkinja bez posla, prije skoro godinu se zaputila u Beograd, riješena da eutanazije spasi Srećka, psa kojeg je našla pored puta, nepomičnog usljed povreda zadobijenih od udara automobila. Vanja je zbog Srećka mjesece provela daleko od kuće, ali je pas koji je poslije nesreće samo vukao zadnje noge, u međuvremenu dobio kolica, a danas može da stoji na sve četiri noge. Čak se pomalo i kreće.
Srećku danas u Vanjinom domu društvo pravi Belkica, četvorogodišnji pas bez jedne prednje i jedne zadnje noge.
Srećko i Belkica
Ljubitelji pasa u gradu znaju njenu priču - Belkičina majka je oštenila troje, nakon čega je otrovana. Nije prošlo mnogo otrovana su i Belkičina braća. Kada se sa dvije godine prvi put oštenila, Belkici je lovačkom puškom raznesena zadnja lijeva noga, a njena štenad su ubijena. Naučila je da se kreće na tri noge, život je išao dalje, a onda je 13. novembra prošle godine Belkica zadobila povrede i prednje lijeve noge.
Niko ne zna šta se tačno dogodilo, ali je povreda bila takva da su ulcinjski veterinari odlučili da nogu amputiraju. Neko vrijeme poslije operacije pas je bio u pljevaljskom azilu, ali je Vanja odlučila da je povede kući. Jednostavno, kaže mlada Pljevljanka, ne može da okrene leđa životinji u nevolji.
Belkica prije amputacije prednje noge
“To je jače od mene. Boli me njihova patnja. Osjećam se loše i odgovorno svaki put kada im naudi čovjek”, dodaje ona.
Belkica ne može da hoda kao prije. Pomalo skakuće na dvije noge, padne, pa ustaje... Da bi ponovo postala samostalna, biće joj neophodno obezbijediti proteze. Vanja je stoga pokrenula Facebook grupu “Belkica - pas bez dvije noge”, putem koje pokušava da, prije svega, dođe do informacije o tome gdje može da naruči proteze za Belkicu, ali i obezbijedi sredstva za njihovu nabavku. Vanja čeka odgovor na zahtjev za nabavku nekih proteza iz SAD.
Iako briga o životinjama zahtijeva mnogo odricanja, Vanji sve to ne pada teško. “Njima sam potrebna 24 sata. To je žrtva koju malo ljudi mojih godina može da podnese. Ja ne sjedim po kafićima satima, ne planiram putovanja i ne živim u bajci. Ali svako poboljšanje njihovog zdravstvenog stanja je, za mene, najveća nagrada”, kaže Vanja.
Psi su, dodaje ona, vrlo zahvalni kad im pružite malo pažnje: “Oni su zaista najbolji čovjekovi prijatelji, iako čovjek to često ne zaslužuje. Tužan je svako ko nije osjetio tu povezanost sa životinjom, jer je uskraćen za jedan neprocjenjiv osjećaj”.
Za pomoć Belkici je otvoren i račun: 510120198029503535 Vanja Ječmenica ili Western Union.
Domaći veterinari predlagali uspavljivanje
Kada je Vanja lani preuzela brigu o Srećku, pas je imao polomljenu butnu kost, višestruki prelom karlice, bila mu je povrijeđena kičma, iščašeno rame, iskašljavao je krv... Pljevaljski veterinari su savjetovali uspavljivanje.
Ruka šapi: Kako je Vanja spasila Srećka... >>>
Laki, pljevaljski pas bez donje vilice, traži bolji život u Subotici >>>
Na bolje prognoze Vanja i povrijeđeni pas nisu naišli ni u Baru ni u Podgorici, gdje su veterinari takođe rekli da bi pas trebalo da bude uspavan. Nakon sumornih prognoza, Vanja je odlučila da sa psom prevali 500 kilometara i krene za Beograd, gdje je Srećko više puta operisan.
Pas je potom dobio kolica, a Vanja nikad nije izgubila nadu da će on jednom ipak stati na svoje noge. Mlada Pljevljanka je pomagala i u slučaju spasavanja Lakija, psa bez donje vilice koji je nađen na gradskom groblju. Nažalost, nakon što je uspješno prebačen u Suboticu, gdje je započeto njegovo liječenje, Laki je uginuo.
Galerija
Bonus video:
