Direktor Reportera bez granica za EU i Balkan Olivije Bazil rekao je da je spreman da raspravi sa predstavnicima Vlade Crne Gore to što je na listi medijskih sloboda Crna Gora i ove godine ponovo pala, ovog puta sa 107. na 113. mjesto.
Bazil je, u razgovoru za “Vijesti”, kazao da je vidio da je Vlada saopštila kako su Reporteri bez granica izvještaj zasnovali na ocjenama lokalnih saradnika, ne na činjenicama, te da u našoj zemlji ima medijskih sloboda.
“Primio sam taj odgovor od Vlade. Slučaj sa većinom zemalja, na primjer sa Makedonijom, jeste da su ljudi koji su ispunjavali upitnik zabrinuti da će biti objavljeno ko su oni. To nije slučaj sa Crnom Gorom. Metodologija je jasna, mi dajemo pitanja ljudima ne prisiljavamo ih i ne plaćamo im za to. Mi tražemo mišljenje od blogera, profesionalnih novinara, advokata... Samo je pitanje nivoa, ali se svi žale na cenzuru, na brojna suđenja i to da su tuženi. Rekao bih da su ljudi u Crnoj Gori tuženi svakodnevno ni zbog čega”, ističe Bazil.
On je otkrio da su iz Vlade Crne Gore zvali njegovu organizaciju i rekli: “Ne vjerujemo vam, ali smo spremni da razgovaramo o tome”.
“Mi smo spremni da raspravimo sa njima situaciju. Nijesam ja zadovoljan ocjenom, volio bih da unaprijedimo situaciju. Postoji mnogo dobrih novinara u Crnoj Gori ali oni nijesu u mogućnosti da rade, jer postoje brojna politička pitanja, pitanja u vezi sa kriminalom i mnogim drugim problemima o kojima nije moguće istraživati.
Nadam se da će budućnost Crne Gore biti u EU, ali sa trenutnim nivoom medijskih sloboda to je nemoguće . To je trenutno slučaj i sa Makedonijom, Srbijom i sa mnogim evropskim zemljama. Ne kažem da je ovo stanje uvijek u Crnoj Gori, ali je ocjena takva i prema mom i prema mišljenju Reportera bez granica”, naglasio je Bazil.
Kako mediji, po Vašem mišljenju, treba da se pozicioniraju u odnosu na vlast?
Problem je kada se u vijestima na televiziji prikazuje dvadeset minuta šta je premijer radio, a to nije informacija nego agenda premijera. Imate privatne i javne medije, a nažalost u slučaju Crne Gore u većini situacija oni se ponašaju jednako zbog finansijskih i političkih razloga, zbog vlasnika koji proizvode medije koji izvještavaju o onome što nije javni interes i otvaraju medije kao sredstvo da nešto postignu.
Znam da je situacija komplikovana i ponekad rizična, ali nijesam veoma optimističan kada je u pitanju naredna godina. Kada vidite odgovore i kada razgovarate sa kolegama, vidite i da su drugi ljudi veoma pesimistični povodom toga.
S obzirom na ekonomsku krizu i pritiske vlasti na nezavisne medije u regionu (posebno ograničenja marketinga), bojite li se da to može dovesti do toga da nezavisni mediji ipak postanu sluge vlasti na Balkanu? Mislite li da je to cilj vlasti?
Pitanje ekonomske krize je realnost za svaku zemlju danas. Veliki problem je što mimo ekonomske krize imate problem da, kada razgovarate sa ljudima, oni kažu da gledaju medije, ali im ne vjeruju. To je veoma ozbiljno pitanje: kome ja treba da vjerujem ako ne vjerujem političarima, sudovima i medijima?
Ja uvijek kažem mojim prijateljima u Crnoj Gori - ne očekujte previše od EU jer neće ulagati u vašu zemlju, ne zbog korupcije, nego zbog činjenice da nemaju novca. Morate raditi na regionalnom nivou sa susjedima, koji se suočavaju sa istim problemima.
U Crnoj Gori, u kojoj postoji veliki broj različitih pritisaka na medije, od prijetnji, fizičkih napada pa do ekonomskih pritisaka, što u stvari treba očekivati od medija?
Od nekih medija očekujem mnogo, ali ne od svih. Od nekih ne treba da očekujete ništa, jer su tu zbog privatnih interesa. Od drugih, još se nadam da će se udružiti. Vi možete da nastavite da radite jedni protiv drugih, ali morate da se organizujete.
Vi treba da stvorite samo jedno udruženje koje će biti moćno, a ne da stvarate svakog puta po jedno, jer time se stvara mogućnost za vlasti da kažu vidite ima najmanje 10 profesionalnih udruženja, mi ne znamo sa kime da razgovaramo.
Odštetni zahtjevi su i dalje zapanjujući
Što su glavni razlozi zbog kojh se Crna Gora u pogledu medijskih sloboda spustila za 39 mjesta u periodu od pet godina?
Jednostavno, zato što je situacija gora nego što je bila. U Crnoj Gori skoro jedan novinar ili medij se svake nedjelje suočava sa tužbama i računima zbog klevete, a iznos odštetnih zahtjeva i dalje ostaje zapanjujući.
Istina je kada Vlada kaže da je ukinula klevetu, ali očito je kada tužite novinare na ovom nivou i sa ovim količinama novca na malom tržištu, vi stvarate situaciju gdje je cenzura postala pravilo. Tako postoje brojne teme u crnogorskoj javnosti o kojima nije pisano jer je veoma rizično za novinare.
Problem sa medijima u Crnoj Gori nažalost je isti kao i kod medija na Balkanu gdje stvarni vlasnici medija nijesu dobro poznati, a kada tražite više odgovora često dodirujete sivu ekonomiju i to je veoma, veoma ozbiljan problem. Problemi su i pristup bazama podataka, a prošle godine je bio visok nivo nasilja u Crnoj Gori.
Na čemu treba posebno raditi kako bi se stanje promijenilo? Što novinari i mediji treba da rade u tom pogledu?
Nije lako dati pravi odgovor na to pitanje, ali smatram da je jedno od mogućih rješenja za Crnu Goru i zemlje iz okruženja da sarađuju na regionalnom nivou. Vi dijelite slične probleme i znam da je komplikovano i da nije tako lako organizovati se u sistemu gdje je aktivan ekonomski pritisak i mislim da će vam biti potrebno mnogo vremena da unaprijedite sistem.
I danas većina političara, bez obzira na to da li su ljevica ili desnica, misle da su mediji glas partije ili vlade. Oni ne vide novinarstvo kao četvrtu silu, već tretiraju medije na način kako je to bilo ranije. Ljudi danas u Crnoj Gori i dalje ne znaju zašto novinari postavljaju pitanja.
Galerija
Bonus video:
