Preko 100 navijača Crne Gore provelo je noć na Željezničkoj stanici u Beogradu, nakon utakmice Crna Gora - Norveška, jer je besplatni voz kojim je trebalo da se vrate krenuo prije dogovorenog termina.
Iako im je rečeno da se u Crnu Goru mogu vratiti vozom u 21.50 sati, kompozicija sa dijelom navijača je u nedjelju veče krenula u Podgoricu u 20.10, a njih 106 je bilo prinuđeno da se snađe za prevoz i smještaj.
"Kada smo došli na finale Crna Gora - Norveška, rečeno nam je bilo da imamo prevoz vozom u 21.50. Međutim, mi smo sačekali da se završi proslava i otišli na stanicu u 21 sat. Kada smo došli tamo raspitali smo se i saznali da je posljednji voz koji ide od Beograda do Podgorice već otišao", kazao je "Vijestima" vođa grupe navijača Crne Gore Lazar Braković.
On ističe da je problem nastao kada su navijači dobili informaciju da će ih voz čekati dok se ne završi proslava: "Bila je priča i da će voz koji je išao u 20.10 sačekati 20 minuta dok navijači stignu od “Arene” do stanice.
Međutim, iz Crne Gore su nam kazali da voz odmah krene i da ne čeka nikoga, a mi nijesmo znali da ima samo taj voz, nego nam je rečeno da imamo još jedan, za navijače."
Bošković se ne javlja
Nakon što im je saopšteno da te večeri nema više vozova, navijači su, tvrdi Braković, pokušali da kontaktiraju Rukometni savez i igračice, kako bi im oni kazali što dalje da rade.
"Zvali smo sve igračice od kojih nam se javila samo Majda (Mehmedović). Ja sam joj rekao da nemamo prevoz, da nemamo para i da ljudi nemaju gdje da spavaju, a ona je kazala da se pakuje i da će sići dolje da vidi gdje je Peđa Bošković i javiti nam do 10 što da radimo. Zvali smo je kasnije, nije nam se javljala", kaže Braković.
Prema njegovim riječima, ni predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore Predrag Bošković nije odgovarao na njihove pozive.
Braković kaže da je u Srbiju pošlo 200 navijača, a da njih 106 nije uspjelo da se vrati kućama u nedjelju, kako je i bilo planirano. Na stanici je prespavalo oko 50 navijača, dok su se ostali snašli za smještaj.
Policija ih zaključala
Navijači, prema riječima Brakovića, posebnu zahvalnost duguju i policiji Srbije, koja im je omogućila da prespavaju na stanici i "čuvala" ih od navijača Srbije, koji su ih "redovno pratili": "Policija Srbije nam je izašla u susret i omogućila nam da se zaključamo. Sa nama je bilo pet, šest djevojaka, a bilo je hladno i niko iz Crne Gore nije htio da nam se okrene".
Braković se, u ime navijača, zahvalio Rukometnom savezu "koji ništa nije uradio za njih", ali i rukometašicama, jer nijesu čekale "prave navijače da sa njima proslave u Crnoj Gori".
"Neki navijači su pošli sa pet eura, a to je ništa za Beograd. Ali, mi smo pošli iz ljubavi prema rukometašicama i prema Crnoj Gori i jer smo htjeli da zajedno proslavimo. Svi smo sanjali tu titulu, okrenuta su nam leđa kada je bilo najgore za nas, a nema utakmice na kojoj nijesmo bili", naglašava Braković.
Braković se, u ime navijača, zahvalio Rukometnom savezu "koji ništa nije uradio za njih"
Svih 106 navijača stiglo je u Crnu Goru u ponedjeljak veče, jer su im karte produžene. Putovali su 13 sati, a problemi su počeli od samog dolaska u Beograd, jer nijesu imali organizovan prevoz.
"Poslali su nas u Beograd a niko nije imao organizovan prevoz. Išli smo o svom trošku, a ništa nije bilo kako je trebalo. Ljudi su bili smješteni kako je ko mogao", napominje Braković.
Željeznički prevoz Crne Gore organizovao je besplatni prevoz u oba smjera navijačima nacionalne ženske rukometne reprezentacije u završnici Evropskog prvenstva u Beogradu. Kako stoji na veb stranici Željeznice, navijačima su bila namijenjena vanredna putnička kola za sjedenje u brzom vozu.
"Za povratak u Crnu Goru navijačima će biti na raspolaganju mjesta u redovnim vozovima koji iz Beograda kreću u 9.10 i u 20.10", piše u saopštenju.
Iz Željezničkog prevoza su "Vijestima" kazali da nije bila planirana nijedna vanredna vožnja i da nije bilo moguće mijenjati ustaljeni red vožnje.
Predsjednik Rukometnog saveza Predraga Boškovića juče se nije javljao na telefon, niti odgovarao na SMS poruke.
Milan Lakić im dao 50 eura za sendviče
Braković ističe da su pomoć dobili jedino od predstavnika ambasade u Srbiji Milana Lakića, koji im je dao novac za hranu.
"Došao je poslije pola sata i pokušao da nam sredi za prevoz i smještaj, ali nije mogao. Na kraju sam ga pitao može li da nam da novac za hranu i vodu, za šta nam je on dao 50 eura iz svog džepa", rekao je Braković.
On dodaje da su od tog novca kupili hranu i sokove: "Išli smo po Beogradu, molili ljude na trafikama da nam zamijene eure za dinare, jer nijedna mjenjačnica nije radila. Ne znam kako smo sve preživjeli".
Galerija
Bonus video:
