Godinu nakon odlaska Veselina Veljovića sa mjesta šefa policije na vidjelo su počele da izlaze afere i brojna zataškavanja iz vremena njegove ere.
Nedavno ispitivanje njegovog vozača Milenka-Miće Rabrenovića, koji se sumnjiči da je prijetio novinarki “Vijesti” Oliveri Lakić, samo je jedan u nizu slučajeva, koji se za vrijeme Veljovićevog mandata pokušao zataškati.
Kako više prolaze mjeseci od Veljovićevog odlaska iz policije, na površinu sve više izlaze sporni predmeti sa novim dokazima i istinama, kadrovski poslušnici ali i brojne druge nepravilnosti.
Osim prijetnji novinarki Lakić ova jesen donijela je i ponovljene tužilačke istrage o smrti šefa policije iz Rožaja Ernada Kalača, ali i istragu o tome pod kojim okolnostima je stradao Beranac Miroslav Šoškić.
“Vijesti” bez namjere da donose zaključke hronološki predstavljaju listu predmeta i afera koje nijesu riješene za vrijeme Veljovićevog mandata, već su vrlo otvoreno i očigledno pokušane da se prikriju.
1. Samo mjesec dana nako što je Veljović postao prvi policajac u samostalnoj UP dogodilo se ubistvo prvog operativca Slavoljuba Šćekića, koji je 30. avgusta 2005. godine ubijen ispred porodične kuće u Tološima. Višemjesečna istraga je kasnije u nekoliko sudskih postupaka pokazala brojne manjkavosti, ali i činjenicu da su mnoge kolege ubijenog Šćekića možda i znale šta mu se sprema, ali niko nije na vrijeme pokušao da ga zaštiti.
2. Šest godina je prošlo od kada je u oktobru 2006. godine ubijen Srđan Vojičić, vozač i pratilac književnika Jevrema Brkovića, koji je te noći pretučen ispred stana u centru Podgorice. Iako nikada nijesu nađeni napadači i ubica u policiji postoje brojne spekulacije i istrage o tome ko je osoba koja je te noći dobila zadatak da napadne književnika.
U ovih šest godina licitirano je imenima ubica, ali ono što je sigurno je da je uviđaj, a kasnije i krim-istraga urađena u najmanju ruku traljavo. Samo nekoliko minuta kada se saznalo sa ubistvo nema inspektora ili operativca u PJ Podgorica, Upravi policije i ANB-u, koji se te noći nije našao na mjestu zločina. Umjesto da se po pravilima obezbijedi mjesto i krim-tehničari kako treba obave posao, čini se da su neki inspektori i šefovi, ali i vozači, imali drugi zadatak - da što bolje unište dokaze!
3. Direktor “Vijesti” Željko Ivanović pretučen je 1. septembra 2007. godine kada su ga dvojica batinaša, šipkama izudarala nakon poslave jubilarne godišnjice lista kod restorana “Ribnica”, dok je treći sa fantomkom na glavi “nadgledao radove”. Umjesto da se nađu pravi batinaši i nalogodavci, policija je sve učinila da pronađe dobrovoljce. Lakrdija od procesa u Osnovnom sudu samo je pokazala da Radoman Petrušić i Mitar Blagojević, nijesu napadači, iako su oni u maju 2008. osuđeni na po četiri godine. Vijeće Višeg suda im je kaznu smanjilo na godinu jer su “priznali djelo”, što im se ne može poreći jer su se tokom suđenja istinski trudili da pokažu kako su to oni tukli Ivanovića.
Za sada još nema najava da se tužilaštvo ponovo bavi novom istragom ovog slučaja kako bi pokušali da možda nađu prave napadače, ali i imena onih u policiji koji su pronašli dobrovoljce.
4. Čini se da je Veljović za vrijeme mandata pažljivo birao ljude sa kojima je sarađivao, koji su ga slušali i bili spremni da izvrše sve zadatke. Njegove kadrovske rotacije posebno one od Pljevalja ka Budvi, kasnije su tokom operacije “Balkanski ratnik” postale dio spornih spekulacija, o tome kakva su to rješenja bila i kakav im je bio pravi cilj. Zaslužni kadrovi u UP od njega su dobili i poklone - Veljović je godinama kao direktor imao diskreciono pravo da dijeli stanove, otpremnine, ali i rješenja o bespovratnim kreditima. Jednokratnu novčanu pomoć ili kredit za kupovinu stanova mnogi su iskoristili po nekoliko puta i pored toga što su mnogi u UP završili radni vijek a da nijesu dobili ni cent pomoći. Predmet oko dijeljenja kredita, mimo rang-liste i uređenih kriterijuma, u osvit 2009. godine još se nalazi u rukama specijalnog tužioca, koji se nije izjasnio je li 680.000 eura podijeljeno po zakonskoj proceduri.
5. Tokom 2008. godine Veljović je mimo tendera zaključio ugovor sa firmom “Čelebić” o prodaji zemljišta, gdje se nalazila bivša Limenka PJ Podgorica. Tadašnji vrhovni državni tužilac je poništio kupoprodajni ugovor, a kasnije je Aco Đukanović sa Vladom i UP, na tenderu, sklopio ugovor o kupovini te zemlje. Zbog toga što se MUP nije iselio iz Limenke, Đukanović je tužio državu. Upravo nakon sklapanja tog ugovora, da li slučajno ili ne, mnogi Veljovićevi pomoćnici, inspektori i vozač postali su vlasnici stanova baš u zgradama “Čelebića”...
Za tužioce, ali i novu postavu Uprave policije trebalo bi da bude zanimljiv i predmet o kupovini kampa Zlatica za 8,4 miliona od kompanije “UTIP Crna Gora”.
6. Za vrijeme Veljovićeve ere u UP u Crnoj Gori su se dogodile brojne likvidacije, koje su i do danas ostale neriješene. Česti višegodišnji mafijaški obračuni u Budvi u ljeto 2008. godine odnijeli su i nedužnu žrtvu - Goran Pejović (28) iz Nikšića ni kriv ni dužan ubijen je na terasi restorana “Palma”. Iako nije uhapšen za taj zločin, još prve noći znalo se da je mladić slučajno ubijen jer je sjedio pored stola Budvanina Ivana Delića. U Budvi su samo u 2011. godini ostala tri neriješena ubistva - Ivana Šćepanovića, biznismena Dragana Bećirovića i Slavoljuba Mijatovića...
7. Sada pokojni bivši bokser Aleksandar Pejanović pretučen je krajem 2008. godine dok se nalazio u betonjerci PJ Podgorica, zbog nereda nakon priznanja Kosova. Mediji su snimili njegov odlazak u pritvor, a dva dana nakon izlaska Pejanović je bio izobličen od batina, tvrdeći da su ga dva puta pretukli ljudi sa fantomkama. Zbog tog slučaja već drugi put se sudi policajcima, koji su bili u smjeni dok je Pejanović pretučen, a jedan od službenika je ispričao da je “naređeno iz vrha UP da se bivši bokser pretuče”. Tužilaštvo bi moralo da se bavi istinom ko je tada poslao ljude u crnom da u betonjerci brutalno pretuku Pejanovića.
8. “Vijesti” su u ljeto 2009. godine pisale kako braća Šarić i njegovi poslovni saradnici šire imperiju i u Crnoj Gori, redom kupujući ekskluzivne lokacije uz obalu ili kulturna blaga u centru Kotora. Oktobar te godine donio je regionalnu operaciju “Balkanski ratnik”, a UP je mjesecima bio izopšten iz te istrage. Tri mjeseca se Darko Šarić nalazio u Crnoj Gori, naša policija nije ni prstom mrdnula da pomogne kolegama u regionu, ali je zato Šarić, koji je označen kao narkobos, uspio da pobjegne iz Crne Gore samo nekoliko sati prije nego se njegovo ime našlo na crvenoj Interpolovoj potjernici. Njegovi najbliži saradnici su se poslije toga šetali, ali su, takođe, neometano uspjeli da napuste Crnu Goru kada je traženo da se izruče Srbiji. Nikada nije bilo prave istrage o tome ko im je pomagao u tome, kao i kako to da su iz zemlje neopaženo uspjeli da odu.
9. Državni budžet oštećen je za najmanje 20 miliona eura, tokom 2006, 2007. i 2008. godine, fiktivnim izvozom nafte i naftnih derivata iz Crne Gore prema Kosovu. Šverc se odvijao preko Rožaja, a ta ruta, kako se sumnja, bila je i najpogodnija za šverc cigareta, heroina...
U martu 2011. godine rožajski šef policije Ernad Kalač pronađen je mrtav, a tek nedavno otvorena je prava istraga o tome, kako je i zbog čega nastupila njegova smrt. Njegova supruga tvrdi da je on mjesecima bio pod jakim pritiskom iz vrha policije jer nije htio da ćuti o švercu cigareta, ali ni da učestvuje u tom kriminalnom poslu.
10. Novinarka “Vijesti” Olivera Lakić našla se na meti brojnih prijetnji, a kasnije je i pretučena, nakon što je dugo istraživala kako se proizvode cigarete u mojkovačkoj fabrici “Tara”, da li ima šverca cigareta i čiji je to posao u Crnoj Gori. Kada je počela da objavljuje podatke stigle su prijetnje, a policija je uradila sve samo da nađe dobrovoljca. Danilovgrađanin Milan Grgurević se prijavio, ali je na sudu dokazano da on nije prijetio novinarki.
Nova istraga i drugačiji dokazi otkriveni su tek sa novom garniturom u UP, pa je tako nedavno tužilaštvo osumnjičilo Veljovićevog vozača da je zvao i prijetio Lakićevoj porodici. Novinarka je u martu ove godine fizički napadnuta, a za taj napad na 9 mjeseci prvostepeno je osuđen Ivan Bušković, ali nije pronađen nalogodavac.
11. Odbjegli Rožajac Safet Kalić, tereti se da je upravo za vrijeme dok je Veljović bio prvi crnogorski policajac od 2005. do juna 2011. sa suprugom i bratom, putem bankarskog i finansijskog poslovanja, u legalne tokove ubacio preko sedam miliona eura, koje je zaradio švercom droge u Njemačkoj. U toku je sudski proces optuženim Kalićima, ali nakon godinu i po još se niko ne bavi istragom kako je napustio Crnu Goru, iako je tužilaštvo vodilo istragu protiv njega, kao i ko mu je sve iz vrha policije pomagao u tome.
Galerija
Bonus video:
